Kako opstaje kulturna scena za mlade u gradu u kojem Dom hrvatske mladeži nikada nije zaslužio svoje ime? Gdje se održavaju koncerti, razne manifestacije, radionice, kada udruga koja ih organizira nema svoj prostor? Odgovor nam je ponudio Vedran Stošić Miočić – Gumeni (na fotografiji desno), predsjednik zadarske Udruge za razvoj nezavisne kulture Šigureca, koja već pet godina kontinuirano održava bogati program, svim zaprekama unatoč

Da li je, prema tvome mišljenju, činjenica što u Zadru ne postoji prostor za mlade krivnja gradskih vlasti ili se mladi jednostavno nisu artikulirali?

 

Mladi u Zadru se nisu artikulirali jer ih je Grad zapostavio. Od doprinosa koje su uplaćivali naši roditelji sagrađen je Dom hrvatske mladeži, ali mladi taj prostor nisu nikada koristili. Borili smo se za tu zgradu, ali bezuspješno - još smo beskućnici.

Grad bi trebao omogućiti kulturnoj sceni mladih da se razvija, a to se može ostvariti samo ako postoji prostor - ako nemaš prostor nemaš bazu gdje se može scena generirati. U ovakvoj situaciji nama treba bar mjesec dana da organiziramo neki koncert, dok sve dogovoriš, pripremiš, uvijek nanovo se vade sve dozvole... Teško je, ali trudimo se, od osnutka smo odmah krenuli žestoko, sa intenzivnim programom, to nam je bio stav i danas smo došli do stupnja da nas više nitko ne može ignorirati jer je očito da radimo pravu stvar na pravi način.

Nema klubova u kojima se može organizirati svirka?

Ne. Surađivali smo sa studenskim klubom i nekim drugim prostorima ali uglavnom svirke organiziramo na otvorenom. Sve je to u redu na proljeće, ljeti, ali zimi je već problem.

Postoji li politička volja da se situacija promijeni?

Postoji. Bio je već jedan pokušaj rješavanja problema prostora 2009. godine u Kinu Pobjeda - Grad nam je neko vrijeme plaćao najam, ali onda je došla kriza i više nije bilo novaca za to. Gradonačelnik nam je oko Nove godine obećao zgradu starog Kazališta lutaka na Jazinama, ali u nju još ne možemo useliti jer je unutra scenografija koju nemaju gdje skloniti. To nas je hendikepiralo za ovu godinu jer bez prostora ne možemo aplicirati za projekte, a pošto sve ide k tome da će se projekti dodjeljivati na više godina, ovo odugovlačenje bi nam moglo utjecati na rad u sljedećih par godina. Prostor, kada se uselimo, bi trebali dijeliti sa udrugama Eko Zadar, iZadar, Zdanje i Dragon teatrom sa kojima planiramo ući u Savez udruga mladih.

Zadar je i studentski grad - kakva je situacija sa studentskim aktivizmom?

Ljudi koji dođu ovdje studirati nisu toliko aktivni. U Zagrebu se studenti identificiraju sa gradom, uostalom većina ostane i živjeti tu, pa sepokreću razni projekti, akcije...

KSET, danas jedan od najpoznatijih klubova, je nastao iz čistog studentskog aktivizma. Žao mi je što studenti koji su došli u Zadar ne doprinose više. Nije da ništa ne rade, organiziraju se događanja u njihovom prostoru, ali bilo bi super da i oni potegnu neku priču sa klubom.

Možeš li usporediti situaciju u Zadru kada si se ti počeo izlaziti i danas?

Promatrač sa strane će reći da je danas scena najjača, da ima najviše događanja, ali onaj tko je sudjelovao, zna da je i prije bilo svega. U vrijeme oko rata vladala je apatija, tupilo, ali bilo je ljudi koji su u tom okruženju bili konstruktivni i iz toga se sve ovo kasnije rodilo. Ne mogu se uspoređivati ta dva razdoblja, to su potpuno drugačije priče. Ljudi su onda bili u alternativi i to živjeli, danas uđeš u dućan i izađeš ko panker. Deset do dvadeset posto mladih stvarno kure, a ostali su šminka.

