U našem gradu djeluju ljudi koji su izuzetno školovani, educirani i stručni za određena područja ljudskog života. Ne dajemo im puno prostora, a nekada ih ni ne pitamo. Kako ćemo drugačije dobiti odgovore, osim pitanjem, direktnim?

Tabu je ići psihologu, nisi normalan, možeš ići okulisti, kardiologu, zubaru, pedijatru, no ideš li seksologu postaviti pitanje... ma što je to uopće, tko je to?

O nekim „delikatnijim" pitanjima razgovarala sam sa seksualnom terapeutkinjom u edukaciji i geštalt terapeutkinjom Silvanom Čeko Jurišić. Nisam morala ići dalje našeg grada.  Iz namjere da ljudima pružimo korisne informacije, da se ohrabre i sami postavljati vlastita pitanja sebi i drugima, nastao je ovaj tekst. 

Seksualnost nije nešto što bi se trebali praviti da „ne postoji" niti „odsjeći" od sebe, jer upravo ako joj ne damo pravo postojanja, nastat će njena potreba za viđenjem, na razne načine. Vrlo često zbog vlastitog odgoja gdje je ta tema bila nedovoljno nam približena, ostavljamo je istu takvu svojoj djeci. No, mi smo ti koji bi djecu trebali učiti što je stvarno zdrava seksualnost. To nikako nećemo postići ako tu temu zaobilazimo i ako sami o tome ne znamo dovoljno.

Tome služi edukacija i postavljanje pitanja. Seksualnost ne znači vulgarnost. Na riječ seks, ljudi znaju ili skakati ili „pognuti glavu". Nije li to normalno kao i ostale potrebe i funkcije našeg organizma? Hranjenje, odlazak na toalet, hodanje...Ona je dio tebe, njega, nje, njih i mene. Svih nas. Postali smo narod koji stavlja maske, a živi u nekakvoj slobodnoj demokraciji.

Često se ponašamo kao da nitko od nas nema normalne fiziološke potrebe i da je jednostavno čovjek. Jednostavno. Upravo potiskivanjem i zaobilaženjem dolazi do naglog buntovništva," inaćenja" i dokazivanja, ili disfunkcija, ni to nije neko rješenje niti balans. Ne vidim razlog zašto je seksualan organ zaslužio ili ne zaslužio biti manje spomenut nego pluća, srce, jetra, mozak, bubreg. Tko mu je dao etiketu da je manje ili više vrijedan? Negdje, nekada, netko. No, mi smo ti koji imamo moć „mućnuti" svojom glavom. Evo što smo pitali seksualnu i geštalt terapeutkinju Silvanu Čeko Jurišić.

1.      Silvana, mislite li da je naš odnos prema ženskoj menstruaciji, ženskom tijelu dosta površan? Bi li majke, a i drugi dio obitelji trebao više posvetiti pozornosti i brige oko razvijanja djevojaka? A ne ono tipično, evo ti uložak i pristojno se obuci, čak ima i ona „nemoj u kući spomenuti da imaš menstruaciju„? 

Odakle početi... Čitajući ovo pitanje pala mi je na pamet menstrualna čašica. Kako je to nešto novo na našem tržištu pratila sam na internetu članke i komentare na tu temu, a i razgovarala tu i tamo u društvu. Količina „fuj" komentara od strane mladih žena na pojedinim portalima je zaista impresivna, jednako tako nisam nailazila na komentare/pitanja muškog dijela populacije (uključujući i onu nekolicinu prisutnih kad se tema pokrenula u društvu, a iz provjerenih izvora znam da znaju što je menstruacija i vagina!). Međutim, među komentarima je bilo i poprilično pitanja, komentara, savjeta, diskusije, a to je ono što je važno i pozitivno. Značajan broj žena kritički je pristupio temi.

E sad, ako odgajamo čovjeka da razmišlja i kritički prosuđuje, trebamo li posebno naglašavati pitanja seksualnosti ili će ona sama po sebi biti od tog istog čovjeka promišljana... 

Za one koji žele znati više o ovoj temi, pročitajte više ovdje.

2.      Zašto je seksualnost nešto o čemu je čudno pričati, ne bi li to trebala biti tema koja nam je svima zajedno„srodna" i prirodna i „čini nas ljudima"? 

