Na izložbi u Gradskoj loži predstavljeno je samo 172 fotografije. Inače ih je više od 600

Posjetili smo Vladimira Alavanju, kustosa izložbe pod nazivom "Fotografski opus Mihovila i Zvonimira Novakovića", koja je otvorila svoja vrata za gledatelje u utorak, 23.11.2010., u Gradskoj loži.

Upitali smo ga o posjećenosti izložbe,  nešto o samom stvaranju i realizaciji izložbe, slikama, i na kraju, što bi poručio svima onima koji još nisu pogledali izložbu.

Jeste li zadovoljni odazivom od otvorenja izložbe do danas?

Jako sam zadovoljan dosadašnjim odazivom ljudi, pogotovo odazivom na sam dan otvorenja s obzirom da su u tijeku programi za Dan grada Zadra, a samim time i mnoge druge manifestacije (izložba u Muzeju Antičkog stakla, u Znanstvenij knjižnici, u Državnom arhivu).

Ona publika koja je došla na otvorenje, i dane nakon toga, iznimno je zainteresirana. Vidi se po njima da nisu došli samo da bi se 'pokazali' ili čisto 'na brzinu prošetali', već su je došli uistinu pogledati i pregledati, do u detalje. 

Raspituju li se ljudi o fotografijama? Jesu li se možda neki prepoznali na njima?

Da, jako mi je drago što ljudi pitaju i informiraju se o slikama (o fotografima, mjestima fotografiranja, modelima/ljudima na slikama itd.) i, usprkos svojim poslovnim obavezama koje imam i zbog kojih nemogu konstatno biti prisutan na izložbi,nastojim ljudima koliko god je to moguće i koliko mi vrijeme dopušta, odgovoriti na sva postavljena pitanja i pružiti im informacije koje ih zanimaju.

Na neka mi je pitanja, naravno, teško odgovoriti (npr. oko određenih datacija fotografija, cijena itd.) upravo iz razloga jer zbirka braće Novaković nije popraćena do kraja. Također, oboje su preminuli, kao i njihovi nasljednici prvog koljena. To nam predstavlja problem oko određivanja točnog datuma kada je fotografija uslikana, ili određivanja tko je točno na slici.

Na koji način ste uspijeli datirati ove izložene fotografije? Kako ste došli do određenih informacija o njihovom sadržaju?

Jedino su nam preostale komparativne metode kojima se služimo kako bismo pokušali zbirku dovesti do njenog potpunog i zaokruženg karaktera. To su metode uspoređivanja vrste šešira, odjeće. Ako naiđemo na neku zastavu u uglu fotografije onda otprilike znamo o kojem se razdoblju radi; zatim je li određena zgrada izgrađena ili još nije. Radi se o jako kompleksnoj i detaljnoj analizi svake fotografije kako bi se došlo do točne datacije.

Hoće li se izložba 'preseliti' u neki drugi prostor nakon 11. prosinca? Razmišljate li o predstavljajnju izložbe van grada?

Zasad nismo razmišljali o promjeni prostora. Ali, možda je budem stavio u prostor Muzeja Grada za manifestaciju 'Noć muzeja', gdje zapravo ova građa sama po sebi i pripada. Na taj način bismo građanima dali više mogućnosti i vremena da pogledaju ovu zbirku, pogotovo onima koji neće iz nekog razloga to napraviti u trenutno danom periodu (do 11. prosinca).

A na pitanje bismo li išli negdje vani s njom, postoji ideja jednog mladog kolege iz Benkovca kojem bi trebalo svakako dati podršku. Riječ je o mladom kustosu koji trenutno vodi muzej grada Benkovca. On ima ideju da se selektirano izdvoji i izloži fotografije vezane za Benkovac i benkovački kraj, a ima jako mnogo. Pogotovo je Mihovil Novaković, koji je živio u Benkovcu, osobno snimio dosta fotografija za koje se pretpostavlja da su trenutno u Benkovcu, u okolici Benkovca i u albumima mnogih benkovačkih obitelji.

Tako da bi se u njihovom kaštelu, gdje je također muzej, mogla organizirati jedna nova izložba ovih fotografija, ali također i nadopunjenih svim onim materijalima koji se odnose na Benkovac.

