Trend je napretka hrvatske atletike

Profesora Kineziologije Edija Stipića mislim da nije potrebno posebno predstavljati zadarskoj sportskoj javnosti. Radi se o čovjeku koji je dugi niz godina u atletici, najprije je bio odličan atletičar, dok velike uspjehe Edi postiže sada i kao trener u Atletskom akademskom sportskom klubu Zadar.

U vrijeme dok se natjecao, Edi je šest puta bio državni prvak, što u skoku u dalj, što u troskoku, a njegov osobni rekord u skoku u dalj iznosio je 7,83 cm. Sve to je iza njega, jer prof. Stipić već jedanaest godina bavi se trenerskim poslom.

„Nekako je bilo i logično da se nakon završetka aktivne karijere posvetim trenerskom poslu. Trenutno u klubu radim s mlađim uzrastima koji treniraju manje od godine dana, dok ima i onih nešto starijih. Stvara se nova darovita generacija u kojoj ovog puta prednjače dečki. Ona moja najbolja generacija sada je na fakultetu tako da smo morali krenuli iz početka. Inače, discipline na kojima radim su one sprinterske, trčanje preko prepona, štafete te jasno skok u dalj".

Žunić i Pervan su ekstra talenti

Što se tiče trenutnog stanja zadarske atletike, prof. Stipić je optimist iako možda to i ne izgleda tako. Koliko god sve izgledalo nekako konfuzno s obzirom na uvjete u kojima se radi rezultati su i više nego dobri, a oni su ipak najmjerodavniji za sve.

„Činjenica je da mi trenutno na našem stadionu imamo nekoliko kvalitetnih trenera koji jako dobro rade, a upravo rezultati njihovih atletičara to i pokazuju. Uspjesi jednog Stipe Žunića i Dina Pervana ne mogu se zanemariti, svoju kvalitetu u mlađim uzrastima oni su dokazali na međunarodnim natjecanjima i izvrsno su plasirani na svjetskim rang listama. Možemo se samo nadati da će njihovim stopama krenuti i ostala naša djeca iako će biti jako teško".

Ističe prof. Stipić da su Žunić i Pervan stvarno vrhunski talenti i da bi mogli napraviti i značajniju seniorsku karijeru.

„Samo neka ih ozljede zaobiđu, ne sumnjam u znanje njihovih trenera, ali mislim da im ovo vrijeme od godinu i pol koliko trebaju još provesti u Zadru s obzirom da tek idu u treći razred srednje škole ne bude smetnja u njihovom normalnom razvoju. Atletičar je uspješan samo onda kada redovito iz godine u godinu napreduje, a i sami sebe jedino po napretku i cijene. Nadam se da se to njima dvojici neće dogoditi, jer radi se o krasnim dečkima i uistinu ekstra klasama u mlađim uzrastima. Treba im omogućiti sve uvjete za normalan rad jer takva djeca se ne rađaju svaki dan".

Poznato je da su u velikoj većini slučajeva rezultati zadarskih mladih atletičara odlični u tom ranijem uzrastu. Brojni državni prvaci u kadetskim i juniorskim uzrastima poslije kada bi trebali u pravoj mjeri i eksplodirati među seniorima jednostavno nestanu sa scene.

„Stvar je vrlo jednostavno objasniti. Mi treneri uvijek se kao vadimo na neadekvatne uvjete na Višnjiku, ali to je tako. Staza je katastrofalna, sve što gore radimo je više manje u redu do 15 godine zbog zdravstvenog statusa djece. Nakon toga, sila je sve veća na organizam pa je i mogućnost ozljeda puno veća. Dok god se uvjeti ne poprave postojat će taj jaz između juniorskog i seniorskog uzrasta".

Unatoč svemu odaziv djece u Zadru za atletikom je i više nego zadovoljavajući i oni koji jednom dođu u taj sport teško više iz njega idu ili se okušaju u nekom drugom.

„Istina je da tko jednom dođe u atletiku, teško iz nje više izlazi. Zanimljivo je da kod nas većinom dolaze djeca koja nisu baš za momčadske sportove. Zato i imamo više cura nego dečkića, jer u Zadru i nema baš puno sportova za cure. Odaziv je stvarno dobar, a bit će i bolji onoliko koliko nam se bude i materijalna situacija popravljala. Mi vrlo skoro nećemo moći primiti novu djecu, jer situacija je trenutno takva da je nemoguće raditi kvalitetno sa svom djecom ukoliko ih se ne podijeli u skupine. To je sada neizvedivo, jer je broj termina u kojima radimo malen i ne dopušta nam da se svima njima posvetimo na način koji iziskuje atletika".

Trend napretka hrvatske atletike

Osim što radi kao jedan od trenera u AAŠK Zadar prof. Edi Stipić je i izbornik hrvatske kadetske reprezentacije.

„Taj posao se sastoji od jedne do dvije akcije godišnje, kada se okupljaju naši najbolji kadeti. Imamo susrete sa okolnim zemljama dok postoji tendencija da organiziramo i neke kampove u kojima bi se djeca okupljala i kvalitetno trenirala sa trenerima koji budu odabrani. Sve to je u cilju druženja, kako bi djeca vidjela i ljepšu strane atletike, osim teškog rada koji ih kasnije očekuje".

Na samom kraju razgovora dotaknuli smo se i cjelokupne hrvatske atletike i rezultata koje postižemo. Jasno, više od svih trenutno prednjači Blanka Vlašić, svjetska prvakinja u skoku u vis.

„Po meni naša atletika bilježi trend napretka. Istina je i to da je Blanka sada stvarno najbolja, ali nije ona jedina. Ima tu još nekoliko njih koji nadolaze i vrlo blizu su da postanu značajni atletičari na svjetskom nivou. U mlađim uzrastima smo već jako dobri, tu su medalje sa raznih jakih međunarodnih natjecanja uključujući i svjetska prvenstva.

Jedino je šteta da je novac s kojim raspolaže HAS vrlo malen i da nije usmjeren u razvojne programe, nego je namijenjen onima koji su već postigli neke zapažene rezultate. Ukoliko se to ne promijeni doći će do problema i zato bi se sve to već sada moglo i moralo bolje organizirati, jer i nakon što jednog dana Blanka ode bit će atletike i atletičara.

Ne smije se dogoditi da atletika opet dođe na marginu, to bi bilo užasno. Tvrdim, mi imamo jednako talentiranu djecu kao i ostale najbolje europske zemlje samo što nisu obuhvaćeni na najbolji način".