Rekla bih da smo kao društvo duboko podijeljeni i izrazito oprečnih stavova o ljudskoj seksualnosti.Proteklih godina u imali smo u Hrvatskoj brojne rasprave na temu seksualnosti, seksualnog zdravlja i seksualnih sloboda. Raspravljalo se na zakonodavnoj razini, odgojno obrazovnoj, zdravstvenoj, političkoj, vjerskoj, etičkoj, moralnoj... Otvorena su brojna pitanja, ali su, nažalost, i ostala na tome! Raspravljamo o važnim zakonima o npr. pitanju prava na abortus, a da nismo ni blizu rješenju pitanja edukacije mladih i kontracepcije. 

A zašto nam je čudno pričati? Seksualno ponašanje i stavovi čvrsto su oblikovani kulturom u kojoj živimo, a svaka kultura ima pravila o tome kako zadovoljavati svoje potrebe. Tako se npr. u našoj kulturi vanjski ženski spolni organ naziva „Stidnica", pa imate „stidne usne" i „stidnu kost" što samo po sebi krije mnoge odgovore na vaše pitanje!

Komentirala sam „šutnju" muške populacije o menstrualnoj čašici... „Šta oni (muškarci) moraju znati (o našim menstruacijama)?", „Pa neće ti ćaća/muž kupovat uloške!"... ili, da se vratimo još malo unatrag... „Ne diraj se tamo dole, jel' ti se piški?!" 

3.      Nosimo li mi „svi na svojim leđima stereotipe društva i povijesti" o seksualnosti? 

Kako pojedinac doživljava seksualnost i koja seksualna ponašanja čini, bitno utječu na seksualni život. Tako smo odrastali i upijali brojne tradicionalne stavove i mitove, ali i dvostruke standarde kada su u pitanju seksualna ponašanja žena i muškaraca, npr.: "muškarac je uvijek spreman", "seks je samo za muškarce, žene su seksualno pasivne, čekaju da ih muškarac uzbudi" i sl.

Na teret nam idu i socijalna očekivanja s obzirom na rod osobe, rodne uloge, a često su povezana uz zdravi razvoj seksualnosti osobe. Tako zamislite dječaka koji želi postati baletan ili djevojčicu nogometašicu, da li je on dovoljno „muško" ili ona dovoljno „nježna curica"?

Važno je ovakve poruke osvijestiti i poraditi na njima. 

4.      Jel potiskivanje donosi još više štete? Često mislimo da su oni „pristojno" obučeni, koji tu temu ne spominju, pristojni i fini? No nije li odlika čovjeka da istražuje i postavlja se za teme koje su ključne u njegovu životu? Fali li nam svima malo edukacije? 

Ovo je još jedan od brojnih mitova. Temeljno, nedostaje nam svjesnosti o beskonačnim varijacijama različitosti... kada si to osvijestimo i vaše pitanje ima bezbroj varijacija, važno je jedino da svaki čovjek nađe svoju mjeru! 

5.      Kome se mogu obratiti ljudi koji imaju probleme u  seksualnosti, bilo koje vrste? Velik broj žena ne može slobodno uživati u seksualnosti, no nije zapostaviti ni muškarce. 

Još 2014. godine u Općoj bolnici Karlovac otvorena je prva ambulanta za liječenje seksualnih smetnji u koju ste mogli doći s uputnicom, danas ta ista ambulanta zajedno s dr. Goranom Arbanasom djeluje u klinici Vrapče u Zagrebu.Od 2007. godine djeluje Hrvatsko društvo za seksualnu terapijukoje okuplja stručnjake koji se bave seksualnim zdravljem i liječenjem seksualnih poremećaja.

Trenutno je druga generacija terapeuta/savjetnika pred samim završetkom edukacije, a samim time Zadar će biti bogatiji za dvije seksualne terapeutkinje.Društvo nastoji osigurati dostupnu pomoć u vidu seksualnog savjetovanja i seksualne terapije osobama sa seksualnim poremećajima, kao i provoditi postupke unapređenja seksualnog zdravlja i prevencije seksualnih problema.

Organizirali smo proteklu godinu tečaj za liječnike "Osnove seksualne medicine: dijagnostika i terapija" u Splitu i Rijeci upravo kako bi senzibilizirali stručnjake o ovoj tematici i potakli ih u otvorenijoj komunikaciji s pacijentima.

