Niti praznovjerno puštanje brčića nije pomoglo
Centarfor talijanske nogometne reprezentacije Luca Toni u protekle tri
sezone zabija gol svakih 118 minuta u prosjeku. Osim na završnim
turnirima velikih natjecanja.
Nevjerojatan je peh koji prati centarfora minhenskog Bayerna na velikim
turnirima. Na Mundialu u Njemačkoj zabio je dva gola u šest utakmica, i
to jednoj jedinoj: četvrtfinalu protiv Ukrajinaca. U Austriji i
Švicarskoj odigrao je četiri utakmice i ostao bez ijednog gola.
Na
posljednjem je Svjetskome i Europskom prvenstvu tako zabio samo
jednom (dva gola) u deset utakmica. U prosjeku točno svakih 437 minuta.
U protekle tri sezone (dvije u Fiorentini, posljednja u Bayernu) Toni
je zabio 93 gola u 130 utakmica, ili u ukupno 10.932 minute. U prosjeku na
klupskim utakmicama zabija svakih 118 minuta! Prošle sezone i 2005./2006. u Fiorentini zabijao je svakih 108 minuta!
Protiv prokletstva velikih natjecanja uoči četvrtfinalnog dvoboja sa
Španjolcima pokušao se boriti čak i praznovjerjem: pustio je brčiće,
nadajući se da bi mu mala promjena fizičkog izgleda mogla donijeti
sreću. Nije pomoglo!
Hrabrili su ga i talijanski novinari uspoređujući ga s talijanskim
velikanima koji su loše, kao i cijele talijanske momčadi, kretali u
velike turnire, a završavali slavodobitno.
Gigi Riva tako je 1970. na SP u Meksiku odigrao prve tri utakmice bez
gola, a Italija je jedva s jednom pobjedom i dva remija izborila drugi
krug. Potom je veliki Talijan zabio dva gola Meksikancima u
četvrtfinalu odnosno jedan Nijemcima u polufinalu, odvevši Talijane u
finale koje su izgubili od Brazila 4-1.
Slično se ponovilo Paolu Rossiju na Mundialu u Španjolskoj 1982.
godine. Nije uspio zabiti Kameruncima, Poljacima i Peruancima u
skupini, a sva su tri puta “azzurri” remizirali. Nije zabio niti
Argentincima u prvoj utakmici četvrtfinalne skupine, ali je proradio u
drugoj, odnosno petoj na turniru, torpediravši Brazilce hat-trickom.
Belgijcima je u polufinalu zabio oba za 2-0, te načeo mrežu Nijemaca u
finalnoj pobjedi Bearzotove momčadi (3-1).
Posljednji je sličan primjer onaj Roberta Baggia sa SP-a 1994. u SAD-u.
Nakon startnog poraza od Iraca (0-1), Sacchijeva je momčad jedva prošla
skupinu, a prva zvijezda Roberto Baggio pribijen je na stup srama bez
ijednog gola u prve tri utakice. Krenulo je u osmini finala, gdje je
“Zlatni repić” s dva gola izbacio bolje ali naivnije Nigerijce (2-1).
Jedan je upisao u četvrtfinalnoj pobjedi nad Španjolcima (2-1), a dva
još zabio i Bugarima u polufinalu (također 2-1). Zaustavili su ga, i
njegovu momčad, Brazilci u finalu.
Niti ta koincidencija, međutim, nije donijela sreću Toniju.
