Ne žalim niti za jednom sekundom provedenom u Pekingu, čak mi niti ozljeda i neigranje nije moglo bitno pokvariti raspoloženje

Marka Popovića ne treba posebno predstavljati hrvatskoj košarkaškoj i inoj javnosti, a ponajmanje zadarskoj. Iskoristili smo posljednje sate kratkog odmora koje je dobio nakon završetka Olimpijskih igara od trenera svoje nove momčadi, za ugodan razgovor o košarci, ali i ne samo o košarci.

Podsjećamo, Marko Popović od ove je sezone košarkaš Unicsa iz Kazana, trenera Aleksandra Petrovića, momčadi koju su Zadrani imali prigodu upoznati u prošlosezonskom natjecanju Uleb kupa.

Ovog ljeta nije bilo baš prigode za kvalitetan odmor, nakon svih napornih reprezentativnih priprema i natjecanja, jedva se skupilo desetak, petnaest dana i to u podijeljeno u nekoliko etapa?

- Bilo je za očekivati da će mi trener Petrović dati nekih pet, šest dana odmora nakon povratka iz Pekinga, ali čovjek mi je izišao u susret, malo zbog ozljede, a i zbog činjenice da mi je odmor zaista bio potreban nakon dugog i napornog ljeta. Dobro sam se odmorio, za vrijeme boravka u zadru nisam čak ni potrčao, i zaista mi je dobro došlo ovih desetak dana.

Kakvo je stanje ozljede u ovom trenutku? Je li ozljeda sanirana, hoćeš moći odmah krenuti s pripremama?

- Ozljeda je dobrim dijelom sanirana, neću reći da je sto posto ok, ali puno je bolje. Puno mi je pomogao fizioterapeut Dado Burčul kod kojeg sam svih ovih dana bio na terapijama. Zadovoljan sam napretkom, ali neću forsirati. Sutra se priključujem ostatku momčadi koji su na pripremama u Zlatiboru, ali još neću raditi punim intenzitetom.

Treba vidjeti kako će stopalo reagirati na promjene pravca u kretanju. Ići ću onoliko koliko budem mogao podnijeti u ovom trenutku, odnosno koliko tijelo bude moglo podnijeti. Na Zlatiboru ostajemo desetak dana, a nakon toga idemo u Istambul, zatim doma u Kazan desetak dana i već kreće prvenstvo Rusije. Prvu utakmicu igram baš protiv ekipe trenera Jusupa i mog bivšeg suigrača Juan Collinsa.

U odnosu na, recimo prvaka Europe moskovski CSKA, gdje se Unics nalazi sa svojim proračunom?

- CSKA Moskva je svakako klub s najvećim proračunom u Rusiji, ali i jedan od najjačih u Europi, drugi je moskovski Dinamo, slijede Khimki, Triumph i St. Petersburg. Recimo baš St. Petersburg je doveo Wisniewskog, Bremera, htjeli su i Gurovića itd. Mi smo tu negdje na petom, šestom mjestu. I proračunom i kvalitetom ćemo zaostajati u startu za navedenim momčadima, ali sve to ništa neće značiti kada otpočne prvenstvo, kada se izađe na parket.

Neće biti lako, ali imati ćemo i mi kompetitivnu ekipu. Recimo putovanja u ruskoj ligi ponekad podrazumijevaju putovanja kroz desetak vremenskih zona. Igraš u Vladivostoku, oni stave utakmicu u 3 poslijepodne, a u tvoj zoni je to recimo 1 ujutro. Pa ti igraj! No svima su isti uvjeti, pa se navikneš i na takve bizarnosti.

Svjedoci smo kako je Ruska liga svakim danom sve bogatija, ali i kvalitetnija, veći broj povratnika iz NBA lige ovog je ljeta potpisao za ruske klubove.

