U moru lakih, zabavnih nota i ''masline, kamena i drače'' koji nemaju problema s pronalaskom mjesta za nastup i okupljanjem publike, napokon smo zapazili nešto zadarsko vrijedno predstavljanja. Riječ je o bossa-nova duetu, Dini Bušić i Meliti Ivković, koje nastupaju pod imenom Dina e Mel, a prošli petak oduševile su nastupom na Noći muzeja u Muzeju antičkog stakla gdje su im se pridružili Josip Marcelić na kontrabasu i Dario Botić na udaraljkama.

Bio je to povod da porazgovaramo s Dinom Bušić, inače glazbenom producenticom Hrvatskog narodnog kazališta Zadar.

Izvedbe Dine i Mel specifičnima čini klasičarski pristup interpretaciji, ovjenčan mediteranskom melankolijom koja na sasvim jednostavan način oslikava nadaleko poznatu brazilsku tristezu. 

Kako ste se upoznale ti i Melita i kad ste odlučile postati duo?

Melita i ja smo tijekom gotovo cijelog glazbenog, kako osnovnog i srednjeg, tako i akademskog obrazovanja bile blizu jedna drugoj, ali se začudo nismo upoznale sve do 2011. godine.

Naime, te je godine Zagrebački gitaristički kvartet, u kojem Melita svira već dugi niz godina, kao jedan od najboljih ansambala te vrste u Hrvatskoj, imao priliku otvoriti Koncertnu sezonu Hrvatskog narodnog kazališta Zadar gdje radim kao producentica.

Tijekom organizacije koncerta saznala sam da se Melita vratila u Zadar i odmah mi se ''upalila lampica''. Otkrila sam joj svoju naklonost prema brazilskom portugalskom jeziku i bossa novi, na što je ona odmah uzvratila s jednakom količinom oduševljenja.

Dogovorile smo se za prvu probu i, kao prave klasičarke koje su naučile na puno redovitog rada, od studenog te godine do danas marljivo radimo baš svakog tjedna. 

Tko su vam uzori, na koju se glazbu obje ponajviše oslanjate?

Uzora je puno. Nezaobilazan je tu Tom Jobim, Joao Gilberto, nenadmašni Gilberto Gil, jedinstvena Joyce i brojni drugi...

No moram naglasiti da su sve skladbe koje danas izvodimo naše, to jest Melitine instrumentalne, a moje vokalne, sasvim jedinstvene obrade.

Koliko se često nalazite, s obzirom na sve ostale obveze?

Melitu i mene osim brojnih drugih veže jedna, možda najvažnija činjenica, a to je da smo obje glazbenice iz svijeta klasike. Naime, dobro znamo da se do rezultata dolazi redovitim i marljivim radom, pa se toga držimo  i ne mislimo da će nam nešto poći za rukom samo od sebe. I jedna i druga imamo puno obveza, ali se nalazimo na tjednoj bazi te podijelimo zadatke tako da svaka mora sama napraviti veliki dio posla prije nego se nađemo na probi.

Gdje ste sve nastupale i planirate li snimanje?

Nastupi će se nadam se tek sad početi ''zahuktavati''. Puno smo svirale u Zadru i Šibeniku tijekom prošlog ljeta, gostovale na Festivalu komorne glazbe u Rijeci, u Zagrebu na Strossu, imamo dogovorene nastupe do i tijekom ljeta 2014. diljem Hrvatske. Snimamo redovito radne snimke, a i ozbiljno snimanje je u planu. 

Ima li u Zadru osim kazališta mjesta za ovu vrstu glazbe, posebno izvan turističke sezone kada posluži i ljetna terasa?

Ne bi bilo dobro reći da u Zadru nema prostora u kojima se izvodi live glazba. No za ovu je vrstu glazbe kojom se mi bavimo potreban intimniji klupski prostor u kojem će pubika moći sjediti, slušati glazbu i pijuckati. Takvo mjesto još nemamo, ali ja sam optimistična i sigurna sam da ćemo ga uskoro imati.

I za kraj, što je najprivlačniji dio bossa nove koja do danas ima svoje poklonike u cijelom svijetu?

Bossa nova mi se nije svidjela zato jer je popularna diljem svijeta već zato što mislim da mi jednostavno prirodno leži. Glazba Brazila pravi je melting pot kultura - crnačke, europske i domorodačke. U njoj se susreću svi njihovi najatraktivniji elementi - afrička ritmika, europska harmonija i melodija te domorodačko glazbeno nasljeđe kao sasvim specifičan začin. U glazbi Brazila zato se prepoznaju brojni narodi i kulture i upravo je to razlog njezine dopadljivosti i sveopćeg prihvaćanja diljem svijeta.