Uoči koncerta u Arsenalu 23. ožujka, razgovarali smo sa Saninom Karamehmedovićem, basistom grupe Silente, koji nam je rado otkrio što ovog puta spremaju zadarskoj publici, kako su našli novu violinisticu, te što rade prije izlaska pred publiku.

Ovog vikenda u Zadar se na velika vrata vraća grupa Silente. Nakon privremene stanke u glazbenoj karijeri, dolaze jači i nabrijaniji nego ikad. Tim povodom razgovarali smo s basistom grupe, Saninom Karamehmedovićem, koji nam je rado otkrio što ovog puta spremaju zadarskoj publici, kako su našli novu violinisticu, te što rade prije izlaska pred publiku.

Nakon poduže pauze, evo vas natrag u Arsenalu. Koncert iz 2014. publika zasigurno dobro pamti, jer ste od početka do kraja koncerta držali odličnu atmosferu. Što ovog puta spremate zadarskoj publici?

Ovo je treći nastup Silentea u Arsenalu, već prvi put smo se iznenadili brojem ljudi, tako da nam je postalo vrlo brzo jasno da u Zadru postoji stvarno velika fan baza, pa smo se vraćali još dosta puta i uvijek je bilo stvarno fenomenalno. Ovaj put će biti drukčije jer imamo novi album iako ne sviramo samo njega, dakle na koncertu ćemo predstaviti naše pjesme od početka karijere do danas, i imamo novu violinisticu Ivanu Čuljak, koja svira umjesto Lorene. Tako da sve u svemu to je stari dobri Silente, i nadamo se našim vjernim fanovima.

Znači, malo ste promijenili postavu?

Pa da, znači tijekom te naše pauze ljudi su trebali nastaviti sa životima i Lorena je otišla u neke druge priče, više se ne bavi rock'n'rollom, a mi smo u međuvremenu pokušavali naći zamjenu za nju. To je jako teško jer živimo u Dubrovniku a većina glazbenika je po Zagrebu, a ako je netko i tu, svira u orkestru, nema baš vremena. Nama je trebao netko otvoren i raspoložen za svirke. I jedva smo je našli, ali zanimljiva stvar, Ivana živi 300 metara od moje kuće cijeli život, a ja ju nikad nisam upoznao ni vidio.

Debitantski album „Lovac na čudesa“ odmah je postao veliki hit, s njim su došli i brojni nastupi, horda obožavatelja, ali i velika priznanja. Nimalo manje uspješan nije bio ni drugi album, „Neće rijeka zrakom teći“, koji je izašao 2015., samo dvije godine nakon prvog. Na treći album publika je čekala nešto duže, no dočekala je. Koliko ste dugo radili na njemu? Kako biste ga opisali?

Drugi album je izašao možda čak i prebrzo, za prvi album „Lovac na čudesa“ ostalo je još nekoliko hitova koji su se mogli uvrstiti. Problem je bio što je nama to ograničavalo nastup, dakle mi smo imali samo 13 objavljenih pjesama, a to je vremenski nekih sat vremena. Mi smo htjeli ozbiljan koncert, i odbijali smo ubacivati obrade, i na taj smo način tisuću puta ostali bez koncerta.

Iz tog smo razloga malo požurili s tim albumom, ali i zato jer smo imali puno materijala, jer nikad nismo prestajali pisati pjesme, održavati probe, i bilo nam je žao kad bi bila gotova nova pjesma da ona stoji, čeka.

Problem je što, kad pjesma dugo stoji, nekako se promijeni, i za tri mjeseca to više nije ista pjesma. Najbolje ju je izbaciti odmah, barem u našem slučaju.

Treći album je bio u pripremi još 2016. godine, dok smo još bili u prvoj fazi. Neke stvari su nastale za vrijeme snimanja drugog albuma. To je djelomično bio i razlog nekih nesuglasica, jer se nismo nikako mogli uskladiti za probe i snimanja, tako da je taj materijal dugo stajao i nikako ga snimiti. Imali smo jako puno koncerata, i vremenski nije bilo šanse da u idućih šest mjeseci to snimimo.

Zato nam je bilo teško toliko čekati, jer smo navikli brzo raditi. Ta stanka u radu je možda bila greška, u tom periodu smo ostali bez violine, ali smo se našli i počeli imati probe opet, što je bio super osjećaj - ajmo sad snimiti to što imamo. Snimali smo na način da zvuči više „garažno“, da naglasak bude više na gitarama nego violinama.

Znači, album je malo žešći?

Da, dosta je žešći, puno manje komercijalan, to nisu pjesme od kojih očekujemo da pokupi veliku masu ljudi, ali ima pjesama koje će oni koji vole sve to i više zavoljeti. To je jedan isti Silente izričaj, samo malo rokerskiji, siroviji nego dosad.

Može li se reći da ćete onda i dalje ići u smjeru malo žešćeg zvuka?

Mislim da se potrefilo ovaj put, sad imamo i drugu postavu i druge planove, ali svakako se nećemo ponavljati, niti smatram da se to može napraviti, jer za pjesmu nisi svjestan kako je nastala, odnosno postala ovo što je. Mi ćemo uvijek pokušavati otkrivati neke nove stvari koje nam se sviđaju i koje odgovaraju našem izričaju, ali što će točno ispasti, to nisam siguran. Tako da sigurno nećemo ponoviti ovaj zadnji album, kao što nećemo ni drugi ni prvi.

Za pretpostaviti je da se i vi tako razvijate, kad malo eksperimentirate?

Da, mislim da je to neizbježno. Svaki glazbenik teži nekom razvoju.

Kako se pripremate za nastupe? Je li prisutna trema, pozitivno uzbuđenje, imate li rituale..?

Svak od nas ima svoju metodu. Mislim da sam ja daleko najveći tremaš u bendu, ali samo netom prije koncerta, jer prve sekunde kad krene svirka meni je sve ok. Tibora je čudno za vidjeti kako on skakuće u backstageu, doslovno skakuće, i to veoma čudno izgleda. Ali on tako nabrijava samog sebe i onda se ispali i bude mu super. Doris se super nosi s tremom, naizgled ne vidiš da joj je išta, mada ona kaže da ima tremu, ali kad je vidiš ona tebi ukloni tremu. Ivuša je najuvježbaniji lik na svijetu tako da on to bez problema odradi, perfektno. Tako da u tih 15 minuta prije, svak' je u nekom svom filmu, ovaj skakuće, ova nešto pjevuši, ovaj lupka palicama o koljena, ja se tresem sa strane, i onda kad je vrijeme da idemo bude grupni pozdrav, zagrljaj, i idemo. Čim izađemo, bude super.

Hoćete li imati prilike prošetati Zadrom, slikati se s fanovima?

Nadamo se da će biti lijepo vrijeme to popodne i dan poslije tako da se vidimo vjerojatno na Kalelargi negdje na kavi.

Što biste poručili zadarskim fanovima uoči koncerta? 

Silente dolazi u Zadar po ko' zna koji put, i s obzirom da nismo dugo bili imamo malu pozitivnu tremu, i nadamo se da će nam fanovi barem malo pomoći oko toga, mada vjerujemo da je naša fan baza u Zadru ostala velika kao što je i bila i veselimo se vidjeti sve te ljude.

Dosta tih ljudi pamtimo i imenom i licem, i nadamo se da ćemo ih opet vidjeti, podružiti se i prije i poslije koncerta; da će na koncertu, naravno, biti super atmosfera i da ćemo uspjeti napraviti ono što smo napravili zadnji put.