Ideja o projektu "Let iznad Hrvatske" je nastala u vrijeme druženja s pilotima helikoptera dok smo u pauzama vježbanja i spašavanja razgovarali o letenju, kazao nam je Stipe

Stipe Božić hrvatski je alpinist, putopisac, redatelj dokumentarnih filmova i emisija, zaposlenik HRT-a, član HGSS-a.

Popeo se na najviše vrhove svih kontinenata i na tri najviša vrha na svijetu (Mount Everest, K2  i Kangchenjunga). Na najviši vrh svijeta, Mount Everest, popeo se dva puta te je drugi Europljanin (poslije Reinholda Messnera) kome je to uspjelo. Stipe Božić se popeo i na sedam najviših vrhova svih sedam kontinenata: Mount Everest, Aconcagua, Mount McKinley, Kilimanjaro, Mount Vinson, Mont Blanc i Mount Kosciuszko. Popeo se i na Elbrus neslužbeni najviši vrh Europe.

Osim alpinizma, Stipe Božić se bavio speleologijom, ronjenjem, te je aktivan skijaš. Spustio se 1 395 metara duboko pod zemlju u Lukinoj jami na Velebitu. Visinska razlika između dubine ispod površine zemlje u Lukinoj jami i visine Mount Everesta (10243m) predstavlja svojevrstan svjetski visinski rekord!

Na svojim putovanjima snimio je mnoštvo uspješnih fotografija te je profesionalnom kamerom snimio veliku količinu filmskog i video materijala u malo istraženim dijelovima svijeta. Snimao je čak dva puta na samom vrhu Mount Everesta što dovoljno govori o njegovoj izuzetnoj volji da vrhunski rezultat približi običnim ljudima. Režirao je više od 80 dokumentarnih filmova koji su u sklopu putopisnih serija "Sedam vrhova", "Dubine", "Krš i more", "Hrvatske Planine", "Faros Paros", "Svete planine svijeta" i "Rijeke Hrvatske" prikazani na HTV-u.

Donosimo vam razgovor s ovim nevjerojatnim čovjekom, s osobom koja je uistinu dokazala da je samo nebo granica! U našem smo se razgovoru ipak morali ograničiti na jedan mali segment njegovih životnih pothvata, a to je serijal koji se na HRT1 počeo prikazivati 14. listopada u 20.30 sati, a nosi naziv "Let iznad Hrvatske". Sveukupno će biti 8 epizoda u kojima Stipe Božić priča o povijesti i obnavljanju povijesnog aviona, Krilima Oluje, padobrancima i base jumperima, jedriličarima, paraglajderima, balonima, kanaderima i helikopterima.

eZd: Kako je krenula inicijativa/ideja za snimanjem jednog ovakvog serijala? Cijeli Vaš život povezan je s „visinama", ima li možda tu neke poveznice?

Ideja je nastala u vrijeme druženja s pilotima helikoptera dok smo u pauzama vježbanja i spašavanja razgovarali o letenju. Poveznica su nam bila zahtjevna zajednička spašavanja iz nedostupnih predjela.

eZd: Prije mjesec dana ste nam bili u Zadru i snimali posljednju u nizu epizoda o Protupožarnoj eskadrili. Koliko je snimanje cijelog serijala trajalo?

Snimali smo godinu dana čekajući na uvjete, vrijeme i događaje koji su nam bili zanimljivi. Nije bilo sve to lako spojiti pogotovo što nam vrijeme često nije bilo naklonjeno pa smo snimanja morali odgađati.

eZd: Prvi ste se odvažili i realizirali jedan ovakav serijal koji je za sada prvi takav u Hrvatskoj (što je i više nego pohvalno). Osim edukativne i dokumentarne vrijednosti, veliku ulogu u svemu ovome je i promocija letenja u RH u svim segmentima. Kako je bilo raditi na projektu?

Rad na projektu je bio izuzetno zanimljiv, a svi koje sam molio za suradnju bili su vrlo kooperativni. Projektu su se veselili podjednako zaljubljenici u letenje, volonteri i profesionalci kao i službenici nadležnih državnih institucija koje se bave zrakoplovstvom.

