U svijetu je, nažalost, sve manje emocija i osjećaja za druge. Tako da sam zaista sretan čovjek što sa sobom nosim tu emociju koju su mi dali moji dragi roditelji, kaže Ibrica

Za sve zaljubljene i one koje ljubav tek očekuje HNK Zadar priređuje koncert Ibrice Jusića, kantautora i šansonjera autentičnog i prepoznatljivog stila uz čije su pjesme rađale na tisuće ljubavi, koji ove godine slavi 49 godina duge i uspješne karijere.

Dubrovački će trubadur tzv. čarobnjak pjevanog stiha, zadarsko Valentinovo svojim vječnim ljubavnim hitovima kao što su Ponoć, Jubi san vašu 'ćer, U svakom slučaju te volim,..., zasigurno učiniti nazaboravnim

eZadar je, „ulovivši" ovog glazbenog velikana na putu prema Zadru, kroz jedan simpatičan i tipično ibričanski intervju saznao sve o tome što nam je pripremio za koncert na Valentinovo, ponešto o njegovim pjesmama i razmišljanjima o ljubavi, životu....

eZd: Gospodine Ibrica, prvo bismo vam htjeli čestitati na uspješnih 49 godina duge karijere te vam poželiti još puno, puno lijepih trenutaka, te da u njima uživate kao i do sada...

Ibrica Jusić: Hvala vam puno na čestitkama. Da, evo, približava se i ta jubilarna 50-ta godina mojeg životnog puta. Ova je godina na neki način uvod u slavlje koje nam predstoji.

eZd: Kako ste? Jesu li vam kiša i snijeg pokvarili raspoloženje?

Ibrica Jusić: Nisu ne. Ja vam evo polako putujem prema Zadru i  osjećam se kao vlak, odnosno Ibrica u snijegu jer vozim kroz Liku. Slušam radio kako je svjetski dan radija... polako, nema hiće kako bi se reklo. Stić ćemo sve na vrijeme i jako se veselim dolasku u Zadar.

eZd: Imamo vas čast ugostiti u našem kazalištu povodom dana zaljubljenih, ljubavi, romantike... Posljednji put smo vas u Zadru slušali 2008.  kada ste nam predstavili i svoj posljednji album Amanet 2. Što ste ovog puta pripremili za zadarsku publiku?

Ibrica Jusić: Ovaj put idemo u program koji se zove Ibričin vremeplov, od mojih samih početaka pa sve do danas. Riječ je o pjesmama koje su mi obilježile karijeru, bit će tu za svakog ponešto, što bi se reklo:  mojih autorskih uspješnica, Leonarda Cohena, talijanskih kancona na koje sam odrastao, francuskih šansona koje su me na neki način i stvorile, a bit će i sevdaha, Shakespearea, .... Zaista jedan lijepi kolaž mog glazbenog puta...

eZd: Kako vi doživljavate Valentinovo ili možda ljubav općenito? Mislite li da nedostaje one romantike koja je obilježila dane vaše mladosti? Je li se promijenila?

Ibrica Jusić: Sve se promijenilo, pa tako i to. U svijetu je nažalost sve manje emocija i osjećaja za druge. Tako da sam zaista sretan čovjek što nosim tu jednu emociju sa sobom koju su mi dali moji dragi roditelji, zatim talent kojeg mi je dao dragi Bog te zadaću da taj talent dijelim s ljudima koji me žele slušati, gledati i sa mnom suosjećati u ljubavi. A što se same ljubavi tiče, meni je svaki dan Valentinovo jer kada čovjek voli život i ljude onda mu je svaki dan poseban. Ne mora se to vezivati samo za jedan dan ili osobu niti posebno isticati.

eZd: Rekli ste u jednom intervjuu da je u vama još uvijek one dječačke radoznalosti, ljubavi prema životu i ženama. Mislite li da je to tajna vaše duge i bogate karijere, to što ste oduvijek ostali vjerni sebi, svojoj publici, jednostavnosti?

Ibrica Jusić: Ja volim reći da pjevam i stvaram kao što živim, i obrnuto. Mada godine idu, sada sam u fazi kada razmišljam na tragu Tina Ujevića koji je rekao kako je teško biti star, a zapravo - biti mlad. Godine rade svoje, a li duh je negdje ostao daleko u mladim godinama.

eZd: Vaše su pjesme vrlo emocionalne, sve generacije nekako odvlačite u čarobne trenutke u kojima vrijeme i prostor ne postoje, bitna je samo ljubav, ONA i ON... Kako vi doživljavate i proživljavate svoje pjesme? Ima li u njima istine tj. odnose li se na događaje koji su vam se uistinu dogodili ili su proizvod vaše mašte?

