Nesanica tijekom ljeta je čest problem i dosta često može biti okidač za depresiju. San je izuzetno bitan te stoga izostanak sna može dovesti do ozbiljnijih problema.
Najnovija istraživanja sna na Prezbiterijanskom medicinskom
fakultetu u New Yorku koje vodi Arthur J. Spielman, sugeriraju
kako san reguliraju dva potpuno različita sustava.
Jedan sustav je homeostat sna. On funkcionira kao poriv koji se
velikim dijelom linearno povećava tijekom budnog stanja, a
smanjuje se kada spavamo. Drugi sustav vezan je za životni ciklus
od 24 sata ili biološki sat, piše Stetoskop.info.
San je osnova zdravlja
San omogućava ljudskom organizmu da se oporavi od dnevnih
događaja. Snom se stječe snaga za buduće napore. Kao svojevrstan
biološki ritam, san pruža šansu za oporavak i predstavlja važan
uvjet za održavanje života, prenosi Danas.
W. Webb smatra da svaka vrsta, pa i čovjek, ima na raspolaganju
jedan kvant energije. Kod čovjeka se ovaj kvant istroši za 17
sati, od mogućih 24, što znači da nam najmanje 7 sati ostaje za
spavanje.
Uslijed utroška energije dolazi do stanja iscrpljenosti koje se
najbolje liječi snom.
San se, u principu, ne javlja u bilo kojem vremenskom intervalu,
već je vezan za noć. Skoro sav biljni i životinjski svijet spava,
također, noću. Spavanje je period nereagiranja na vanjske i
unutrašnje podražaje i za ljudsku vrstu, kao i za životinjsku,
neaktivnost tijekom noći je uvjet opstanka.
Neprilagodljive, neučinkovite i destruktivne forme ponašanja kod
čovjeka sprječavaju noćno spavanje. Za neke životinje koje noću
love i razmnožavaju se, dnevno spavanje ima istu važnost koje kod
čovjeka ima noćno. Za ljudsku vrstu karakteristično je noćno
spavanje.
Za mnoge ljude vrijeme provedeno u krevetu je pravo mučenje.
Riječ je o nesanici. Industrijska revolucija, otkriće električne
energije i žarulje uzimaju svoj danak. Problemi sa spavanjem su u
velikoj mjeri posljedica učinka suvremenih tehnologija. Sve dok
je čovjek živio u skladu s prirodom, san je bio kontinuiran i
neporemećen.
Svjedoci smo toga da čovjek iz godine u godinu sve manje vremena
provodi u noćnom spavanju. Na primjer, u jednom istraživanju koje
je urađeno 2008. godine, 38 % odraslih Amerikanaca izjavilo je da
kraće spava u odnosu na period od prije 5 godina. Amerikanci sada
spavaju u prosjeku 7 sati, dok 60 % izjavljuje da ima problem sa
spavanjem. Ono što se događa na našim prostorima je kopija
američke slike i prilike.
Barovi koji rade noću, supermarketi koji rade non-stop,
neprekidno emitiranje raznih serija na televizijskom programu,
kao i dvadesetčetverosatni pristup internetu iscrpljuju čovjekov
organizam i remete prirodne fiziološke i biološke procese.
Možemo li povratiti čovjeku ono što mu je sama priroda dala?
Naime, potreba za spavanjem ima korijen u drevnom ritmu planete i
duboko je ukorijenjena u našem mozgu. Kada prekinemo prirodni
ritam dana i noći iz bilo kog razloga, pa bilo to i uživanje u
nečemu, riskiramo pokretanje niza problema. Ono što radimo noću
utječe na sve aktivnosti koje obavljamo danju – na učenje,
vještine, pamćenje, fizičku izdržljivost, zdravlje i sigurnost.
Najviše ipak utiče na naše raspoloženje, pa nije čudno da je
kronični poremećaj sna jedan od okidača za depresiju.
Istraživanja pokazuju da najveći broj ljudi najmanje jednom
godišnje doživljava neku nemirnu noć. To je neminovni dio
ljudskog postojanja izazvan skoro svakodnevnim stresom i brigom.
Stručnjaci tvrde da odnos prema tom problemu određuje hoće li će
osoba s takvim problemom završiti s kroničnom nesanicom.
Regulacija sna
Čovjek posjeduje senzore na retini koji šalju poruke o tome je li
dan ili noć, direktno do epifize koja se nalazi duboko u mozgu.
Kao odgovor na mrak, ovaj sićušni izraštaj moždanog tkiva stvara
hormon koji izaziva san – melatonin, šaljući uspavljujuću poruku
onim dijelovima mozga koji reguliraju razne procese: od tjelesne
temperature, sinteze proteina, proizvodnje hormona, do budnog
stanja.