- Točno. Mislim da se snaga ruske lige polako izjednačava s najjačom europskom, španjolskom ACB ligom. Naravno najveći razlog tome su bogati ugovori, ali i sve veći interes sponzora i publike. Liga je sve izjednačenija, nisu to više vremena kad je bio samo CSKA. U svakom slučaju za mene je to jedan novi, veliki izazov u kojeg idem s veseljem i entuzijazmom.

Vratimo se malo na ovo ljeto i reprezentativne akcije. Svjedoci smo da je reprezentacija nakon duge apstinencije vratila košarku na naslovnice novina i ostalih medija. Kako si ti to doživio?

- Činjenica je da nas nije bilo nigdje jako dugo. Nakon što smo osigurali plasman na Olimpijadu, svi smo bili svjesni do kojeg smo ostvarenja došli isključivo odricanjem i krvavim radom. Sve se vratilo u jednom trenutku, sva ona ljeta koja smo posvetili reprezentaciji, sav trud, rad, znoj... Ostvario nam se san, zamislite samo Prkačina kojemu se to dogodilo u 33. godini, osigurali smo si jedno predivno iskustvo - Olimpijske igre.

Sam trenutak dolaska u Olimpijsko selo među sve te sportaše učinio me toliko ponosnim i sretnim, da to ne mogu opisati. Da ne govorim o svakodnevnim susretima s najvećim sportašima današnjice koje sam do tada imao prigodu vidjeti samo na TV-u. Recimo u olimpijskom restoranu susretneš Ronaldinha, pa Messija, pa Davenport, Kuznjecovu, Nadala, Federera. Gledaš ih par dana prije u ludom finalu Wimbledona i sada su tu s tobom. Neposredni, pristupačni, strpljivi.

Zamolim Federera za slikanje, bez problema se odazove. Pita što igramo, protiv koga, odakle smo... Zaželi ti sreću, spomene ti Dražena...To ti jako puno znači. Samo pokušaš zamisliti pritisak u kojem on živi, a shvatiš da je normalan mladi čovjek koji ima slične interese kao i ti. Baš genijalno iskustvo. Ne žalim niti za jednom sekundom provedenom u Pekingu, čak mi niti ozljeda i neigranje nije moglo bitno pokvariti raspoloženje.

Jesi li zadovoljan konačnim plasmanom reprezentacije na Olimpijadi. Je li se moglo i bolje?

- Mi smo svoj cilj ostvarili samim plasmanom na Olimpijadu i ulaskom u četvrtfinale. To je bio naš cilj. Šteta je po meni, samo dojam koji smo ostavili u porazima s Argentinom i Španjolskom. Tu smo trebali puno bolje odreagirati i puno više napraviti. Da smo isto izgubili tih dvadeset razlike, ali na način da smo se potukli, da smo bili bar dio utakmice u egalu bilo bi drukčije. Ovako smo pali praktički bez ispaljenog metka nakon pet minuta utakmice i to mi je pomalo krivo.

Činjenica je da si protiv Argentine igrao samo par minuta i da te nije bilo u ključnim utakmicama protiv Litve i Španjolske u četvrtfinalu. Misliš li da bi bilo nešto drukčije da si kojim slučajem bio spreman za igru?

-  Ne želim špekulirati o tome jesam li i koliko sam eventualno nedostajao. Činjenica je da smo mi reprezentacija koja je koristila 11 igrača u rotaciji. Nismo imali zvijezde tipa Nowitzki, Pau Gasol, Kiriljenko, Yao Ming, o Amerikancima da i ne govorim. U našoj ekipi svaki kotačić koji je nije odigrao na 100 posto ili je nedostajao u mašineriji zasigurno se osjetio. Teško je sada reći bi li možda protiv Španjolske zabio pet trica ili fulao pet, pa bi možda izgubili i većom razlikom. No to nikad nećemo saznati, pa se time ne treba ni zamarati.