Ibrica Jusić: Kao što sam rekao, sve što stvorim (od pjesama), to sam i proživio ili živim. Sve su pjesme vezane za moja životna iskustva, razmišljanja, doživljaje, ... bez obzira radi li se o Shakespeareu i njegovim sonetima koji su nastali prije 400 godina a danas su aktualniji nego onda kada ih je napisao. To ustvari odražava i moj način razmišljanja - ja ne mogu pjevati pjesme koje ne doživljavam i ne poistovjećujem sa sobom, svojim bićem i karakterom.

eZd: Pjevali ste na pozornicama najvećih europskih i svjetskih koncertnih dvorana. Imate li možda posebnu uspomenu u ovih 49 godina glazbene karijere, možda neki nastup ili situaciju koja vam se posebno urezala u sjećanje...

Ibrica Jusić: Zaista je teško izdvojiti ih, jer meni su sve pozornice iste. Pjevao ja na trgu, u kazalištu ili u klubu,..., nije važan prostor već ono što umjetnik unosi u taj prostor - a to je emocija. A emocija putuje i ne poznaje jezične, prostorne i ine barijere, jednostavno se prepusti i dogodi...

A što se tiče posebnih uspomena, bilo je dosta toga. Međutim, jedan mi je trenutak ostao u posebnom sjećanju, a to je nastup '76-te godine u Sydney Opera Houseu, kasa su tek krenula stereo ozvučenja. Kada sam ušao u tu ogromnu dvoranu koja ima 1800 mjesta i onu veliku prepoznatljivu kupolu jednostavno sam ostao bez daha. Pogledao sam gore onaj luster koji je visio u sredini i iz onog mraka gore čujem našeg čovjeka kako viče: "Mateeee, baci mi taj čekić!" Pomislih, majko moja, i ovdje nas ima. (haha) U stvari, naš je čovjek bio šef tehnike i on mi je bio pokazao Sydney Opera House, njenih 30 metara pod morem pa sve do same kupole. Tako da sam sve vidio, upoznao kako tehnika funkcionira,..., jedno neopisivo iskustvo koje ću pamtiti do kraja života.

eZd: Kako publika reagira na vaše nastupe? Koja vam je publika ostala u najljepšem sjećanju ili ste svugdje dočekani s oduševljenjem?

Ibrica Jusić: Pa čujte, kada dajete cijelog sebe, ljudi to osjećaju. Ne možete ih prevariti. Mene nema puno po novinama, ni televiziji,... Mene je zapravo stvorilo vrijeme. Ne trebaju mi skandali i afere da bi se o meni čulo. Niti mi trebaju rastave, sastavi itd. Kada izađe dobra pjesma, onda se za nju i čuje, ona uđe ljudima u uho i u srce i tamo ostane zauvijek. 70 posto pjesma koje ću izvesti na koncertu u Zadru skladane su prije 40 godina. A izgleda, kako čujem i vidim po kritikama i komentarima, da su življe danas nego onda kada su napisane, kao što sam rekao i za Shakespearea.

eZd: Prvi album objavili ste davne 1975. godine. Jeste li se od tada puno promijenili? Kakav je bio Ibrica Jusić tada, kakav je danas?

Ibrica Jusić: Ovo za mene nije posao, već jedna zadaća, od Boga data. Uvijek volim reći da ako mi je Bog dao talent i zadaću da ga dijelim s ljudima koji me vole slušati i gledat, onda idem tamo gdje me ljudi zovu. Ništa se od toga kod mene nije promijenilo. Dapače, oko mene evo prši snijeg, putujem prema Zadru sa srcem punim radosti jer znam da ću sresti ljude koje nisam vidio 5 godina. A pogotovo mi je drago zato jer je ovo prvi valentinovski koncert u Zadru. Do sad je bila tradicija u splitskom HNK, skoro 30 godina, pa eto - ajmo sada stvoriti jednu novu zadarsku tradiciju.

eZd: Poznati ste po tome što skladate (i skladali ste) stihove poznatih pjesnika. Koji su vam od njih najprisniji srcu? U čijim se stihovima najviše pronalazite, kao i svoju inspiraciju?