Jako bih se volio uključiti u taj projekt, no za sada je to tek ideja o kojoj ćemo se morati, moji kolege iz muzeja grada Zadra, muzeja Benkovca i ja, dogovoriti.

Je li ovo prva izložba opusa fotografija braće Novaković?

Davne 1984. je Abdulah Sefereović, povodom znanstvenog skupa 'Benkovac kroz vjekove', napravio izložbu od 23  fotografije braće Novaković. One su bile vezane za samo za povijest grada Benkovca i benkovačke fotografije.

No, kako sam rekao, to je bio samo jedan mali segment braće Novaković predstavljen u svega 23 fotografije. Iako je to također bilo od iznimne vrijednosti, ipak su to bile male, neuvećane fotografije, izvornog formata. I zato je ovo prvi puta da se na ovakav način i u ovolikom broju fotografija prikazao kompletan presijek kroz njihov opus.

Što nsm možete reći o broju fotografija koje su izložene na izložbi i o temi  fotografskog opusa?

Na izložbi je predstavljeno samo 172 fotografije. Inače ih je više od 600, a u katalog ovogodišnje izložbe sam ih uspio, s obzirom na volumen i financije, staviti 236 Dakle, više ih je u katalogu nego na izložbi. To je zato jer ih, zbog ovih formata fotografija i njihovog likovnog rješenja, u prostor Gradske lože jednostavno više od toga nismo mogli (fizički) staviti. Ali mislim da time izložba nije izgubila na značenju jer je ovo, tematski gledano, ipak jedan presijek kroz njihov fotografski opus i djelatnost i to smo posebno htjeli naglasiti- od raznih kadrova, iz različitih vremenskih razdoblja njihovog života, s različitim ljudima/modelima, raznovrsni krajolici, manje i više osvjetljene fotografije-

Dakle, da se točno vidi što su sve snimali i kako su se snimali, i one uspješne i manje uspješne fotografije - jer sve je to na kraju ono što su nam ostavili kao svoje fotografsko nasljeđe, nasljeđe Grada Zadra.

Kako je tekla izrada samih fotografija?

Ove fotografije su izrađene na takav način da je dr. Antun Travirka još davno 1977. godine sa staklenih negativa (koje nam je darovala Jelka Ivanković), napravio kontakt kopije. Ali te kontakt kopije, s obzirom na današnju tehniku i cjelokupnu tehnologiju, nisu toliko uspješne kao danas skenirane fotografije.

I zato ćemo mi ponovno, za naš novi katalog u skoro vrijeme, početi direktno skenirati negative tih fotografija čime će one zasigurno dobiti još više na kvaliteti. A s druge strane, na naše servere ćemo, paralelno s tim, u digitalnom formatu pohraniti sve originale koji će na taj način s muzeološke strane biti puno bolje zaštićeni.

 

Što biste za kraj našeg razgovora poručili građanima (koji još nisu posjetili izložbu), što sve mogu vidjeti i doživjeti?

Motivi su toliko raznovrsni, spektar njihovog djelovanja je velikog vremenskog razdoblja (prve fotografije su snimljene čak 1895. godine).

Možete pogledati motive brodova, starih zadarskih zgrada, vrtova, obitelji, šetnja, povijesnih događanja, interijera, eksterijera, pa sve do nekadašnjih zadarskih fešti.

Mislim da će svaki ljubitelj fotografije i ljubitelj Zadra pronaći barem desetak fotografija koje će ga oduševiti onime što prikazuju i radi kojih će mu biti drago da je došao posjetiti i pogledati izložbu.

Također, siguran sam i da će mnogi posjetitelji saznati neke informacije za koje nisu znali ili nisu bili sigurni, što je isto jedna od njihovih prvotnih namjena.

Izložba je zaista priređena za 'čovjekovu dušu'; mlad čovjek može putem ovih fotografija zamisliti život tadašnjeg doba, zamisliti Zadar kakav je nekada bio i kako je 'disao'; a stariji Zadrani se mogu prisjetiti svojih mladih dana, mladog Zadra, svega onog što su mislili da je izgubljeno zauvijek, a nije - već je zauvijek pohranjeno u ovome opusu braće Novaković.