Godine nisu važne, važna je moć

Legendarni saksofonist Mladen Baučić - Baucho za Uskrs je zajedno sa Dj Dally Gee-jem gostovao u Atlantic clubu u Vrsima, iskoristili smo priliku i porazgovarali sa ovim doista jedinstvenim čovjekom i vrhunskim saksofonistom koji je svoj veliki pečat ostavio i na karijerama koje su ostvarili Dino Dvornik i Mate Mišo Kovač.

Baucho je svoj glazbeni put tražio u Americi, svirao je i na cruiserima, u grupi More, u Splitskom kvintetu, sa Ivicom Šerfezijem je na turneji proputovao bivši SSSR. Stvarao je glazbu za film i televiziju, a danas surađuje sa mnogim eminentnim, ali i mladim glazbenicima. Ukratko, mladić sa ''šest banki'' i istinski zaljubljenik u glazbu.

Odakle izvire vaša nepresušna glazbena energija?

Stvar je vertikale, tako me netko napravio, netko se pobrinuo da mi onaj odozgo šapće i ja to samo prenosim i izvodim, i tu je cijela priča. Znam da ovakav odgovor nećete često čuti od prosječnog čovika, al ja to nisam. Zbog toga me i vrednuju kao glazbenika i osobu.

Kad se prvo javila ljubav za glazbom kod Vas?

Godine tu zaista nisu važne, u biti godine nisu važne za ništa, ti sad misliš da ja imam 20 godina manje nego što zapravo imam. Kad je u pitanju umjetnost, i ta moć koju čovjek ili ima ili nema, pa kad ta moć odjednom eskalira moraš se pravilno usmjeriti, učiti, obrazovati i ovladati sa tim sposobnostima koje ti je Bog dao. Možeš npr. Kao ja otići u Ameriku osam mjeseci i vratit se doma i ustanovit da ti više ''ne smrdi ispod pazuha'', govorim naravno u prenesenom značenju. Milijardu se poklopaca mora poklopit da bi se stvorila mogućnost, samo mogućnost, koju onda moraš pretvorit u djelo.

Što je po Vama presudno za postati uspješan glazbenik?

Ja kad razmišljam o svom putu, a sad imam ''šest banki'' i kad se osvrnem natrag, cijeli taj moj put je nepogrešiv. Naravno, bilo je tu i dobrih i loših trenutaka, ali to se miješa, kao cement i onda se izgrađuješ. Mislim da je najbitnije tko te je napravio (smijeh). Talent je jako bitan, a ljudi ga ovdje ne znaju cijeniti, prepoznati, oblikovati, dekodirati. Ovdje kod nas se svi bore sa Akademijama, svi idu na neke veze - to je diletantizam. To ne prolazi u umjetnosti.

Tko Vas je usmjerio u karijeri?

Moj je uzor prvo bio Jan Garbarek, pa Michael Brecker, ali bitno je da se ti u njima prepoznaš. Jedan dio tebe se u njima prepozna, ja kad sam prvi put čuo Jana Garbareka, odlučio sam se baviti sa glazbom. Ispričat ću vam jedan primjer, desilo se to baš u blizini Zadra, svirali smo u Zatonu sa Jet Setom, i meni prilazi par iz Massachusettsa i kažu mi: ''Hvala Vam na Garbarek ekspresiji.'' Oni su mene s tim tako uboli, pokrenuli. Zamislite, dođe vam neko sa drugog kontinenta i kaže vam da vi ispravno ''pljujete'', vi pljujete i on vam kaže - izvanredno pljujete. Jer ono što sam ja svirao u odnosu na Garbareka bilo je pljucanje. Za jednog mladog čovjeka, zanesenjaka to je najbitnije, ako ti se to ne desi onda ništa nema smisla. To se cijeni. Meni su to potvrde, ne treba meni da mi dođe neki menađer pa da mi kaže da sam dobar ili loš.

Suradnja s Dinom Dvornikom?

Imao sam sreću da sam se našao u pravom trenutku na pravom mjestu. Jedan sam od rijetkih koji je tada imao taj američki pop - rock rukopis. Stvarao sam zvuk poput saksofonista Crusadersa, to je taj sound koji sam ja donio '80tih godina u Jugoslaviju. Što reći o suradnji s Dinom? Dino je fenomenalan, inteligentan momak, koji je prokužio tu situaciju tih godina i nije stao na tome, uhvatio se u koštac sa vremenom i okolinom koja je tada bila, '89. smo izdali ''Slona'' i od tad smo već dvadeset godina skupa, surađujemo i stvaramo glazbu zajedno.

Prije Dina surađivali ste sa Matom Mišom Kovačem i to za najslavnijih dana...

To su bile te osamdesete, Mišo je prodavao milijun ploča, dok je Lepa Brena prodavala 700 tisuća. To su jednostavno nevjerojatne statistike od kojih ja i danas živim. Jedno jako plodno i značajno razdoblje za mene i moju karijeru.

Spoj mladosti i iskustva, Baucho i DJ Dally Gee (Foto:N.A.)

Osvrnimo se malo na sadašnjost, gdje ste, što radite?

Stalno nastupam, sad kad sam dokučio sam sebe i svoj izražaj. Surađujem sa zaista mnogo ljudi, i tu i vani. U zdanje sam se vrijeme malo odmetnuo od svog Jazz tria, istaknuo bih suradnju sa mladim Zadarskim Dj-em Dally Gee. Imamo tako krasne uratke i tu i u inozemstvu i siguran sam da će se o tome još pričati. Nije mi teško pobjeći u neki deep house alla Kevin Yost, onako odmjeren, samozatajan, urban, moderan i tu imam taj novi izričaj - ulijećem sa glasom i saksofonom i mislim da radimo fantastične stvari .

Nedavno ste surađivali i sa svjetski poznatim DJ-em Paolom Barbatom?

Da, sa njim sa imao fantastične turneje po Skandinaviji, bili smo i u Londonu, napravili jako dobar biznis. Odličan je momak i fenomenalan glazbenik. Kažem, nije mi teško potegnuti ni u daleki Kuvajt gdje idem za dva mjeseca odakle sam sad dobio vrhunsku ponudu, zovu me i u Beč, u Ameriku itd.

Kuvajt? S kakvom ćete glazbom tamo koketirati?

Bit će mi najteže ne prihvaćati svaku žensku, ali ako će biti koja vrhunska - apsolutno sve dolazi u obzir.

Za kraj nešto o Zadru?

Ja sam u Zadru prvi put svirao '75. godine u Barbari, to je onda bila ludnica. Odonda se uvijek rado vraćam, svakih sam petnaestak dana tu i često me imate priliku čuti. Zadar je super grad, imam puno prijatelja ovdje. Osamdesetih godina sam često bio gore na Partizanu (op.a. danas Ravnice), bio sam odličan košarkaš, igralo se tamo na nivou prvoligaške košarke, igrao sam sa Giergiom, Petranovićem i ostalima. Volim Zadar, i pozdravljam sve Zadranke i Zadrane.