Novinar, snimatelj i putopisac Miro Aščić gostovao je u Gradskoj knjižnici Zadar, a mi smo tom prilikom doznali mnogo o njegovoj zaljubljenosti u Crni kontinent.

Što se to dogodi čovjeku koji se probudi jednoga jutra i kaže: 'Sutra idem u Afriku'!

Afrika je za mene oduvijek bila neistraženi Crni kontinent u kojega želim posjetiti, a sam odlazak dogodio se dosta neočekivano.

Misijski ured, koji je svojevrstan back up; logistika hrvatskim misionarima u Kongu, pozvao nas je da dođemo i snimimo nekoliko reportaža za HTV. U Africi smo boravili oko 4 mjeseca. Svidjelo nam se i nastavili smo se vraćati.

Koliko je medijska slika Afrike različita od stvarnosti?

Ono što karakterizira Afriku su neviđeno siromaštvo, izraziti primitivizam i zaostalost. Isto tako, Afrika je izuzetno višeslojna, pa postoji nekoliko njezinih strana: s jedne strane tu je glad, siromaštvo, a mi jako malo znamo o uzrocima ratova koji se tamo vode, koji su odnijeli strahoviti broj života na tom području.

Premalo znamo o interesnim sferama, o iskorištavanju afričkog prirodnog bogatstva.

No, s druge strane, najmanje smo upoznati s onim prirodnim ljepotama Afrike u kojoj se slavi život na jedan poseban način. Afrika je područje koje naprosto vrvi životom.

Jeste li se susreli s nekakvim opasnostima?

Najteže je bilo vidjeti mlade ljude, zapravo dječake, koji se vuku ulicama, drogirani, pijani, umorni, bez cilja. Tu je i problem dječje prostitucije i bolesti kao HIV.

U Africi napravite jednu turističku fotografiju i možete nastradati. Doživjeli smo napad bijesne gomile - tamo su ljudi nezadovoljni bijelcima općenito, smatraju da ih UN uopće ne štiti.

Da budem iskren, mislio sam da je to kraj moje afričke pustolovine, no sve je dobro završilo.

Planirate li se vratiti u Afriku?

Naravno, kada jednom odete, poželite se vratiti. Afrika će uvijek biti bitan dio mog života.

Kada se jednom tetovirate, postoji nepisano pravilo: vratit ćete se po još jednu tetovažu. Je li tako i s putovanjima; postoji li ovisnost o pustovanju?

Slažem se, putovanja postanu svojevrsna bolest. Prvo što poželite kada se vratite s putovanja je - što prije otići na sljedeće. Razlog tome jest to što se na putovanjima živi mnogo intenzivnije, odnosno događa se više stvari nego kroz godinu dana u našem prirodnom okruženju.

Čini mi se da postoji i 'bolest za Afrikom', ona je isto tako zarazna, osvaja na prvi pogled i u nju se vrlo lako zaljubiti. Ta nepodnošljiva lakoća postojanja lako se zavuče pod kožu.

Kako to da je nakon dokumentarca uslijedila knjiga?

Na početku nisam razmišljao o tome da napišem knjigu. Išao sam ciljano - snimati reportažu, no kada je sve završilo, osjećao sam potrebu da sve zajedno objedinim i na ovaj način, dakle, da pokažem neki svoj stav o svemu što sam imao prilike vidjeti i upoznati.

Koliko je ovo iskustvo promijenilo Vas kao osobu?

Mnogi ljudi dolaze u Afriku da bi nešto promijenili, no Afrika na kraju promijeni njih. Tome se teško oduprijeti. Afrika mijenja generalni pogled na život, naučite se cijeniti ono što imate. Otvara se jedan sasvim novi životni horizont.

Što je sljedeće?

Prije Afrike bio sam u Boliviji i Indiji, ali i dalje sam uvjeren da je u Africi bilo najintenzivnije. Nadam se da ću uskoro posjetiti Tajland.