Životni ritam od 24 sata vodi tijelo naizmjenično kroz cikluse
sna i budnog stanja. Tako je u periodu od 18 do 20 sati budnost
najjača. Poslije 20 sati budnost počinje opadati što može dovesti
do drijemanja. Najpospaniji smo ujutru od 4četiri do šest sati.
Ako ostanemo budni cijele noći i izdržimo ovaj period, moći ćemo
ostati budni bez nadoknade sna.
Manipuliranje ritmom sna je moguće. Budno stanje postiže se s
pomoću jakog svjetla ujutru ili uzimanjem melatonina navečer. Dva
najbolja načina za san su vježbanje i zagrijavanje tijela. San
prirodno dolazi poslije pada tjelesne temperature. To znači da
mirno ležanje u krevetu poslije tople kupke može biti upravo ono
što je potrebno vašem tijelu da utone u san.
Kako znati patimo li od nesanice?
Često se žalimo da nismo naspavani. Nesanica je riječ kojom se
previše razbacujemo. Stručnjaci uglavnom primjenjuju pravilo: 30
– 30: ako vam je potrebno 30 minuta i više da zaspite, ili ste
budni 30 minuta i više tijekom noći, najmanje tri puta tjedno, u
pitanju je nesanica.
Bez obzira koliko malo spavate, ako se zbog svojih noćnih navika
ne osjećate slabo i neraspoloženo tijekom dana, vi nemate
nesanicu. Oni koji se teško uspavljuju ili bude, a nemaju
nesanicu, pate od poremećaja faze sna. U ovom slučaju ljudi
pokušavaju zaspati u pogrešno vrijeme. Ovo je češći slučaj kod
adolescenata i studenata koji do kasnih noćnih sati, odnosno
ranih jutarnjih, ostaju budni. Ako imate nesanicu tijekom četiri
ili pet noći tijekom tjedna, a dobro spavate vikendom, opet nije
riječ o nesanici.
Izvanredni profesor psihologije i psihijatrije Michael L. Perlis
s kaže da ne bismo voljeli spavati kao bebe jer se one često bude
noću. Možda je bolje da spavamo kao adolescenti zato što većina
adolescenata spava kao da ne postoji sutra.
Rađanje i podizanje djece je čimbenik broj jedan koji kod žena
izaziva nesanicu. Žene se nauče spavati oprezno, pa kasnije kad
potreba za noćnim buđenjem prestane, ona se i dalje budi na
najmanji šum.
Nesanica se ponekad javi iznenada, neočekivano. Nešto vam se
dogodi pa zatim ostanete budni cijelu noć. Većina ljudi
doživljava frustraciju i uznemirenost zbog lošeg spavanja.
Pokušavaju nadoknaditi san: drijemaju poslijepodne, idu u krevet
ranije, duže spavaju sljedećeg jutra ili popiju neko piće prije
spavanja.
Sve ovo je kontraproduktivno i samo pogoršava stvari. Odlazak u
krevet bez akumulirane potrebe za snom, zurenje u plafon, dodatno
uznemirenje zbog iscrpljujućih razmišljanja vodi vas u začarani
krug. Pod utjecajem zabrinutosti vaš mozak brzo uči.
Bez vašeg znanja i suglasnosti spavaća soba postaje okidač za
nesanicu. Legnete kako bi se odmorili, a vaš mozak pređe u stanje
budnosti. Neka istraživanja su pokazala da su ljudi koji imaju
problem sa spavanjem postali preosjetljivi na podražaje koji se
nalaze u spavaćoj sobi. Uspavate se u fotelji ispred televizora,
ustanete i odete u spavaću sobu i odjednom ste se razbudili. Na
umu vam je milijun stvari, među kojima i računanje koliko vam je
još vremena ostalo da spavate kako biste bili sposobni za
sutrašnji dan.
Postoji druga vrsta nesanice, koja nije posljedica nedostatka
sna, već pogrešne percepcije: vaš mozak misli da ste budni, a vi
ustvari spavate.
Dok drijemate, prenošenje informacija i slušna obrada podataka
nisu u funkciji. Nesvjesnost spavanja polako prelazi u budnost,
tako da se mnogi ne sjećaju kad su zaspali. Iz tog razloga se ne
sjećamo buđenja usred noći, i pored činjenice da se normalno
budimo pet do 10 puta svake noći. Neki ljudi imaju doživljaj da
su budni cijele noći, te da nisu “ni oka sklopili”. Međutim, kada
im se uključe monitori koji nadgledaju san, ustanovi se kako
normalno spavaju.
Zaključak je da smo sami sebi najveći neprijatelj kada se radi o
nesanici. Svojim ponašanjem je još više potičemo. Sve taktike
kojima ljudi pribjegavaju poslije loše prospavane noći,
drijemanje ili odlazak u krevet ranije, narušavaju prirodnu
sklonost organizma da sam popravi “izgubljenu” stvar.
