Zadranka sa zagrebačkom adresom, Merita Arslani, novinarka i književnica, za portal eZadar govori o svojem novom romanu, krimi-žanru, pisanju, čitanju, te gostovanju na festivalu Kalibar Bestival koji započinje večeras na Poljani Branka Stojakovića u Zadru.

Merita Arslani rođena je 1974. godine u Zadru, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala francuski I latinski. U Londonu završava studij novinarstva na London School of Journalism. Po povratku iz Velike Britanije počinje raditi kao novinarka “Slobodne Dalmacije”, a potom na Gradskoj televiziji Zadar. Prelaskom u Zagreb počinje raditi u “Jutarnjem listu”, gdje se istaknula nizom zapaženih priča I reportaža. Trenutno radi kao glavna urednica portala Dnevnik.hr. Za svoj debitantski roman Anđeli će samo zaspati dobila je nagradu Kiklop za najbolje debitantsko djelo.

Teško je naći prave rime kraj ovakve domovine, pjeva Mile Kekin. A koliko je teško nanjušiti prave krimi priče?

Ako govorimo o Hrvatskoj, inspiracije i tema ne nedostaje, ali nije tako samo kod nas. Okruženi smo kriminalnom i teško ga je izbjeći čak i kad se trudimo. Dovoljno je otvoriti novine ili portale, pogledati dnevnike na televiziji i već dobijete barem pet priča koje možete staviti na papir.

Koliko ti je privalačan sam žanr krimi romana? Iako ga mnogi svrstavaju u lako štivo, znamo da to ipak nije uvijek tako. Koje autore cijeniš, koje naslove posebno pamtiš?

Krimi roman mi je kao čitateljici najdraži žanr, a kao spisateljici možda i najizazovniji. Krimići su lako štivo za čitanje, iako se i o tome može raspravljati, ali za pisanje su dosta zahtjevni. To je žanr koji prije svega traži adrenalin i napetost, a održavati takvu dinamiku u cijelom romanu nije jednostavno.

Meni su Patricia Cornwell, Ken Follett i Robert Ludlum jedni od najdražih autora krimića, ali ima ih još. Teško mi je izdvojiti nekoliko naslova, puno je dobrih, ali ima jedan koji moram preporučiti jer je mnogima promakao, a riječ je o knjizi Dijete 44. Sjajno štivo!

Tri godine, tri romana. Imaš li Oompa loompa koloniju pod krevetom? Kada pronalaziš vrijeme za pisanje, ide li to kod tebe štreberski zadano (danas xyz stranica, sutra još toliko...) ili u inetrvalima?

Vrijeme nalazim najčešće noću, ali iskreno, nisam se ni ja nadala 'svetom trojstvu' u tri godine, hahaha. Možda baš zato što nisam štreber mi je uspjelo.

Kad me uhvati inspiracija mogu jako puno pisati i napisati u kratkom roku. Kad nemam inspiracije ne pišem ništa i ne opterećujem se time.

Probala sam jednom pisati tako da svaki dan nešto napišem, ali nije mi išlo. Općenito nisam pobornik teze da se stvari mogu odraditi na silu.

Dolaziš nam na Kalibar bestival. Što misliš o festivalskim formama okupljanja književnika, odazivaš li se takvim događanjima?

Kad god me zovu odazovem se. Volim takva okupljanja, a naročito ako su neke intimnije prirode. A i zanimljivo mi je čuti kolege kako razmišljaju, što rade i kako rade i nekako mi se čini da publika voli takve festivale. U konačnici, održavaju se zbog publike.

Krimi roman Merite Arslani pod nazivom ''Pouzdan izvor'' u nakladi Ljevak

 

Meritin krimić pročitala sam u sat-dva, u jednom dahu! Roman je izuzetno aktualan, daje sliku novinarskog posla iz prve ruke, kritičan prema politici, policiji i financijskom sektoru, prožet sveprisutnim osjećajem kalkulanstva koje dominira ovim sektorima, ali I pozitivnom porukom – da se criminal I korupcija ne isplate, da svi prije ili kasnije budu razotkriveni, koliko god visoko bili pozicionirani. Odlično štivo za večernje sate, preporučam čitati odmah nakon Dnevnika!

Mirela Holy