Žene u medijima - blagoslov ili prokletstvo?

U organizaciji Hrvatskog sociološkog društva - podružnica Zadar i Odjela za sociologiju, na Sveučilištu u Zadru predavanje naziva 'Women's Role in Media: Building Toward an Equitable Future' održala je Barbara Cochran, predavačica na Missouri School of Journalism, SAD (Curtis B. Hurley Chair in Public Affairs Journalism).

Barbara Cochran dugogodišnja je novinarka i urednica u u profitnim i neprofitnim medijima. Urednički i novinarski se bavila temama od Watergatea do Zaljevskog rata, a između ostalih novinskih kuća je radila za CBS, NBC i National Public Radio. Supredsjednica je International Women's Media Foundation. Nezaobilazna je komentatorica svih američkih izbora posljednjih 20-ak godina. Dobitnica je nekoliko nagrada, uključujući one za slobodu govora.

Iskoristili smo priliku i porazgovarali s Barbarom Cochran iza koje je preko 40 godina godina rada u medijima.

O čemu govorite na predavanju koje se tiče žena i medija?

Nakon toliko godina rada u novinarstvu, mislim da sam kompetentna predstaviti svijet medija u kojem su tijekom vremena žene dobile sve vidljivije mjesto. Neke su promjene primjetne.

U International Women's Media Foundation bavimo se istraživanjima, pa smo tako nedavno objavili studiju koja je pokazala zanimljive činjenice, primjerice, žene u zemljama Skandinavije i Istočne Europe - Rusija, Ukrajina, Rumunjska, Mađarska, Bugarska, Litva, Latvija - sasvim solidno rade u medijima, nisu potplaćene, dakle, zarađuju jednako kao i njihovi muški kolege. To je vrlo dobro.

Što mislite, s kojim se izazovima danas žene u medijima najviše susreću?

Bojim se da se oni nisu puno promijenili od kada sam se počela baviti novinarstvom. To su uglavnom nekakvi stereotipi kojima su žene označene, nekakve uloge koje su joj ‘po prirodi stvari' namijenjene. Zaista je pozitivno što imamo pristup više nego prije, pa se može reći da smo uspjele ući unutra.

Nekada žene nisu imale pristup vijestima, za njih su bile određene laganije teme, o djeci, obitelji, domu, ili tzv. lifestyle teme. Politika, nacionalna sigurnost, rat - te su teme bile za muškarce. Srećom, danas to više nije tako. No, ženama je još uvijek teško pomiriti obiteljski i profesionalni život.

Od žena se uvijek traži više. One moraju na poslu biti točnije od svojih muških kolega, kad uzmu bolovanje jer im se, primjerice, razboljelo dijete, dolazi do nezadovoljstva i negativnih komentara. To se ne događa samo u medijima, već i u drugim djelatnostima.

Što još nije otvoreno ženama?

Postoji tzv. Stakleni strop - ženama je omogućen rad, ali još uvijek ih nema dovoljno na pozicijama moći. One su novinarke, ali teže postaju urednice. Ali pogledajmo primjer Oprah Winfrey, medijski najmoćnija osoba u Americi i svijetu. Ona pokazuje kako se ne smije odustati, kako se mora biti uporan. Izgradila je medijsko carstvo.

Kako komentirate slučaj WikiLeaks?

Julian Assange nije novinar. On je mladi čovjek koji je htio pokazati nekakvu odvažnost i možda se čak i osvetiti autoritetima. Novinarstvo nikada ne bi smjelo nauditi, naškoditi u bilo kojem smislu.  

Kako danas možemo znati, u moru informacija kojima smo svakodnevno izloženi, što je istina?

Novi mediji donijeli su pozitivne i negativne pomake. Danas imamo brz i jednostavan pristup brojnim informacijama, no postavlja se pitanje u što vjerovati i kako ih vrednovati? Trebalo bi ponuditi edukaciju, odnosno mlade ljude, buduće odrasle građane, poučiti što je vijest, a što je glasina.

Živimo li u svijetu slobode govora?

Na tom se području još mora poraditi. Čak i u SAD-u, gdje funkcioniramo prema 1. amandmanu, nije jednostavno informirati štiteći državnu sigurnost, a istovremeno kritizirati i ukazati na probleme koje prate vladajuće strukture. Još uvijek postoje zemlje u kojima se novinare penalizira. Na Istoku, novinarstvo je opasan posao, možete biti ozlijeđeni, završiti u zatvoru, možete izgubiti glavu. Divim se svim tim ljudima koji traže istinu.