Krešo i Toni: Prošlost i budućnost zadarske košarke

Nakon malog dalmatinskog derbija protiv Šibenika, a uoči velikog protiv Splita porazgovarali smo sa Tonijem Prostranom. Mladi razigravač Zadra devetog je travnja napunio je 18 godina, ali ga to nije spriječilo da Šibeniku prošli vikend utrpa 25 koševa, uz još 6 dodavanja te po 5 skokova i osvojenih lopti.

Tjedan dana prije toga, Toni je Ciboni zapaprio sa 12 poena i bio jedan od ključnih faktora Zadrove pobjede nad ljutim protivnikom iz Zagreba.

Prostranu je ovo druga seniorska sezona u dresu Zadra, a svoju priliku dočekao je tek dolaskom Zmage Sagadina koji ne poznaje razliku između "mladog" i "starog igrača" već priznaje samo rad. Toni je od prvog trenutka bačen u vatru, i u samo tri mjeseca prometnuo se u jednog od najvažnijih igrača Zadra.

Protiv Šibenika je Toni odigrao svoju najbolju seniorsku utakmicu u dresu Zadra,  je li mu ona ujedno i najdraža?

TP: Najdraža mi je ipak utakmica protiv Cibone, oni su naš najljući rival. Odigrao sam dobro i pridonio pobjedi. Protiv Šibenika sam ostvario tu valorizaciju 40, ali sam tu igrao protiv momaka koje znam iz juniorskih dana, ipak je puno drukčije igrati protiv Kusa i Callowaya.

Jesi li se na početku sezone nadao da ćeš na njenom kraju pružati takve partije?

TP: Očekivao sam još jednu sezonu sjedenja na klupi, možda tu i tamo koju minuticu, ali otkad je došao Zmago sve se promijenilo. Od zadnjeg mjesta na klupi došao sam među prvih 6,7 igrača u rotaciji. Drago mi je da je Sagadin došao, pružio mi je priliku, a na meni je da radim i da je iskoristim.

Koja je osnovna razlika između Sagadina i njegovih prethodnika?

TP: Sagadinovi treninzi duže traju, i idemo u detalje. Provodimo po sedam sati dnevno u dvorani, i svakoj ekipi znamo svaku akciju. Sada kada budemo igrali protiv Splita znat ćemo svaku akciju koju oni budu "zvali".

Nakon svakog jutarnjeg treninga mi mlađi ostajemo dodatnih sat vremena kako bi radili na nekim svojim nedostacima. Svi smo puno napredovali. Zmago voli raditi s mladim igračima i mislim da je to najvažnije od svega. Nadam se da će trener Sagadin ostati što duže, pod njim sam puno napredovao.

Već prošle godine si "uletio" u vatru kada se Stipčević ozlijedio. Odigrao si nekoliko utakmica, a Strasbourgu si u EuroCupu zabio 12 koševa (4 trice). Sigurno si pomislio da će biti još prilike do kraja sezone.

TP: To je bilo 3,4 utakmice koje sam ja odigrao na solidnom nivou. Protiv Hemofarma sam ušao i rezultat nije padao, protiv Strasbourga je bilo odlično i očekivao sam kada se Rok vrati da ću nastaviti igrati, barem po 5 minuta. Nažalost, opet sam završio na kraju klupe.

Kroz medije, ali nerijetko i iz usta Tonijevih bivših trener znalo se čuti da si "prelagan" za seniorsku košarku. Kako bi to komentirao?

TP: Snaga što se tiče napada nije presudna, to je sve stvar tehnike i samopouzdanja, ali u obrani je snaga jako važna. Razigravač Splita Shannon je brz i jači od mene i kad on krene u prodor "rukom me odnese". Ne mogu očekivati da ću s 18 godina imati njegovu snagu i brzinu, ali to će doći s godinama. Radim u teretani svaki dan s trenerom Šangom i moram se pohvaliti da sam ojačao 5-6 kilograma.

