Ususret svirkama na zadarskim bedemima, u sklopu Svjetskog dana glazbe 21. lipnja, razgovarali smo s mladim karizmatičnim glazbenikom. Pisanje, sviranje, promocija, putovanja, susreti, izazovi… Evo što nam je sve otkrio Marin Modrić.
Tko te zarazio country glazbom? Je li to bila neka obiteljska priča?
– Što se tiče country glazbe u mom životu, za to je zaslužna ekipa iz AKA Crescendo-a, točnije Matea i Lucija, koje su prije otprilike 8 godina osnovale duo No Ordinary.
Želja im je bila pjevati country glazbu koju one vole, na njihov način, nešto novo i drugačije kod nas. Ubrzo im se pridružio i Filip, njihov beatbox meštar, a kad su nakon nekog vremena tražile gitarista, budući da smo godinama jako dobri prijatelji, pozvale su baš mene.
U to vrijeme sam više bio u rock i blues glazbi 60-ih, ali polako, uz njih, počela se javljati ta ljubav prema country glazbi.
Prvo, zvuk te glazbe je toliko životan, toliko pitak, tako dobro produciran, nekako baš “sjedne” kao dobra kava iza ručka haha. Nakon toga, tekstovi, takve priče, takve emocije, vrlo iskreno i vrlo živopisno. I naravno, ne smijemo zaboraviti, ono što i čini No Ordinary time što danas jesu, prekrasne vokalne dionice i višeglasja. Sviranje s njima, s povremenim prekidima, traje i dan danas, blisko surađujemo i evo upravo njima dugujem taj početak mog izleta u country glazbu.
Kasnije sam, kroz godine sve više to istraživao, sve više se oduševljavao i nekako je to prevladalo u mom i glazbenom i stilskom, vanjskom izražaju, po načinu odijevanja, jel.
Koliko godišnje imaš live nastupa? Gdje te sve “odvelo”?
– Iskreno, teško mi je procijeniti broj godišnjih live nastupa. Budući da glazba nije nešto od čega isključivo živim, to nije sada neki velik broj, ali tijekom ljetne sezone sam dosta zaposlen, Bogu hvala. I svake godine se otvaraju nove prilike, novi kontakti, kreće se u nekom pravom smjeru.
Ako ćemo govoriti o tome gdje me to sve odvelo, najviše bih istaknuo nastup u Slovačkoj, na obiteljskom ranču Klokočina, što se dogodilo zahvaljujući tome što me upravo ta obitelj čula kako sviram u jednom lokalu preko ljeta, ostali su cijelu svirku i nakon toga mi rekli kako žele da dodđem nastupati. A ubrzo nakon toga, dobio sam poziv od prijatelja iz Australije, Jasminke i Vlade, koji su me ugostili u svom domu na 3 mjeseca i omogućili mi da radim “busking” u gradovima Brisbane i Gold Coast i također nastupim na najvećem country festivalu u Australiji, Tamworth Country Music Festival.
Taj boravak u Australiji će mi zauvijek ostati u tako lijepom sjećanju i svakako mogu zahvaliti prvo dragom Bogu što mi je dao taj talent, koji mi je omogućio da odem na drugi kraj svijeta.
Život je stvarno prekrasan. Bilo je tu i nekakvih manjih avantura, nazovimo ih tako, ali ova je definitivno na prvom mjestu. Zasad.
– Na instagramu često objavljuješ videa i najave, kako danas uopće biti glazbenik bez male pomoći društvenih mreža?
– Pa društvene mreže su danas definitivno izazov, u smislu nekakve osobne promocije. Meni osobno je cilj što manje biti na društvenim mrežama, više biti u stvarnom životu i stvarnim situacijama, osjetiti svaki dan na onaj način koji često zaboravljamo, upiti sve što se oko tebe događa i što ti Bog daruje. Međutim, ako želiš da se za tebe čuje, da tvoj “proizvod” dođe do ljudi, tu se treba uložiti puno vremena i rada.
Društvene mreže su zaista jedan svijet sam za sebe i potrebno je jako dobro upoznati se s njim, ako želiš od istog imati i koristi. Ja sam svjestan da tu nisam nešto najbolji, što zbog nedostatka vremena, što zbog svega navednog gore.
Danas je potrebno dosta borbe za dobiti pažnju ljudi, u tom moru informacija. Ako ne radiš na tome, jednostavno će te progutati. Kao što sam rekao, svjestan sam toga, ali u ovoj fazi, posvećujem se tome koliko uspijem.
Na tome će u budućnosti svakako trebati poraditi ozbiljno. I zbog toga, neki će reći nažalost, danas glazbenik ne može biti samo glazbenik, neko to seže u onu sferu, content creator-a (a nismo radi toga baš uzeli instrumente u ruke!)
Ima li neka pjesma koju bi volio izvesti u duetu a još nisi? Suradnje ti nisu nepoznanica!
– Ako govorimo o obradama, naravno da tu ima puno pjesama, pogotovo u country žanru. Zahvaljujući curama, imamo priliku izvoditi puno dueta, i to je baš dobar osjećaj.
