Srednja djeca su samostalna, pokušavaju izgladiti nesporazume u obitelji, opuštena su i dosta se oslanjaju na međuljudske odnose izvan obitelji. No, mogu biti i ljubomorni, buntovni, nesigurni i manipulativni.
Često se govori o sindromu najstarijeg djeteta, u smislu da
prvorođena djeca često dobivaju veliku odgovornost, pomažu oko
mlađeg brata ili sestre i ponekad im postanu poput roditelja. Od
njih se i nekako više očekuje.
Kad je riječ o najmlađem djetetu u obitelji, čini se da ono
nekako uvijek dobiva najviše pažnje, roditelji su često blaži
prema njemu, često je obiteljska maza, dok su srednja djeca u
prilično nezavidnom položaju jer nisu ni najstarija i
najodgovornija, već ni najmlađi i omiljeni.
Psihologinja dr. Mary Ann Little kaže da su srednja djeca dosta
samostalna, ali i ona koja pokušavaju izgladiti sve nesporazume u
obitelji, opuštena su i dosta se oslanjaju na međuljudske odnose
izvan obitelji. No, upozorava ona, ti mališani mogu biti i
ljubomorni, buntovni, nesigurni i manipulativni.