Kakva je situacija sa mladima danas?

Mlađe generacije su se zapekle. Mi se, pored svega što radimo, moramo baviti i edukacijom jer su od devedesetih naovamo mladi koma, jedina im je svrha izać vanka i oblejat se. Ne shvaćaju da je bitna kreacija, a ne destrukcija. Mi radimo koncert, uđe nam 100 ljudi, a 500 vani pije... Prije nas je to pogađalo, a sada radimo koncert za njih 100, ovi ostali će valjda jednom shvatiti.

Sviraš u bendu Trn u oku još od '96, možeš li usporediti glazbenu scenu Zadra onda i sada?

U Zadru je uvijek puno ljudi sviralo, a žanrovi su dolazili na refule - neke godine bi bilo hrpu pank bendova, pa bi zavladao metal i tako dalje. Specifičnost zadarske scene je ta što većina bendova nikad nisu težila nekoj profesionalnosti, vidljivosti, sviralo se za svoj gušt. Bendovi se nisu prezentirali na nekom nivou i zato zadarsku scenu malo tko poznaje, ali na njoj je bilo, i još uvijek ima, jako kvalitetnih bendova.

Od osnivanja Šigurece organiziramo Gitarijadu, na kojoj nema selekcije, tako da omogućimo svakome tko ima želju stati na pozornicu pred roditeljima, prijateljima, razredom, da to i napravi, da osjeti taj adrenalin. Prošle i ove godine spojili smo finale Gitarijade sa JUMF-om tako da mladi bendovi imaju priliku nastupiti i pred većom publikom, na velikoj pozornici sa vrhunskom produkcijom. Nikad ne znaš što će se izroditi iz toga - možda se ostave sviranja za godinu dana, a možda otkriju životni poziv. Na taj način pomažemo generirati scenu koja je sada, prema mom mišljenju, najjača.

Kako je došlo do organiziranja JUMF-a?

Organizacija takvog festivala bila je uvijek želja nas u udruzi, ali nismo bili ni financijski moćni, niti smo imali kapaciteta. Kad su nam iz agencije Miga, koja organizira UFO fest, došli sa idejom za festival, skužili smo se na prvu. Ja nikad neću zaboraviti ushićenje koje sam osjetio na prvoj živoj svirci koju sam vidio, to me odredilo i potaknulo na djelovanje. Nadam se da će koncerti koje organiziramo imati sličan efekt .

Zašto ste se odlučili za Kapetanski park?

To je jedan specifičan prostor - nekad je bio ljetno kino, danas je potpuno zapušten. Ideja je da se prostor aktivira, da se unese živost u centar grada. Želimo da festival i ostane na toj lokaciji. Prošle godine se javio problem sa bukom, pa su nam iz Grada postavili uvjet da okrenemo pozornicu prema moru, što se pokazalo još bolje - aktivirali smo cijeli prostor, zahvaljujući Sveučilištu koje nam je dopustilo ulaz kroz njihovu zgradu. Ljudi su mi prošle godine govorili da imaju osjećaj kao da nisu u Zadru, a ove godine se to dodatno pojačalo. Inače, kod organizacije vodimo računa da sa svima imamo korektan odnos i da jasno prezentiramo što radimo. Imamo podršku i od Grada i od policije, što je dokaz da radimo dobro.

Nakon uspješne prve dvije godine, imate li planove za proširivanje festivala?

Nemamo se namjeru širiti sa brojem bendova, ne želimo da JUMF postane veliki fest na kojem će se izvođači izmjenjivati kao na traci, ali želimo se širiti u popratnim sadržajima. Otvoreni smo za suradnju, ljudi su nam se i ove godine javljali, tako smo na primjer na ulazu u festival imali svjetlosnu instalaciju Lumena iz Budimpešte - predstavljanje Lost theory fest-a, kapelicu za vjenčanja... Mi nismo nikakav biznis, ne zanima nas računica. Imamo priču - želimo stvoriti nešto specifično, u čemu će uživati i publika i izvođači.