Ibrica Jusić: Znate, sve je to dio mogao bića i mog razmišljanja. Sve su moje pjesme nastale prema nekim istinitim događajima poput Jubi sam vašu 'ćer, a da ne govorim o pjesmi Trubač sa Seine u kojoj sam na svoj način doživio Pariz kao što su ga doživjeli Matoš i Cesarić. On je svoje stihove pjesme Trubač sa Seine napisao '22. godine, a ja sam Pariz doživio 75. godine za vrijeme Hrvatskog proljeća, tako da - ima tu dosta dodirnih točaka. Mislim da je ta pjesma jedna od najdomoljubnijih pjesama koje je netko napisao za Hrvatsku.

eZd: Vaš vjerni pratitelj, pas Bondi, uvijek je uz vas pa vjerujem i sada? Je li i on dio vaše životne sreće? Na koji način vam on pomaže da budete čovjekom kakvim jeste?

Ibrica Jusić: Da, Bondi je tu odmah do mene, na suvozačevom mjestu, sluša intervju i čuva me. (haha) Sigurno da je poseban dio moga života. A osim njega, imam i mačka Kikija. Oni su moji najbolji prijatelji i terapeuti. Kad vidim da se igraju i izvode vragolije, ja gasim televiziju, uzimam gitaru i promatrajući to sve, srce mi dođe kao autobus. Još sam kao dijete sanjao da imam svoga psa, i drago mi je da sam '71. godine od svog tadašnjeg producenta u Parizu, dobio belgijskog ovčara Lagija. Nakon 40 i više godina ispunio sam još jednom svoju najveću želju i sada imam Bondija, također belgijskog ovčara. Bondi i Kiki sa mnom dijele sve: i moje kilometre i hotele, i pozornice, ... lijepe i loše trenutke, svakakva raspoloženja. Prvi čuju moje pjesme i ako se poklope po ušima, znači pjesam ne valja, prestanem skladati (haha). Oni su mi najbolja kritika. Ali zaista, pas nije niti imidž niti fora, nego uistinu potreba.

eZd: Osim Zadra, očekuju li vas možda još neki skori nastupi? Kakvi su vam planovi za 2013.?

Ibrica Jusić: Ja mislim da čovjek stalno treba gledati naprijed, a ne živjeti jučer. Lijepo je sjećati se što je bilo jučer, jer ono je jedna lijepa ljudska osobina, kada ljudi pamte i sjećaju se. Trenutno sam u nirvana fazi i pomalo punim baterije, ali čim se vratim iz Zadra nastavljam pisati i skladati nove pjesme i oživljavati poeziju. Nažalost više nema tako dobrih tekstopisaca ili pjesnika za stvaranje stihova kao što su bili Momčilo Popadić, Jakša Fiamengo koji je otišao u mirovinu kao i Luko Paljetak. Kod mladih rijetko tko je više takav, sve nešto tjeraju kroz vene i organe što mene ne interesira.

Mene su u Parizu naučili da se, što se tiče mog pjevanja i skladanja, prilagođavam svome godištu, tako da sada mogu pjevati samo o iskustvu. Kada sam bio mlad, imao sam premalo iskustva da bi o njemu i pjevao, danas sam prošao mnogo škola i naučio od mnogih pametnijih od sebe i volim to iskustvo podijeliti s publikom... I dan danas se sjetim riječi koje mi je na dubrovačkim skalinama rekao pokojni Mark Dizdar da ću uspjeti jedino ako tečem polako, kao rijeka i izbjegavam virove. Tako sam i radio, nikada moji privatni problemi nisu utjecali na Ibricu u meni. Uvijek je bilo - Ibrica teci...

Od nastupa ću ići okolo-naokolo - malo Bosna, malo Srbija. A najesen me čeka i velika švedska turneja. Za sada je potvrđeno osam koncerata, međutim organizator kaže da želi još, pa ćemo vidjeti...

eZd: Došli smo i do posljednjeg pitanja. S obzirom da je počela Korizma, jeste li razmišljali čega biste se mogli odreći?

Ibrica jusić: Ja sam vam se davno odrekao alkohola, osim što kada jedem znam popiti čašu vina za tlak. Tako da - ne pijem, ne pušim, o ženama sve manje razmišljam, ne znam je li mi teže s njima ili bez njih ... Stoga, onih „većih poroka" sam se odrekao (haha), a ona manja odricanja će možda doći „u hodu", spontano...

eZd: Hvala vam puno na razgovoru. Ekipa eZadra vam želi sretan put i da se lijepo provedete u našem dragom Zadru!

Podsjećamo kako koncert Ibrice Jusića u četvrtak, 14. veljače počinje u 20 sati. Cijena ulaznica za koncert iznosi 50 kuna, a u prodaji su na blagajni HNK Zadar (radno vrijeme: pon.-pet. 11-13h, 18-20h, sub: 11-13h)