U svakom slučaju kada podvučem crtu pod reprezentativne akcije ovog ljeta, mogu reći da sam iznimno zadovoljan ostvarenim. Povratak na svjetsku košarkašku scenu započet lani u Španjolskoj, ove godine je dobio svoj nastavak. Pazite, lani smo pobijedili svjetske prvake Španjolsku, ove europske prvake Rusiju, pa Australiju, Brazil, Portoriko, Kandu. Napredak je evidentan, i to je ono što veseli.

Dogodine je Europsko prvenstvo u Poljskoj na koje se Hrvatska nakog dugo vremena direktno plasirala. A to znači napokon i produženi odmor za reprezentativce. Što možemo očekivati dogodine od hrvatske reprezentacije?

-  Velika stvar je direktan plasman na Europsko prvenstvo. Pogledajte, velike reprezentacije kao Srbija, Turska, Francuska tek se trebaju dokopati plasmana na EP, Talijani već sada vise u svojoj grupi i velika je vjerojatnost da ih nećemo gledati u Poljskoj. Osobno ću se dobro odmoriti, planiram odomor od, ako sve bude u redu, barem mjesec i pol dana. Dat ću si oduška, neću ništa raditi mjesec dana, a nakon toga ću se početi spremati za početak priprema, kako ne bih došao totalno nespreman i kako ne bi što pošlo po zlu.

Što možemo očekivati? Vjerujem da je došlo vrijeme da nakon svega do sada učinjenog, nakon četvrtfinala Olimpijade, da se možemo boriti za medalju na EP. Dogodine će ostale reprezenticije biti podosta izmjenjene u odnosu na ovu godinu. Litva ostaje bez Šiškauskasa, Jasikevičijusa. Kod njih dolazi do smjene generacija. Grci će biti uvijek biti dobri, ali i godinu stariji, Španjolcima je Pau Gasol najavio odmor od reprezentacije, Gabajosa i Jimenez su se oprostili, Nowitzki više neće igrati za Njemačku...

Možda je ipak najvažniji doseg ove reprezentacije, uz naravno ostvareni rezultat, činjenica da ste i sami postali svjesni svoje snage, odnosno činjenice da s velikom većinom reprezentacija možete ravnopravno igrati?

- Ja to upravo tako osjećam. Pogotovo ako nam se priključi jedan igrač kao što je moćni i fizički snažni Kasun, koji je ove godine izostao zbog problema sa srcem, ali i neki od ovih mladih momaka koji tek dolaze.

Kakav bi to bio razgovor s Markom Popovićem, a da se ne dotaknemo matičnog kluba i rodnog mu Zadra. U Zadru je Marko bio, vjerujem i ostao, u srcima navijača.

-  Bio sam u srcu, ali sam vjerojatno i izišao iz srca zadarskih navijača potpisom za Cibonu. Što je tu je. Ja imam svoj put i nikad ga ne bih mijenjao. Ono vrijeđanje zadarskih navijača nakon odlaska u Cibonu toliko me očvrsnulo, da mi je bilo puno lakše bilo otići vani i pregrmiti neke stvari. Tek kada doživiš ono što sam ja doživio, sva ona vrijeđanja, shvatiš kako je to igrati za Cibonu protiv Zadra, tek onda doživiš pravu moć zadarskih navijača. Kada igraš za Zadar oni te nose, ali na ovaj način osjetiš onu drugu njihovu moć.

Malo je nedostajalo da već ove sezone zaigraš ponovo u matičnom dresu.

- Malo je nedostajalo da se ne vratim u Zadar. Međutim priča se bila malo otegla, kasnije je nešto pošlo u krivom smjeru i rasplelo se onako kako se rasplelo. No vjerujem da ću se jednom vratiti u Zadar, ali ne kao islužen i potrošen igrač u čekanju igračke mirovine, nego još uvijek kao igrač za velike domete koji će donijeti mnoge nove radosti zadarskim navijačima.

U Zadru vlada uvjerenje kako bi ovogodišnja ekipa KK Zadar mogla osigurati trogodišnji ugovor s Euroligom. Tada bi tvoje veliko euroligaško iskustvo bilo više nego dobrodošlo. Kako vidiš borbu Cibone i Zadra za euroligaški status ove sezone?