U reprezentaciji Hrvatske si konstantno, ako ne najbolji, onda barem među najboljim igračima u svojoj generaciji. Koliko ti je to pomoglo u dosadašnjoj karijeri?

TP: Dosta mi je pomoglo, pogotovo u samopouzdanju. Prvenstveno je stvar druženja, bude nas petnaestak iz različitih klubova i tu razmjenjujemo korisna iskustva. Igrati za reprezentaciju na europskom prvenstvu je velik doživljaj, na turniru si sa još 200 najboljih igrača iz svoje generacije.

Osvojio sam europsku broncu sa '90-im godištem, osim toga bio sam najbolji strijelac i u petorci turnira. U konkurenciji sa godinu starijim momcima sam bio najbolji asistent i u drugoj petorci prvenstva.

Zadar ove sezone nije ostvario svoje ciljeve. Promijenila su se tri trenera, gubilo se od slabijih protivnika na gostovanjima, a ipak je ostvaren uspjeh u Euro Cupu, kako bi ti ocijenio ovu sezonu?

TP: Nažalost nismo uspjeli ostvariti svoje ciljeve, a najveći problem je što za razliku od prošlih godina nije bilo atmosfere. Promijenilo se 6,7 igrača, a i tijekom sezone je bilo još odlazaka i dolazaka, teško se na to naviknuti. S nekom pobjedom više smo mi mogli biti na Final Fouru umjesto Cibone ili Hemofarma, ali što je tu je. Ušli smo u Final 8 EuroCupa što je uspjeh, ali svejedno mislim da ovu sezonu treba što prije zaboraviti i nisam jedini koji tako misli.

Koliko je ulogu u neostvarivanju tih ciljeva odigrao pritisak koji se stvorio? Imperativ plasmana u Euroligu?

TP: Svi su jedva čekali da počne sezona. Čak i protiv Bosne je bila puna dvorana, ali moram priznati da mi nismo osjećali neki prevelik pritisak. Profesionalci smo i išli smo na pobjedu u svakoj utakmici. Na žalost, dogodili su se neki porazi, publika je polako prestala dolaziti...

Iz sadašnjosti, idemo u daleko prošlost. Kada si počeo trenirati i kako si se zaljubio u košarku?

TP: Počeo sam u drugom razredu osnovne škole. Imao sam veliku sreću jer su mi prvi treneri bili Lucijan Valčić i Đorđo Zrilić, koji su stvarno veliki znalci. Oni su mi prenijeli svoje veliko iskustvo i ne znam kako bi im dovoljno zahvalio.

Naravno, svega toga ne bi bilo da nije bilo mojih roditelja i mog brata koji su košarkaški zaljubljenici i koji su bili na svakoj utakmici Zadra. Prve utakmice gledao sam na završnici Kupa 1998. godine igrali su Gerald Lewis i Emilio Kovačić, atmosfera je bila fantastična i tada mi je košarka ušla pod kožu. Od tog dana sanjao sam da zaigram u Jazinama pred krcatom dvoranom.

Tko ti je igrački uzor?

Michael Jordan je definitivno najbolji, a od aktivnih igrač najviše mi se sviđa LeBron James. Sviđa mi se kao igra lagano tri četvrtine, a onda u četvrtoj uzme stvari u svoje ruke i riješi utakmicu. Nadam se da će ove godine s Clevelandom i osvojiti NBA prsten.

Imaš li vremena za privatni život uz košarku. Mlade Zadranke će sigurno zanimati imaš li curu?

TP: Imao sam curu dvije godine, ali je više nemam.

Želiš li nešto poručiti za kraj?

TP: Nadam se da će protiv Splita biti više ljudi u dvorani, mi smo sami krivi za ovo jer bi svojim igrama trebali privući publiku u dvoranu. Borili smo se protiv Cibone, Cedevite i Šibenika, pobijedili, i nadam se da će ljudi to prepoznati. Split je prava ekipa koju vrijedi doći pogledati, a mi ćemo ih uz podršku sa tribina znati pobijediti.