Njezin content jako je specifičan po finoj ironiji, iskrenosti, komentari potvrđuju da je nas žene pogodila "u sridu" - što sve to njoj osobno znači, kako je nastao Mom Talk, što sve radi poduzetnica i ljubiteljica salse i putovanja i gdje je u toj priči Zadar? Predstavljamo Petru Ninčević
Kada si započinjala svoj put u marketingu, jesi li mogla zamisliti ovakav napredak tehnologije i što će se sve dogoditi kroz društvene mreže i njihov boom?
Svoj put sam započinjala s 19 godina i na svom prvom poslu sam na samim začecima otvorila Facebook profil – tada je Facebook bio novost i sjećam se da sam s kolegama komentirala koliko mogućnosti ima za razvoj, što se, naravno, do danas obistinilo, no nisam mogla znati da će biti u ovolikoj mjeri.
Ja sam generacija koja je rano djetinjstvo provela bez mobitela, spajala se minutama na Internet bez modema, a sada gubimo živce ako nam u sekundi ne otvori nešto što nam treba. No, naravno da sam znala da će napredak neke vrste doći, a potvrda toga je da sam diplomirala na knjigama koje su sadržavale informacije kako je najčešće sredstvo poslovne komunikacije fax uređaj, a ja taj uređaj na svom prvom poslu nikad nisam ni vidjela, sve se odvijalo preko maila.
Veselim se vidjeti koje inovacije ću još doživjeti u svom životu, ali isto tako moram priznati da me malo strah jer se silno trudim da moja djeca imaju djetinjstvo kakvo sam ja imala, no okolina mi uporno servira izazove.
Tvoj content jako je specifičan po finoj ironiji, iskrenosti, komentari potvrđuju da si nas žene pogodila “u sridu” – što sve to tebi osobno znači?
Zapravo je to meni neka osobna potvrda da smo svi jednaki i da se svi borimo s istim, životnim stvarima.
Moj profil je nastao iz jednog stanja novopečene majke koja je preispitivala što s njom nije u redu. Naime, svi su me prije rođenja upozoravali da me čeka najljepša godina u životu, da ću uživati, a ja sam se tih godinu dana osjećala usamljeno, neshvaćeno, ponekad tužno, ponekad predotaknuto. Naime, bila sam sama s bebom većinu dana, prva u društvu koja je rodila i nekako sam se osjećala „otpisanom“ te kao da nitko nije znao kako sa mnom razgovarati o bilo čemu drugom osim o bebi.
Malo po malo sam se počela otvarati majkama u parku i shvatila da nam se mišljenja podudaraju te sam sasvim stihijski otvorila Facebook stranicu LipstickMom na kojoj sam počela pisati o roditeljskim dogodovštinama, sve na način na koji ste naveli – kroz dozu humora, realno, s optimističnim i vedrim tonom.
I našla zaista veliki broj majki koje su me shvaćale. Pružile smo si međusobnu podršku, razumijevanje, savjete, a zapravo zajedno podizale svijest o tome koliko je važno da majke budu dobro i osjećaju se dobro. Osobno sam vrlo ponosna zbog toga jer u svijetu u kojem sve više gledamo filtere i upakiranu komunikaciju, i dalje negdje u tom online svijetu postoji iskrena zajednica žena.
Predstavi nam Mom Talk i koje teme voliš imati u fokusu!
MomTalk je moj osobni projekt koji jako volim i jako sam uzbuđenja oko njega. Javite mi ako želite da ga organiziramo u Zadru.
Da se vratim na pitanje, no prvo bih htjela napomenuti da je on nastao isključivo radi feedbacka žena na moj sadržaj. Kako se bavim marketingom i često sam bila po eventima, konferencijama i sl., žene (majke) su često komentirale kako nemaju prilike izaći i srediti se i da bi bilo dobro da napravim neki event za njih. Tada mi je sinula ideja talk showa, tematika koje nas onako malo žuljaju ili bismo željele znati više, a sve u vrlo opuštenom tonu, htjela sam da nađu tih 2 sata vremena za sebe, urede se, povedu frendicu i da uživaju u koktelima i dobrom društvu.
