Nakon dugih sedam godina DJ Ivan Komlinović ponovno je gostovao u Zadru. U subotu 12. travnja, svirao je u "Skipper Pubu" u Trgovačkom centru na Relji i publici priuštio vrhunsku zabavu uz ritmove elektronske glazbe.

Naš susret s Ivanom dogodio se netom nakon što je on stigao iz Zagreba u Hotel Kolovare pa smo mu dali malo vremena da se smjesti, ali ne i da se odmori. Kratko smo ga pričekali u predvorju, kada je sasvim ležerno došetao do nas. Pročavrljali smo, pa se bacili na posao.

Ezadar: Još davne 1993. počeo si svirati. Koji je pravac tada bio aktualan u elektronskoj glazbi i kako se to odrazilo na tvojim počecima?

Aktualan pravac u elektronskoj glazbi bio je podijeljen između hard corea i trancea. Ja sam bio klinac u šarenim hlačama, koji je bio najsretniji kad bi došao neki Nijemac iz Berlina i "oderao" na 350 BPM-a. Sviralo se što tvrđe - to bolje, uostalom kao i svi klinci tada. Počeo sam kupovati hard core glazbu. Amsterdam, Rotterdam produkcija, tvrdo, žestoko, distorzirano, što mi je danas neslušljivo, tada mi je bilo strahovito zanimljivo.

Ezadar: Ipak si promijenio glazbeni ukus kroz godine, možda malo sazrio?

Potpuno sam promijenio glazbeni ukus, nema to više veze s ovim što danas radim. Nakon otprilike godinu dana, počeo sam se profilirati u tadašnjem technu, krenuvši s interesom za produkciju Dave Clarka, koji mi je tada bio br. 1 među producentima. Njegova tadašnja Wisdom To The Wise mi je do danas najdraža ploča.

Ezadar: Pratiš li korak s vremenom? Prilagođavaš se publici i njihovim željama, ili se čvrsto držiš svoga glazbenog odabira?

Apsolutno se držim svoga odabira, jer kada bih se prilagodio publici, danas bih još uvijek puštao onaj tribal techno i vrtio ga u nedogled. Trudim se da publika sluša mene. Ja se mijenjam stalno, kupujem glazbu koja mi se čini kvalitetno isproducirana, koja mi je interesantna i koja radi na flooru. Mislim da u ovom poslu nije loše pokušati usmjeriti publiku na svoj "mlin", jer ako se povodiš njihovim željama, vrlo brzo gubiš pozornost. Nikad se nisam povodio za željama publike.

Ezadar: Svirao si u inozemstvu.

Vrlo malo. Svirao sam u Bosni, Sloveniji, Srbiji, ali najviše u Hrvatskoj. Prije otprilike dvije godine imao sam turneju u Španjolskoj, gdje surađujem sa njihovim Labelom. Bio je to poslovni put u Barcelonu i Valenciju, al sam se i dobro zabavio. Teško je steći kontinuitet sviranja u inozemstvu kada si iz Hrvatske. Puno je lakše DJ-u iz Londona doći u Hrvatsku i napraviti kvalitetnu svirku. Ali da, imao sam tih nekoliko izleta od kojih mi je Španjolska ostala u lijepom sjećanju.

Ezadar: Surađivao si s mnogo DJ-eva, možda back-to-back?

Ne, back-to-back baš nikada nisam volio. Surađivao sam s puno velikih DJ-eva, lakše mi se sjetiti s kim nisam. Osobno mi je najdraži Laurant Garnier, Jeff Mills, Carl Cox, Dave Clark...

Ezadar: Dave Clark? Mora da je bio užitak svirati sa svojim dugogodišnjim uzorom!

Nije. Apsolutno ne. Sa Dave Clarkom ništa nije užitak. On je jedan izuzetan producent, ali je prgava i nezgodna osoba. Da ti ukratko objasnim situaciju; nije uopće ugodno biti s njim u istoj prostoriji.

Ezadar: Jesi li ikada svirao na festivalima?

Jesam. Ne mnogo, ali jesam.

Ezadar: Festival ili klub, što preferiraš?

Klub, apsolutno klub. Na festivalu nisi ni svjestan ljudi oko sebe, ne možeš uspostaviti nikakvu interakciju. Festivalska struktura prostora, jest takva, da si ti udaljen od publike na ogromnoj bini, s koje zapravo ne vidiš ljude. Osjetiš oko sebe da ima nekoliko tisuća glava koje te gledaju, ali ih ne možeš "ubrati" kako se osjećaju, što misle. Klubovi, što manji, to bolji!

Ezadar: Posjetio si Zadar i prije?

Da, zadnji put prije sedam godina kada je još u zadarskom klubu "Forum" Vedran Vinketa održavao večeri elektronske glazbe. Čak negdje imam i snimku. Mislio sam da u Zadru i nema nekih glazbenih dešavanja, jer nigdje nije bilo moguće ništa čuti o Zadru. Čini se da nisam bio najbolje informiran.

Ezadar: Kakva ti je 'vibra' grada Zadra?

Super mi je Zadar. Baš sam nedavno išao u Split s mojim dobrim prijateljem Kikijem, koji je po mom mišljenju br. 1 DJ u Hrvatskoj. Između ostaloga je i direktor prodaje za Aquarius records. Dogovor je bio da ćemo obići sve Aquarius shopove od Zagreba do Splita. Nakon što smo sve obavili, odveli su me tu negdje u gradu, na ludo mjesto. Mislim da se zove Arsenal, ogroman, super uređen, u staroj jezgri grada. Ni mi u Zagrebu nemamo ništa slično. Zadar je jedan rijetko lijep grad sa različitim razvojnim potencijalima i nadam se da ću ga uskoro ponovo posjetiti.

---

I mi se nadamo skorom Komlinovićevom posjetu, jer smo zajedno s publikom uživali u ritmovima minimala i tech-housea, ali i u njegovom društvu koje je nimalo nalik Dave Clarkovom. Sve pohvale dečku koji je mnogo postigao, s tim uspio i čvrsto ostati na tlu. Mnogo se zadarskih ljubitelja elektronske glazbe s veseljem odazvalo kvalitetnoj svirci, kakvu može pružiti samo jedan od boljih DJ-eva u Hrvatskoj. Odsvirao je izvanredan set od dva sata, nakon čega je resident DJ Dally Gee, vrstan zadarski DJ, jednakom "žestinom" nastavio zabavljati slušatelje do samog završetka partyja.