- Cibona je u maloj prednosti, jer uz 5 bodova trenutne razlike u njihovu korist, ako se bude došlo u situaciju da hrvatsko prvenstvo bude odlučivalo novog euroligaša, oni su se pojačali hrvatskim košarkašima, uglavnom reprezentativcima, a to bi u novim pravilima (dva stranca istovremeno na terenu) bila možda vaga na njihovu stranu. Ne znam zašto još Geč i Juby nemaju hrvatsko državljanstvo, jer su odavno na njega stekli pravo. Ako se to riješi onda se situacija mijenja u korist Zadra, bez obzira što ostaju još tri stranca Dixon, Beck i Ivanov. No to s tim će se Aco svakako znati nositi.

Cibona se vrlo pametno pojačala, očito im nije namjera bez borbe prepustiti Euroligu. Krivo mi je što Brane (Longin, op.a.) nije potpisao za Zadar, jer znam da je imao veliku želju za povratkom. No svakako će to biti vrlo neizvjesna borba dvaju najboljih hrvatskih klubova. Pitanje je i kakva će biti reakcija na Višnjik. Jazine su ipak bile Jazine, jedan svjetski fenomen. Najbolji igrač Zadra je uvijek bila publika. Bili su tu i Dino i Ari, pa se nije osvojilo prvenstvo. Nemam ni ja prvanstvo sa Zadrom.

U subotu je bilo lijepo vidjeti Marina Pestića, Juricu Žužu, Tonija Dijana, Jakova Vladovića i tebe, prijatelje i bivše suigrače pokojnog Tomislava Kneževića kako predajete odličja juniorima koji su nastupili na memorijalnom turniru.

- Inače se svake godine skupimo gotovo cijela generacija, odlazimo u Vinjerac na Knezov grob i u posjet njegovoj obitelji, i sa zadovoljstvom pogledamo turnir. Ove godine su mnogi već započeli s pripremama, pa tako nema Brane Longina, Šime Špralje, Ivana i Hege Perinčića i mnogih drugih. Turnir je ove godine bio najbolji do sad, i svakako turnir zaslužuje da preraste u seniorski, vrlo jak turnir. Na takav način će zaista spomen na Tomislava živjeti dugo, jako dugo.

Kako je Tei i tebi bilo napustiti Kaunas, grad košarke u kojem si imao status polubožanstva? Seliš još malo sjevernije, ali na zimu si se već navikao?

-  Jako, jako teško. Zaista su to bile dvije predivne godina života u Litvi i Kaunasu. Ja sam čak htio ostati pod istim uvjetima, bez da povećavamo ugovor, sve smo bili i dogovorili, no oni su počeli odugovlačiti, a bilo je i nekih dugovanja od prije. Nedostajati će mi Kaunas, navijači, status koji sam tamo uživao. To je najkošarkaškiji grad na svijetu, fenomen naravno kao i moj Zadar. 

Već sam bio na pripremama reprezentacije, kada se prvi put javio Kazan, ali sam ih tada odbio. Zatim je stigla ponuda Tau Ceramice, no oni su tražili time out jer su čekali odgovor Slovenca Dragiča, koji se spremao u Phoenix. Kada sam vidio da se to odužilo prihvatio sam drugu ponudu Kazana i dobro je da sam to tada napravio. Dragič je kasnije otišao u NBA, i pitanje je bili me Tau potpisao nakon što sam se ozljedio. U svakom slučaju zadovoljan sam.

Sat vremena prohujao je trenutku. Bilo je još puno nepostavljenih pitanja, no Marko je imao još brojne obveze prije polaska na put. Pozdraviti baku, rodbinu, prijatelje...

Marku smo poželjeli prije svega dobro zdravlje, jer je to glavni preduvjet da odigra još jednu sezonu za pamćenje, te da i dalje pronosi slavnu zadarsku školu košarke po hladnoj Rusiji, ali i po ostatku Europe.