Teme koje sam do sada obradila su Seks u braku, Žensko poduzetništvo, Burnout i posljednja je bila u sklopu Gr8 Coffee festivala, a tema je bila „Zašto mame piju hladnu kavu“ – na zadnjoj smo se dotakli činjenice da majke imaju zaista puno obaveza oko kućanstva, preuzimaju dječje obveze na sebe, ali i činjenica da nam dugo treba da naučimo postaviti granice i naučiti drugima reći „ne“.
Hladna kava je simbolika manjka vremena i previše obaveza na leđima žene.
Željela bih u budućnosti obraditi razne teme, od „light“ tema kao što su beauty standardi današnjice, estetske korekcije, važnost fizičke aktivnosti, do društveno važnih tema kao što su inkluzija osoba s invaliditetom, mentalno zdravlje, cyber bullying i sl.
Sve u svemu, život općenito mi je jedna velika inspiracija za teme.
Primjećuješ li kod sve mlađih žena tzv. burnout?
Na koji način vrijedi stati na kraj nerealnim samoočekivanjima, stresu i kaosu u glavi, što bi im poručila?
Primjećujem, a prošla sam ga i sama. Nisam ni znala da je to burnout, niti da sam ga imala, saznala sam o čemu se radi tek kad sam nakon svega toga malo došla sebi, a trebalo mi je cca godinu dana drastičnih poteza.
Baš na tom MomTalku sam postavila pitanje ženama – osjećaju li se da izgaraju, da su pred burnoutom ili da su već izgorjele, samo 3 žene nisu digle ruku i to je zastrašujuća statistika, na eventu je bilo preko 100 žena.
Kod mene se burnout manifestirao kroz nervozu, manjak živaca za obitelj, frustracije oko posla i privatnih obaveza. Toliko sam bila pod stresom da sam znala lagati ujutro da mi nije dobro, samo da ne moram ići na posao. U želucu mi je doslovno bila muka kad bih se vozila prema poslu, navečer bih znala plakati pod tušem. Noćima kad bih ležala u krevetu, srce bi mi luđački lupalo. Ja sam znala da mi je svega previše i onda sam rezala – dala sam otkaz i tražila drugi, bolji (samo nisam znala da to nema veze toliko s poslom jer ja svoj posao volim). Imalo je veze s time da sam ja bila u lošoj fazi od dugogodišnjeg nakupljanja svega i svačega i nije postojao quick fix.
Paralelno sam imala i gubitak u obitelji, dvoje male djece od 2 i 4 godine uz redovan posao i obrt koji sam gradila paralelno.
Onda sam počela rezati. Uzela sam pauzu od posla, počela sam vježbati, promijenila sam prehranu, stvorila sam vrijeme za sebe i rekla bih da je mene zapravo ta fizička aktivnost izvukla. Ja sam sav dnevni stres izbacila u gymu ili kroz trčanje i malo pomalo postala smirenija.
Trebalo mi je cca godinu dana, no da sam znala o čemu se radi, vjerojatno bih potražila pomoć psihologa i ranije se izvukla iz tog stresa i gnjeva. Vidim to na ženama oko sebe i kad god požele razgovarati o tome, savjetujem da porazgovaraju s nekime i da obavezno i što prije uzmu vrijeme za sebe.
Žene su nekada bile kod kuće i odgajale djecu, a danas pokreću poslove, grade svoja carstva, prodiru u branše koje su dugo vremena bile okarakterizirane kao muške, pritom i dalje brineći o djeci i kućanstvu.
Žene su dokazale da zaista mogu sve, ali poanta je da ne moramo.
Paralelno mijenjamo i transgeneracijski prijenos, ne želimo muškarce koji nam „pomažu“, već muškarce koji su nam ravnopravni partneri i podrška. Rekla bih da moja generacija zaista čini promjene, ali isto tako bih zaključila da mi te promjene itekako osjetimo na svojim leđima.
Tko su tvoji najbliži suradnici i/ili ljudi bez kojih ne bi mogla zamisliti sve što radiš?
Poslovnih suradnika ima mnogo, neki su ovdje već dugo, mijenjaju se, stignu neki novi – ovisno o fazi života, projektima i sl. No obitelj i prijatelji su zapravo pravi suradnici i podrška – od uskakanja oko djece ako zagusti, do toga da skuhaju ručak, preuzmu neki task na sebe.
Nisam dugo poduzetnik – zapravo obrt imam 6 godina, a manje od godinu dana sam skroz samostalna i najveća stvar koju sam shvatila jest da poduzetnik mora imati jako podržavajuću okolinu kako bi funkcionirao i razvijao se.
