Za Hrvatske kraljeve, od ideje do emitiranja, trebalo je gotovo šest godina. Snimano je na 28 lokacija, a u studiju je izgrađeno 13 replika starohrvatskih crkvi u stvarnoj veličini

Tko je Božidar Domagoj Burić?

Svi oni koji su gledali dokumentarni serijal ''Hrvatski kraljevi'' zasigurno znaju. Redatelj i autor glazbe jednog od najpopularnijih dokumentaraca u hrvatskoj produkciji još uvijek nema točan podatak o tome koliko je Hrvata pogledalo serijal, ali prema nekim istraživanjima, radi se o najmanje 500 tisuća.

Burić je nekadašnji urednik Znanstveno-obrazovnog programa i direktor programa Hrvatske televizije, autor je znanstveno-popularnih serijala "Tajnoviti srednji vijek", "Ludi rimski carevi", pokretač i idejni autor popularno-znanstvene TV-emisije "Na rubu znanosti", koju vodi i uređuje Krešimir Mišak, zatim emisija "Znanstvena petica", "Budućnost Zemlje", "Znam, a ne znam", te autor dokumentarnih filmova "Srednjovjekovna inkvizicija - šibenske vještice" i "Diplomacija starog Dubrovnika".

Burić je aktivan i kao glazbenik. Član je Hrvatskog društva skladatelja, te ima i formalnu glazbenu naobrazbu. Tijekom srednjoškolskih i fakultetskih dana objavio je nekoliko autorskih glazbenih albuma (godine 1998. Croatia Records objavila je njegov autorski glazbeni album "U prvom licu"). Bio je suosnivač i član prvog dubrovačkog alternativnog sastava Kulturocid, potom član rock-sastava Coma baby. Burić je poliinstrumentalist, na svojim albumima svira gitare, bubnjeve, klavir i klavijature, te je vokalni izvođač.

"Hrvatski kraljevi" obrađuju razdoblje od doseljenja u 7. stoljeću, pa do kraja narodne vladarske dinastije Trpimirovića (oko 1100. godine)

Zašto baš dokumentarac o hrvatskim kraljevima?

Na neki način interes potječe još iz djetinjstva. Otac mi je pričao priče iz novije hrvatske povijesti. Kroz odrastanje to se pretvorilo u odluku da studiram povijest i arheologiju. U međuvremenu sam počeo raditi na televiziji i nekako mi je bilo prirodno spojiti te dvije stvari.

Kojoj publici se obraća ovaj serijal?

Ovaj serijal nije rađen isključivo za stručnjake. Naprotiv, prije same realizacije, provedena je anketa kojom je pokazano da velik broj ljudi o ovom dijelu povijesti prostora u kojem danas egzstiramo, ne zna ništa ili vrlo malo, te bi o tome voljeli znati više. Ekipa HRT-a ponudila im je upravo to - informaciju, edukaciju i zabavu. To je ono što se zove ''docutaiment''.

Nesumnjivo se radi o velikom projektu. Koliko je trebalo vremena od same ideje do premijere?

Za Hrvatske kraljeve, od ideje do emitiranja, trebalo je gotovo šest godina. Snimano je na 28 lokacija, a u studiju je izgrađeno 13 replika starohrvatskih crkvi u stvarnoj veličini. Glumci nisu bili profesionalci, ali su kao naturščici sjajno odradili svoj posao. Velik dio ekipe radio je na postprodukciji, kompjuterskim efektima, koloriranju.

Za nekih osam do devet kadrova često smo znali snimati cijeli jedan dan. Primjer, kada knez Borna dolazi u jedno selo. Netko je trebao to selo nacrtati. Potom je trebalo podijeliti poslove unutar Hrvatske televizije, odrediti ljude koji će raditi na određenom zadatku. Selo je trebalo izgraditi. Radilo se o srednjovjekovnim zemunicama, koje su bile ukopane u zemlju. Htjeli smo pokazati autentičnost, pa smo zaista kopali rupe. Samo na izgradnji sela uposleno je bilo oko stotinu ljudi. Morali smo naći konjički klub koji nam je osiguravao dovoljan broj konja za masovne scene. Svaki od statista morao je imati povijesni kostim. Deseci ljudi istraživali su kako su se tada ljudi odijevali, a svu tu odjeću trebalo je i izraditi, provesti probu na statistima... Samo snimanje proveli smo samo s jednom jedinom kamerom. To je bio cijeli dan potrošen na 30 sekundi. Radili smo od jutra do mraka, ali bilo nam je divno. Bio je to jedan strašan izazov za sve nas.

