''Moram kazati kako su mi najvažniji momenti s publikom, jako volim interakciju. Onda taj rad živi. Ne volim klasična otvaranja, klasične postave, iako i takav rad cijenim, ali to nije moj stil''

Ljiljana Mihaljević Zadrane će ovaj petak u crkvi sv. Donata pozvati na jednu posebnu gozbu. Ponudit će fina jela i pića, na stolu visokom čak 185 centimetara!

Ljiljana je u Zadar stigla kao sudionica projekta ''Dolazak u baštinu'', koji organizira Sveučilište u Zadru, Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja, a održava se od 20. do 28. svibnja. Uoči otvorenja izložbe ''Gozba'', porazgovarali smo s umjetnicom i doznali nešto više o njezinom životu i radu.

Ljiljana Mihaljević završila je Akademiju likovnih umjetnosti u Firenzi, a nakon studija odlazi u New York gdje je održala svoju prvu samostalnu izložbu. Konceptualna je i multidisciplinarna umjetnica koja djeluje na relaciji New-York - Zagreb - Firenza.

Kako ste uplovili u suvremeni izričaj?

Na neki način, odmaknula sam se od slikarstva. Zainteresirala sam se za suvremene medije kao što su performance, instalacije i video. I izložba Gozba koja će biti otvorena u petak u svetom Donatu predstavlja moj instalacijski rad, dakle, neće biti klasičan vid izložbe, već će to biti jedan happening, koji će činiti sami posjetitelji kao sastavni dio cijelog tog umjetničkog događanja.

Odlučila sam se za jedan drugačiji medij ne zbog fascinancije, već zbog razočaranja životom oko nas. Mene interesiraju socijalni momenti u radu, moji radovi se uvijek refereiraju na te socijalne momente, nepravednosti u odnosu klasa i kapitala. Neki radovi su povezani  s mojom ženskom intimom, možda čak i s razočaranjima u životu. Ujedno se mogu prenijeti na sve nas, jer svi mi doživljavamo nekakva slična iskustva.

Treba li umjetnik patiti? Biti razočaran, nezadovoljan, osjećati potrebu za promjenom?

Mislim da, koliko god to zvučalo patetično, da patnja jest sastavni dio umjetnosti. Moramo malo patiti da bi bili kreativni, jer kada je sve lijepo i glatko u životu, kada nema čvorova, onda nemamo inspiracije za rad. Da bi se stvaralo, treba biti malo teško.

''Gozba'' je bila postavljena u Galeriji Bačva u Domu HDLU-a u Zagrebu?

Tako je, no crkva Svetog Donata me strašno privukla i zbog toga sam odlučila napraviti izložbu upravo u Zadru. To je jedna od najljepših crkvi u Hrvatskoj i velika mi je čast što ću tu raditi Gozbu, sigurna sam da će se fantastično uklopiti u cijeli ambijent.

Što nas sve očekuje na ''Gozbi''?

Gozba je jedna instalacija koja je sastavljena od vrlo elegantnog banketnog stola, prekrivenog svilenim stolnjakom, dugačkim 5-6 metara, a na stolu će se naći fina jela i šampanjac. Bit će tu i voća i kolača, te jedna velika torta. Gozba će biti ponuđena posjetiteljima na konzumiranje. No, ima samo jedan mali problem - taj će stol biti visok 185 centimetara. Dakle, nije baš na dohvat ruke. Posjetitelji će se morati snaći i tako doći do hrane i pića.

Cijela se priča referira na jedan socijalni moment. Svakodnevno svjedočimo bogatstvu koje nas okružuje, izlozi su prepuni svega. Sve nam je na dohvat ruke. Ali samo pojedinci si mogu priuštiti bogatstvo - oni najsposobniji, najspretniji, oni ''najviši'', ili oni koji imaju prijatelja na ''visokom položaju''. Moramo biti beskrupulozni, dokopati se tog bogatstva. Ako se sramimo, ostajemo ''gladni''.

Visina je važna! Kako su se snašli posjetitelji u Zagrebu?

Stol je opustošen za 20 minuta, snašli su se, nitko se nije sramio. Jedan gospodin donio je i ljestve! Bilo je zanimljivo kako su najviši muškarci skinuli sve pladnjeve sa stola i ponudili ljudima, pomislila sam - da je barem tako i u životu, da oni viši pomažu onim nižima, nažalost, stvarnost je drugačija.

Gdje će se stol postaviti?

Stol će se naći u samom središtu sv. Donata, a kako će Zadrani doći do hrane i pića, to ćemo vidjeti. Možda budu pecali ribičkim štapom s gornje galerije.

Zadar je grad košarke, pa će na ''Gozbu'' pozvati visoke košarkaše.

Naravno - pozivam Zadrane da povedu svoje visoke prijatelje!

Performansi, instalacije... Koji bi svoj rad posebno spomenuli?

Ne mogu biti objektivna, svakom je umjetniku njegov rad spomena vrijedan. Uvijek mi je zadnji rad najdraži. Moram kazati kako su mi najvažniji momenti s publikom, jako volim interakciju. Onda taj rad živi. Ne volim klasična otvaranja, klasične postave, iako i takav rad cijenim, ali to nije moj stil.

Suvremena umjetnost u Hrvatskoj danas - gdje smo?

To je zaista velika tema koju pokušavam ''raspetljati'' na dnevnoj razini. Pišem već tri godine o suvremenoj umjetnosti kod nas, ali i u Europi i svijetu. Jako puno putujem pa mogu komparirati kakva je situacija kod nas a kakva izvan Hrvatske. Za Večernji list pišem blog pod nazivom Fiorentinka.

Na umjetniku je da kreativno radi, a raspetljavanjem bi se trebali baviti teoretičari. No, onoliko koliko je moguće, s moje strane, volim pojašnjavati suvremenu umjetnost jer ljudi je baš i ne razumiju mnogo, a nitko se ne trudi da im objasni. A kada je razumiju, onda im postaje interesantna. Automatski, onaj tko razumije suvremenu umjetnost, postaje konzument, tj. naš budući kupac, mi moramo odgajati našu publiku. Nažalost, naši teoretičari to ne čine previše. Tekstovi su pisani jako stručno i za uski krug ljudi. Težim tome da na jednostavan način predstavljam svoje radove, ali ih i rječju objašnjavam publici.

 

Koliko je važna komunikacija umjetnika i onoga tko umjetnost uživa?

Neprocjenjiva, posebno u suvremenoj umjetnosti, koja se više ne oslanja na klasični medij slikarstva i kiparstva.

Je li danas sve moguće, može li se suvremenom umjetnošću baviti svatko?

Može, ali pitanje je koliko će biti uspješan. Riječ kritike i vremena je posljednja.

Sudionica ste projekta Dolazak u baštinu, kakvi su dojmovi?

Svaki susret s grupom umjetnika novo je bogatstvo. To su toliko osebujni ljudi, ljudi koji imaju puno znanja i iskustva, ljudi iz cijeloga svijeta - od Walesa, Litve, Austrije, SAD-a... razgovarati i biti s njima za vrijeme doručka, ručka, to je nešto posebno. To su takvi brainstorming trenuci, razmjene ideja i razmišljanja, nevjerojatno. Nakon toga stvaraju se i novi projekti. Već smo neke i dogovorili.

Ima li u Zadru izazovnih prostora za suvremenog umjetnika/ umjetnicu?

Svaki prostor u Zadru je izazovan. Zadar je poseban grad u koji se često vraćam i jako volim, nisam prvi put ovdje. Vjerujem da će biti mogućnosti napraviti nekakav novi performans.