Što se tiče problema, češće su to smetnje i nezadovoljstvo nego problemi ili poremećaji. To nam govori prvenstveno o tome kako klijenti percipiraju smetnju. Nastale smetnje javljaju se zbog restriktivnog odgoja ili traumatičnih iskustava, zbog nedostatka informacija, poremećenih odnosa s partnerom ili prevelikih očekivanja. Nekada su smetnje posljedica nekog fizičkog ili psihičkog stanja, npr. spolne infekcije, anksioznosti i sl. 

Statistike kažu da su preuranjena ejakulacija (14%) i problemi s erekcijom (10%) bile najčešće spomenute poteškoće kod muškaraca, a nedostatak seksualnog interesa (21%) i nemogućnost postizanja orgazma (16%) kod žena. 

6.      Kako kod djeteta možemo razvijati zdravu seksualnost? Od malenih nogu pa kasnije? 

Razumijevanje vlastite seksualnosti i umijeće interpersonalnog seksualnog kontakta te integritet osnovne su karakteristike seksualne inteligencije, a te sposobnosti pomažu nam donositi odgovorne odluke o našem seksualnom ponašanju temeljene na osobnim vrijednostima. Seksualna inteligencija, nadalje, ovisi o tome kakve znanstvene spoznaje o seksualnosti imamo. Četvrta komponenta seksualne inteligencije je kritično sagledavanje širih kulturnih i političkih konteksta seksualnih pitanja.

Dakle, pomozimo im da razumiju, razgovarajmo! Učimo ih granicama, da njihovo tijelo pripada njima i da ga nitko ne smije dirati bez dozvole! Učimo ih koliko je važno voljeti sebe! Učimo ih učiti, učimo ih razmišljati i kritički promišljati!

Ili, kao lošija alternativa... neka odrastaju kao i većina nas koji smo informacije sakupljali kojekuda na igralištima, poskrivećki u nekim tjednicima za odrasle...Pri tom ne zaboravimo, informacije nikad nisu bile dostupnije. Nek otkrivaju seks kroz vlastita iskustva, pa što im bude! 

7.      Kako su i jesu li skupa povezane kreativnost i seksualnost? 

Najveći spolni organ je, što god mi mislili, mozak! Mozak je organ ponašanja, uključen je u sve što činimo, uključujući i seks. On određuje tko nam je privlačan, pomaže nam da budemo strasni u krevetu ili upravo suprotno, lišava nas želje. U mozgu se događaju procesi zbog kojih smo se  uzbudili, ali i zbog kojih se "smrznemo". Svaka osoba posjeduje kreativnost, ali ona ovisi o raznim faktorima, između ostalog i o motivaciji osobe.

Preporučujem svima pogledati ovaj kratki film . Osobno, doživljavam ga kao vrhunac povezanosti kreativnosti, strasti, seksualnosti, pozitivnog odnosa prema vlastitom tijelu...

Ako ste u potrazi za duhovnim poveznicama kreativnosti i seksualnosti, svakako preporučujem Taoizam koji dovodi u vezu seksualnu s kreativnom energijom. 

8.      Koliko je dobro imati strpljenja u fazama tinejdžera kada nose određenu vrstu odjeće, stila, frizure.. dok se istražuju. Jel to nešto ključno u njihovu rastu čega nismo toliko svjesni? 

To je najčešće prirodni proces odrastanja i traženja identiteta.

U jednom od prethodnih pitanja nastojala sam objasniti kako odrastamo kao seksualno zdrave osobe.

Promjena ponašanja može eventualno ukazivati na potencijalni problem, kako seksualne prirode tako i bilo koje drugo pitanje odrastanja tinejdžera. Važno je da smo im na raspolaganju i da imaju našu podršku. 

9.      Koliko odnos prema seksualnosti roditelja utječe na seksualnost djece? 

Dozvolite mi da na pitanje odgovorim pitanjima:

- Tko je bio u vašoj obitelji/domu, dok ste odrastali? Kakav je bio život?

- Kakva je bila mama u svojoj seksualnosti, nagosti, verbalnim izrazima o seksu?

Kakav je bio tata u svojoj seksualnosti, nagosti, verbalnim izrazima o seksu?

- Koje su bile vaše najranije izgovorene seksualne poruke? Mamine? Tatine? Koje su bile vaše najranije neizgovorene poruke? Što je s nagošću? Imanjem djece? Da li su vas pokušavali zadržati djetetom, da li su vam pomagali da odrastate kao osoba svjesna svoje seksualnosti?

- Koliko su jedno s drugim bili seksualni vaši roditelji u vašoj prisutnosti? Koliko vam je to bilo ugodno? 