Kako ste se odlučili na snimanje toliko nalik igranom filmu?

Snimanje pod tim uvjetima ne razlikuje se mnogo od snimanja igranog filma. Nekada se znalo dogoditi da nas pitaju radimo li igrani film, ali to nije to. Dokumentarac vizualno podsjeća na igrani film samo zbog toga da gledatelju privuče pažnju. Tome služe glumci i raskošna slika. Kada gledate prvih deset, petnaest sekundi, ako vam nije zanimljivo - gotovo, mijenjate program. Mi nismo htjeli da se to dogodi kod ''Hrvatskih kraljeva''.

Sve relevantne TV produkcije, osobito obrazovne, trebale bi slijediti primjer BBC-a i National geografica. To je pravi put za dokumentarnu produkciju. Ljudi iz BBC-a bili su na premijeri i čestitali su nam, jako smo ponosni zbog toga. Javne televizije, osim financijske moći koja je nedvojbena, imaju prednost. Ovakvi projekti su ono mjesto gdje novac pretplatnika treba ići. Najviše sredstava i potencijala kojima HRT obiluje treba ulagati u ovakve stvari jer je to najtrajnije i to se može reemitirati, ali i prodati.

Nekada je televizija proizvodila fenomenalne dječje filmove koji su se po svijetu gledali, a nažalost, to je danas palo na niže grane. ''Hrvatski kraljevi'' jedan su pokušaj da serijali u koje se ulažu znatna sredstva i trud, te maksimalan angažman profesionalaca, od ''incidenta'' postanu pravilo. Mi smatramo da je ovo put kojim bi hrvatska televizija trebala ići.

Kako ste riješili problem nepoznanice o jeziku?

Ne znamo točno kako je zvučao jezik kojim su se tada na ovim prostorima služili. Taj dio nismo mogli rekonstruirati. Bašćanska ploča jest s kraja tog razdoblja, no uz nju ne možemo ništa zaključiti. Tu su i lokalne različitosti.

No, kada gledamo ''Gladijatora'' ili ''Quo Vadis'', ne smeta nam što rimski car govori engleski. Morate na neki način pokazati komunikaciju. ''Hrvatski kraljevi'' nije igrani serijal u kojem postoje dijalozi, pa je utoliko bilo lakše. Svi izvori iz tog vremena su na latinskom. Odlučili smo se za takozvani ''vlaški'' iz Dalmatinske zagore, budući da je i prvobitna jezgra hrvatske države tada tamo nastala.

Potrudili ste se dati preglednu sliku ondašnje svakodnevice. Što je dokumentarac najmanje uspio obraditi?

Doseljenje Hrvata zaslužuje ne samo jednu epizodu, nego cijeli serijal. Materijalna kultura iz tzv. Bijele Hrvatske jako je opširna tema i trebalo bi je dublje obraditi. Nadam se da će to jednom netko napraviti.

Osim režije, vi ste i autor glazbe koja je jedan od jakih aduta ovog projekta.

Formalno sam glazbeno obrazovan i član sam Hrvatskog društva skladatelja. S obzirom da sam osoba koja je u glavi imala kompletan vizual serijala, mislim da nitko ne bi mogao bolje stvoriti odgovarajuću glazbu. Dobio sam mogućnost, pa sam pomislio - zašto ne? Kasnije sam vidio koliko je to stvarno posla, ali nije mi žao. To su stvari koje čovjeka čine ispunjenim. Orfej je objavio soundtrack serijala. U planu je i izdavanje DVD-a, zbog toga smo primili na tisuće mailova. Jako mi je žao što, primjerice, Velo misto i Malo misto danas nemamo na DVD-u.

Što sljedeće možemo očekivati od vas?

Radit ću na mini serijalu o svakodnevnom životu u Dubrovačkoj Republici. Bit će tu prikaza života u krčmama i sumnjivim kućama.