Nesanicu ćemo najbolje savladati ako ništa ne radimo. Prvi i
najbolji pristup nesanici je da dozvolimo homeostat sna da se sam
popravi, bez ikakvih pokušaja da nadoknadimo san. Također
pravilnom upotrebom pilula za spavanje, poslije par neprospavanih
noći, možemo vratiti prirodni mehanizam sna.
Posljedice nesanice
Kronična nesanica dovodi do razdražljivosti, glavobolje, bolova u
mišićima. Slabi koncentraciju i mentalno blagostanje, umanjuje
sposobnost da se borimo s problemima i da ih rješavamo te
smanjuje vitalnost organizma.
Istraživanja dr Perlisa dokazuju kako je rizik od razvijanja
depresije kod osoba koje su dva do tri tjedna patile od nesanice
visok. Perlis upravo tvrdi da je jedan od čimbenika depresije
nesanica. Njegove longitudinalne studije pokazuju kako poslije
pet tjedana nesanice slijedi depresija. Međutim, ono što budi
interes znanstvenika je to da liječenje nesanice može spriječiti
prvu epizodu depresije, ili makar to da depresija ne postane
kronična.
Poznato je da razlikujemo najmanje dvije faze spavanja: prva
sadrži 4 stupnja (NREM, faza bez brzih pokreta očiju ) i drugu
(REM faza brzih pokreta očiju). Kod čovjeka, otprilike svakih 90
minuta dolazi do REM faze u kojoj sanjamo. Ono što je
karakteristično za depresivne osobe jeste da veoma brzo uranjaju
u REM fazu, kao i to da REM faza kod njih traje dva puta dulje.
REM faza pomaže čovjeku u obradi događaja, poboljšanju pamćenje,
integraciji znanja i osjećaja koja su se događala tijekom, kao i
da oslobodi misli od negativnog naboja.
Kod depresivnih osoba negativnog naboja ima previše, zbog čega
središnji živčani sustav ostaje budan, a mentalna hiperaktivnost
dovodi do negativnih misli koje ostaju upamćene i čovjek ih se
teško rješava. Upravo jutarnje buđenje kod depresivnih ljudi je
pokušaj da se čovjek prirodnim putem oslobodi negativnog naboja
koji je ostao neprerađen u posljednjoj REM fazi.
Iz ovoga slijedi da kognitivnim putem u budnom stanju možemo
obraditi negativne informacije i događaje i integrirati ih u
memoriju dugoročno, čime nam neće u toj mjeri remetiti
svakodnevne životne aktivnosti.
Kako si pomoći?
Jedan od načina rješavanja specifičnih problema je solving
terapija čiji su osnivači D. Zurilla i Goldfried (1971).
Pojedinac u ovoj terapiji korak po korak uči strategiju
rješavanja problema kao što su gubitak posla, drage osobe, raskid
veze, bolest i slično.
U prvom koraku osoba uči prepoznati svoj problem, kako bi ga
izolirao te kako bi ga se riješio.
U drugom koraku osoba se uči da nađe što veći broj mogućih
rješenja za problem koji ima.
U trećem koraku se analiziraju moguća rješenja, uočavaju
prednosti i nedostaci svakog pojedinačnog rješenja i na kraju se
na osnovi zaključaka osobi pomaže opredijeliti za najbolje moguće
rješenje.
Naravno, ovo je samo jedan od načina da naš mozak bude manje
aktivan dok spavamo. Neke od načina za bolji san smo već
spomenuli. Srž ovog problema je napraviti razliku između noćnog
života, nesanice i depresije.
Najnovija istraživanja sna na Prezbiterijanskom medicinskom
fakultetu u New Yorku koje vodi Arthur J. Spielman, sugeriraju
kako san reguliraju dva potpuno različita sustava.
Jedan sustav je homeostat sna. On funkcionira kao poriv koji se
velikim dijelom linearno povećava tijekom budnog stanja, a
smanjuje se kada spavamo. Drugi sustav vezan je za životni ciklus
od 24 sata ili biološki sat, piše Stetoskop.info.
San je osnova zdravlja
San omogućava ljudskom organizmu da se oporavi od dnevnih
događaja. Snom se stječe snaga za buduće napore. Kao svojevrstan
biološki ritam, san pruža šansu za oporavak i predstavlja važan
uvjet za održavanje života, prenosi Danas.
W. Webb smatra da svaka vrsta, pa i čovjek, ima na raspolaganju
jedan kvant energije. Kod čovjeka se ovaj kvant istroši za 17
sati, od mogućih 24, što znači da nam najmanje 7 sati ostaje za
spavanje.