10.  Koliko bi ta tema kao dio kućnog odgoja trebala biti „pričana" kući? Možda čak i u obrazovnim institucijama? 

Pričali mi ili ne, poruku svakako šaljemo. Ako npr. imamo roditelje koji biraju drugi kanal na televiziji (a na programu je upravo započela scena strasnog seksa), mislim da je poslana snažna poruka, a bez izgovorene riječi... Ili, npr. satima pričate svojoj djevojčici o samopoštovanju, pozitivnom odnosu prema svom tijelu, a onda pred njom s prijateljicom prokomentirate kako se susjeda grozno udebljala...

Nužno je uvesti seksualni odgoj u obrazovne institucije. Ova situacija koju sad imamo svojevrsna je poruka mladima, nemamo pojma, ne možemo se dogovoriti, radite što hoćete... 

11.  Kako možemo sami sebe educirati o toj temi? 

Informacije su nikad dostupnije, čitajmo, istražujmo, otiđimo na radionicu, predavanje. Razgovarajmo s obitelji, prijateljima... potražimo pomoć stručnih osoba... 

Istovremeno, budimo nježni prema sebi, pazimo na svoje granice, ne uzimajmo informacije zdravo za gotovo, odvojimo vremena za sebe, poštujmo svoje seksualno biće. 

12.  Možete li nam reći nekoliko vježbica koje je korisno napraviti nama i našoj djeci? 

Svakako preporučujem pročitati članak „8 Sex Positive Things You Can Say To Your Kids That Have Nothing To Do With Sex", izvrstan je i inspirativan za roditelje, a možete ga pronaći na internetu. 

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) seksualno zdravlje definira: "Seksualno zdravlje je stanje fizičkog, emocionalnog, mentalnog i društvenog blagostanja koje je u vezi sa seksualnošću; to nije tek puka odsutnost bolesti, disfunkcije ili nesposobnosti. Seksualno zdravlje zahtjeva pozitivan pristup, puno poštovanja prema seksualnosti i seksualnim odnosima, kao i sposobnost doživljavanja ugodnog i sigurnog seksualnog iskustva, gdje neće biti prisile, diskriminacije ili nasilja. Da bi se postiglo i održalo seksualno zdravlje, seksualna prava svih osoba moraju biti zaštićena i ispunjena."

Dakle, nastojte živjeti zdravo, dobro i umjereno jesti, krečite se, bavite se sportom, brinite o svom mentalnom zdravlju, čitajte... nastojte to činiti u dobrom društvu, ali ne zaboravite, povremeno uzmite vremena samo za sebe!

Kako god, vi najbolje znate, uživajte!

Ovaj članak moći ćemo uvijek čitati kao jedan podsjetnik. Hvala Silvani na nesebičnom dijeljenju i temeljitosti. Vrlo lijepo je da možemo jedni druge educirati, razmijenjivati mišljenja i iskustva. I što je pohvalno, imamo koga u našem gradu pitati, no dajmo im prostora „da pričaju". Kažu da ponuda ovisi o potražnji. Razumski i logički.

Koga i što mi tražimo? I to svojim stavovima, temama, učenjem, traženjem? Praonice za pse i centri koji rade do 23 h počeli su postojati kada smo to tražili, kolektivno. Našem kolektivu u doba „velike slobode" fali „životnih" informacija. Neke nije imao tko naučiti, ali zato imaju priliku naučiti sami sebe.

Nije „sramota" ne pitati, nego je „sramota" ne znati. Vjerujem da je nekada pametnije baviti se svojom seksualnošću i radom na sebi, nego stanjem u državi. Sve će proći, svi će se snaći, a ti ćeš sam sebi ostati... a kakav ćeš si ostati, koliko ćeš raditi na sebi, ovisi o tebi.

Dakako, biti informiran i upućen u događanja u društvu, no ima ona izreka „Daj Bože da prihvatim što ne mogu baš promijeniti, a da mijenjam ono što sigurno mogu."  Mijenjati se možemo jedino akcijom, nakon odluke i promišljanja. Ne možemo očekivati različiti rezultat, ako se ponašamo isto kao do sada.

Čitajmo, istražujmo, educirajmo se. Imamo na to prava, a danas imamo i dosta izvora i mogućnosti. Onaj tko želi naći će i način, onaj tko ne želi... ma znate i sami. A... ono što svaki dan možemo mijenjati, i to svaki dan na bolje je... koga? Sebe.