Mladi ribar s otoka Vira, Šime Dabičić, doživio je jutros ulov za pamćenje. Iz mora u Kanalu Nove Povljane izvadio je ogromnog goluba ćukana – ribu tešku čak 40 kilograma.
“Kad sam je ubacio u kaić, mislio sam da ćemo potonuti! Takvu ribu u životu nisam vidio, a ni ulovio,” prepričava dvadesetšestogodišnji Dabičić, još uvijek pod dojmom jutarnjeg ulova.
Prema riječima mladog ribara, borba s morskim divom bila je naporna. Nakon što je uspio izvući mrežu i podignuti ribu u brodicu, nije mogao vjerovati njezinoj veličini. Riječ je o rijetkoj vrsti koja se u ovom dijelu sjevernog Jadrana rijetko viđa, jer golub ćukan (Alectis alexandrina) inače preferira toplija, tropska mora.
Ipak, sreća je ovoga puta bila na strani Dabičića. Uz majku Miru Dabičić, s kojom je tog jutra oko osam sati isplovio na kaiću Kušter 15 imena „Pokora“, Šime je u vjetrovitom moru primijetio nešto svjetlucavo u mreži.
„Na pola mreže vidio sam nešto golemo. Rekao sam materi da je sigurno velika riba, a ona mi se samo nasmijala i rekla da umišljam“, prisjeća se Šime kroz smijeh.
No, ispostavilo se da nije bio u krivu. Ulov je bio kapitalan – najveći na Viru u posljednjih tridesetak godina. Za usporedbu, najveći poznati primjerak ove vrste u Jadranu, težak 42 kilograma, ulovljen je kod Jelse na Hvaru prije petnaestak godina.
Iako Šime uglavnom lovi manje ribe, poput hobotnica od nekoliko kilograma, ovakav ulov rijetko tko može zaboraviti. Njegov otac, Branko Dabičić, dugogodišnji profesionalni ribar, pomogao je u čišćenju i filetiraju ulova.
Prilikom tranširanja, svako peraje i „krilo“ ćukana težilo je oko osam kilograma, dok je trup davao dodatnih dvadesetak kilograma čistog mesa. Dio će obitelj Dabičić podijeliti prijateljima, a nešto će, kaže Branko, ostaviti i za galebove.
„Oko dvadeset kila mesa ćemo pripremiti, podijeliti i uživati u pravom morskom specijalitetu“, dodaje Branko uz osmijeh.
Golub ćukan – morski samac s bičem
Ova fascinantna morska vrsta može dosegnuti i dva i pol metra duljine te težiti do osamdeset kilograma, iako su najčešći primjerci teški između deset i petnaest kilograma.
Tijelo mu je spljošteno i široko, s dugim bočnim perajama koje nalikuju na krila. Prepoznatljiv je po izduženoj njušci nalik pačjem kljunu te svijetlosmeđoj boji s plavičasto-sivim prugama. Na repu ima karakterističan „bič“ i snažnu bodlju, a najčešće živi sam ili u manjim skupinama.
Hrani se rakovima i školjkašima, a meso mu je vrlo cijenjeno u gastronomiji – najčešće se priprema na lešo, u brudetu ili pohano, zadržavajući iznimnu sočnost i okus.