"Snimali smo godinu dana čekajući na uvjete, vrijeme i događaje koji su nam bili zanimljivi. Nije bilo sve to lako spojiti pogotovo što nam vrijeme često nije bilo naklonjeno pa smo snimanja morali odgađati"

eZd: Snimanje kojeg serijala vas je, osobno, najviše oduševilo (ako možete izdvojiti)?

Teško je među letačkim zanesenjacima nekog posebno izdvojiti, ali možda su me najviše šokirali base jumperi i njihov doajen Robert Pečnik kada su s jedne okomite stijene skočili u 1000 metara duboki ambis. Ja se cijeli život, baveći se alpinizmom, borim da ne padnem niz stijenu a oni jednostavno - skoče!

eZd:  Upoznati smo s podatkom kako ste epizodu s Krilima Oluje snimali na aeromitingu Hradec Kralove 2012. godine! Kako Vas se dojmilo to iskustvo - biti na licu mjesta i dio tima jedne od najboljih akro grupa u Europi i svijetu?

Bio sam oduševljen gledajući njihovu predstavu, a pogotovo reakciju publike na njihove vratolomije. Na kraju sam bio ponosan na njih dok su primali nagradu za najbolji nastup.

"Razmišljao sam o letenju, ali nažalost to nisam mogao ostvariti. Htio sam postati i paraglajder pa sam zato počeo i učiti, ali me alpinizam toliko okupirao da mi je letenje ostalo samo lijepi san"

eZd: U inozemstvu su kao grupa jako cijenjeni i sa svakog aero mitinga dolaze s mnoštvom nagrada, priznanja, pohvala,... Mislite li da se akro grupi KO u RH posvećuje dosta (medijske) pažnje i promocije ili bi to trebalo malo „pojačati"?

Svakako bi njihov uspjeh trebalo još više promovirati i poticati ih da sudjeluju i na drugim aeromitinzima. Trebalo bi možda i malo više volje da ih se bolje opremi, naročito s dimom kako bi njihov trag na nebu bio što uočljiviji.

eZd: Kada smo već kod pilota, jeste li Vi možda kao mladić razmišljali kako biste voljeli jednog dana postati pilot?

Razmišljao sam o letenju, ali nažalost to nisam mogao ostvariti. Htio sam postati i paraglajder pa sam zato počeo i učiti, ali me alpinizam toliko okupirao da mi je letenje ostalo samo lijepi san.

eZd: Je li bilo teško uhvatiti se snimanja serijala poput ovog s obzirom na današnja krizna vremena i situaciju u zemlji?

Ništa nije teško ako imaš volju i znanje, pogotovo ako vašu uvjerenost možete prezentirati onima koji odlučuju o novcu za projekte. HRT na sreću ima osjetljivosti za moje ideje.

eZd: Nakon ovog projekta , planirate li u skorije vrijeme nešto slično?

Planiram snimanje o potonuću broda Bark Stefano. Taj jedrenjak, koji je izgrađen 1983. u Rijeci, nakon samo dvije godine doživio je brodolom kod NW Cape u Australiji. Svi su mornari bili Hrvati i pola ih je odmah poginulo. Ostali su umirali od gladi i žeđi na pustoj australskoj obali. Samo su dvojica preživjela zahvaljujući pomoći Aboridžina.

eZd: Planirate li još neki veći pothvat u životu, poput penjanja na Mount Everest, a da još niste stigli realizirati?

Popeo sam se na najviše vrhove svijeta, na Mount Everest dva puta, pomalo sam se zasitio velikih planina i svoju energiju sve više usmjeravam obitelji i poslu.

eZd: I za kraj, kada ne snimate, ne režirate, ne penjete ili pak ne sudjelujete u akciji spašavanja, čime se bavite? Možete li uopće više zamisliti svakodnevicu bez jedne od navedenih aktivnosti?

Mogu, kako ne. U danima opuštanja, u potpunosti ljenčarim ili igram na karte. Dosadno mi nije nikada.