Jesu li ženini naj prijatelji dijamanti ili…proteini? Koju fit aktivnost preferiraš?
Na dijamante ne padam, a s proteinima sam krenula tek nedavno, no sigurna sam da oni donose više koristi od dijamanata!
Što se tiče mojih aktivnosti, važno mi je da sam aktivna, zapravo da je cijela obitelj aktivna i da djeci prenesemo i usadimo važnost brige o sebi i svom tijelu. Oduvijek sam se bavila nečime – kroz školski period sam išla na odbojku, rolala i išla na ples koji mi je bio dostupan u okolini, a u fakultetsko doba sam krenula na salsu, uvijek nekako provlačila odlazak u gym, a najnovija aktivnost mi je trčanje.
Zapravo sada kombiniram odlazak u gym 2-3 puta tjedno i trčanje cca 2x tjedno i to mi se pokazalo kao savršena kombinacija – i za povećanje snage i da izbacim sav dnevni stres.
Salsa mi je najveća ljubav ikad i kad god uzmognem, odem se isplesati i onda se satima ne skidam s podija. Koliko god umorna bila, salsa me uvijek vrati u život, mislim da je ples prekrasna aktivnost.
Jesi li osoba koja treba fazu “punjenja” da bi bila kreativna i produktivna, gdje i kako puniš baterije tijekom godine?
Ja sam zapravo sasvim obrnuti tip koji je najkreativniji i najproduktivniji kad izgara od posla, onda mi mozak radi punom parom. No naravno da trebam fazu punjenja, ali to kod mene najčešće nije neka mirna aktivnost. Obožavam putovanja i lutanje nepoznatim gradovima i obožavam adrenalinske aktivnosti.
U zadnjih godinu dana smo bili u Madridu, prvi put na skijanju, otišli s prijateljima i djecom u Beč i Budimpeštu, posjetila s mužem Alicante i Valenciju, otišla na let balonom, a bila sam i na utrci preprekama u Srbiji i otišla kao jedna od dvije prijavljene osobe iz Hrvatske. Ja sam se zapravo prijavila na utrku, na storiju pitala želi li netko sa mnom i Mariju sam upoznala u autu prije nego li smo krenule prema istoku. To je bila trail utrka od 10km s 40 prepreka kao što su penjanje po užetu, nošenje tereta, prolazak kroz rijeku, puzanje kroz blato…
Koliko god naporne, meni ovakve stvari pune baterije i uvijek mi je to draže od izležavanja na kauču. I da ne zaboravim koncerte, obožavam energiju koju donose.
Rock ili pop?
Kao da sam znala koje je sljedeće pitanje.
Volim glazbu općenito i nađem se u dosta žanrova. Na prvu bih rekla pop, no nekad volim rock u autu. Najviše slušam latino, ali zapravo obožavam hip hop i r’n’b, obožavam disco i mjuzu 70-ih, bossanova mi svira dok radim, a domaće najviše volim na svadbama gdje se najčešće ne skidam s podija.
Kod nas doma je uvijek svirala glazba, puno sam u autu i ne volim voziti u tišini i zaista ne mogu zamisliti dan bez muzike. Nisam se našla u turbo folku i metalu.
Koja je tvoja “tajna veza” sa Zadrom? Možemo li te očekivati ovog ljeta?
Moja tajna veza je muž.
No tu je splet okolnosti od mog djetinjstva. S 12 godina sam počela ljetovati u kampu u Biogradu i to su mi najljepša sjećanja koja imam. Tamo sam se sprijateljila sa svojom najboljom prijateljicom i to prijateljstvo traje već skoro 27 godina.
U jednom trenu ni ona ni ja više nismo ljetovale u Biogradu, no svake godine smo se vraćale na tu našu plažu i igrom slučaja upoznale neke dečke, između ostalog i mog današnjeg muža. No, on je zapravo iz zaleđa u blizini Zadra, tako da svako ljeto prošećemo gradom, odemo na kupanje s frendovima..
Kao i zadnjih 15-ak godina, tako će me Zadar vidjeti i ove godine i jako se veselim jer je ovo moja prva poduzetnička godina kada si sama kreiram vrijeme i tako sam si stvorila cijelo ljeto na moru.
Doduše ljeto mi je radno, laptop je pored mene, djeca također, ali je puno lakše s pogledom na more.