U zadnje vrijeme, dosta slušam pjesmu “I’m Gonna Love You”, glazbenika Cody Johnson-a, u suradnji s Carrie Underwood. E to bi bilo posebno izvesti u duetu, pjesma je stvarno nevjerojatna.
S druge strane, u autorskim pjesmama imam suradnji, ali to su uglavnom back vokali, ali nekakav konkretan duet, to je definitivno nešto za razmotriti u budućnosti, i ne sumnjam da će se dogoditi.
A autorske stvari? Pišeš li ih?
-Kao što sam kratko spomenuo u prošlom pitanju, da, pišem autorske stvari.
Zapravo, pišem još od osnovne škole, i to se nastavilo do dan danas, ali drago mi je što se ponekad ne sjećam tih “pokušaja” iz osnovne i srednje škole, kakvi su to filmovi u glavi bili hahaha .
Ali da, s vremenom se to nekako konkretiziralo, došlo na neku višu razinu i nastali su, i još nastaju, dobri tekstovi, koji se mogu plasirati publici, imaju neku svoju težinu i vrijednost. Pišem godinama, ali tek sam se prošle godine napokon ohrabrio te tekstove pretočiti u autorske pjesme.
Kroz zajedničkog prijatelja, upoznao sam našeg Renata Babića i vrlo brzo smo glazbeno kliknuli, budući da je on također veliki fan country glazbe. Renato je zaslužan za moj “sound”, onako kako ga vi, kao slušatelji, trenutno čujete, odnosno slušate na glazbenim platformama.
Nakon godina sjedenja “u ladici”, ono što se kaže, pjesma “Easy” se nametnula kao prvi singl, nešto s čime sam se ja prvi put ikad publici predstavio kao (kant)autor. Pjesma je izašla u 11. mjesecu prošle godine, taman pred put u Australiju, kako bih tamo mogao otitći s nečim svojim i to predstaviti publici tamo. Nakon toga, slijedio je drugi singl, “Ruin”, tematski malo zaokret prema možda ozbiljnijem i mračnijem, u odnosu na vrlo lagan, romantičan i poletan “Easy”.
Dakle, potpisujem tekst i glazbu, a za sve ostalo, miks, master i aranžman je zaslužan Renato i njego “Liquid Cat Studio”. Reakcije na pjesme su uglavnom pozitvne i vrlo ohrabrujuće, međutim neki nedostatak njihove veće popularnosti svakako djelomično pripisujem gore navednoj “borbi” s društvenim mrežama.
Novi singl, treći po redu, izlazi krajem ovog mjeseca, a publika će ga uživo imati prilike čuti na Muraju, u sklopu Urbofona i Svjetskog dana glazbe.
Na kojoj si gitari trenutno?
-Gitara koju trenutno imam je marke Cort, ne znam ovako napamet točan model, i ona je moj vjerni “suputnik” još od 2014.godine. Našao sam je te zime u hladnom Pragu, i od onda putuje samnom po svirkama, bilo da se radi o Hrvatskoj, Europi i svijetu.
Iako, trebalo nam je vremena da se sprijateljimo, na početku sam je htio prodati, ali danas mi je drago da nisam. Sada je ona daleko od onoga kako je izgledala kad je tek kupljena, oslikana je, ima puno potpisa ljudi, puno natpisa, Biblijskih citata i slično.
Ali to volim, jer na njoj se vidi da je svašta prošla, i to ima svoju težinu. Svaki ožiljak, slika, natpis je jedna uspomena i to je ono što se nikad ne zaboravlja. Plus, ističe se, jako je prepoznatljiva, i ljudima je to dosta zanimljivo u cijeloj mojoj priči. Ipak je način na koji se vizualno predstavite publici jako važan, uz, naravno, glazbu koju izvodite.
No, treba spomenuti da je i ta gitara “dala svoje” i da je planiram nekada uskoro zamijeniti, napraviti mali “upgrade”. Ali ona i dalje ostaje u pogonu, samo što će ipak biti nekakav “backup”. Budući da je praktički odrasla samnom, uvijek će biti najdraži dio kolekcije.
– Poznaješ li osobno Dienne i Grungelinu s kojima nastupaš na Muraju?
-Od izvođača s kojima ću dijeliti stage na Muraju, osobno znam samo Dejana, upoznali smo se još u ranijim fazama moje glazbene karijere, dok je još bila aktualna priča s njegovim bendom “Epilog”, ako se dobro sjećam. Izrazito talentiran i dobar glazbenik, s dugačkim i bogatim iskustvom na glazbenoj sceni. Svi možemo ponešto naučiti od njega. Veselim se čuti ga u duo kombinaciji, ali također poslušati i Dienne, nisam dosad imao priliku.
– I za kraj, kako postici tako zdrave kovrče ..?
– Za zdrave kovrče, prvo je potrebno imati dobrog frizera, koji će tu kosu dovesti u redu, kako bi te kovrče “prodisale”. Ovim putem pozdravljam Antu Jukića, frizera iz Zagreba koji je upravo to učinio, s mojom kosom, Ante legendo živio! A nakon toga, preparati: imam dobro iskustvo s Cantu proizvodima iz Dm-a (regenerator, pjena i krema za kovrče), ili ono što trenutno koristim, Keune krema za kovrče, velika bijela tuba, malo je skuplja, ali isplati se.