Uslijed utroška energije dolazi do stanja iscrpljenosti koje se
najbolje liječi snom.
San se, u principu, ne javlja u bilo kojem vremenskom intervalu,
već je vezan za noć. Skoro sav biljni i životinjski svijet spava,
također, noću. Spavanje je period nereagiranja na vanjske i
unutrašnje podražaje i za ljudsku vrstu, kao i za životinjsku,
neaktivnost tijekom noći je uvjet opstanka.
Neprilagodljive, neučinkovite i destruktivne forme ponašanja kod
čovjeka sprječavaju noćno spavanje. Za neke životinje koje noću
love i razmnožavaju se, dnevno spavanje ima istu važnost koje kod
čovjeka ima noćno. Za ljudsku vrstu karakteristično je noćno
spavanje.
Za mnoge ljude vrijeme provedeno u krevetu je pravo mučenje.
Riječ je o nesanici. Industrijska revolucija, otkriće električne
energije i žarulje uzimaju svoj danak. Problemi sa spavanjem su u
velikoj mjeri posljedica učinka suvremenih tehnologija. Sve dok
je čovjek živio u skladu s prirodom, san je bio kontinuiran i
neporemećen.
Svjedoci smo toga da čovjek iz godine u godinu sve manje vremena
provodi u noćnom spavanju. Na primjer, u jednom istraživanju koje
je urađeno 2008. godine, 38 % odraslih Amerikanaca izjavilo je da
kraće spava u odnosu na period od prije 5 godina. Amerikanci sada
spavaju u prosjeku 7 sati, dok 60 % izjavljuje da ima problem sa
spavanjem. Ono što se događa na našim prostorima je kopija
američke slike i prilike.
Barovi koji rade noću, supermarketi koji rade non-stop,
neprekidno emitiranje raznih serija na televizijskom programu,
kao i dvadesetčetverosatni pristup internetu iscrpljuju čovjekov
organizam i remete prirodne fiziološke i biološke procese.
Možemo li povratiti čovjeku ono što mu je sama priroda dala?
Naime, potreba za spavanjem ima korijen u drevnom ritmu planete i
duboko je ukorijenjena u našem mozgu. Kada prekinemo prirodni
ritam dana i noći iz bilo kog razloga, pa bilo to i uživanje u
nečemu, riskiramo pokretanje niza problema. Ono što radimo noću
utječe na sve aktivnosti koje obavljamo danju – na učenje,
vještine, pamćenje, fizičku izdržljivost, zdravlje i sigurnost.
Najviše ipak utiče na naše raspoloženje, pa nije čudno da je
kronični poremećaj sna jedan od okidača za depresiju.
Istraživanja pokazuju da najveći broj ljudi najmanje jednom
godišnje doživljava neku nemirnu noć. To je neminovni dio
ljudskog postojanja izazvan skoro svakodnevnim stresom i brigom.
Stručnjaci tvrde da odnos prema tom problemu određuje hoće li će
osoba s takvim problemom završiti s kroničnom nesanicom.
Regulacija sna
Čovjek posjeduje senzore na retini koji šalju poruke o tome je li
dan ili noć, direktno do epifize koja se nalazi duboko u mozgu.
Kao odgovor na mrak, ovaj sićušni izraštaj moždanog tkiva stvara
hormon koji izaziva san – melatonin, šaljući uspavljujuću poruku
onim dijelovima mozga koji reguliraju razne procese: od tjelesne
temperature, sinteze proteina, proizvodnje hormona, do budnog
stanja.
Životni ritam od 24 sata vodi tijelo naizmjenično kroz cikluse
sna i budnog stanja. Tako je u periodu od 18 do 20 sati budnost
najjača. Poslije 20 sati budnost počinje opadati što može dovesti
do drijemanja. Najpospaniji smo ujutru od 4četiri do šest sati.
Ako ostanemo budni cijele noći i izdržimo ovaj period, moći ćemo
ostati budni bez nadoknade sna.
Manipuliranje ritmom sna je moguće. Budno stanje postiže se s
pomoću jakog svjetla ujutru ili uzimanjem melatonina navečer. Dva
najbolja načina za san su vježbanje i zagrijavanje tijela. San
prirodno dolazi poslije pada tjelesne temperature. To znači da
mirno ležanje u krevetu poslije tople kupke može biti upravo ono
što je potrebno vašem tijelu da utone u san.
Kako znati patimo li od nesanice?
Često se žalimo da nismo naspavani. Nesanica je riječ kojom se
previše razbacujemo. Stručnjaci uglavnom primjenjuju pravilo: 30
– 30: ako vam je potrebno 30 minuta i više da zaspite, ili ste
budni 30 minuta i više tijekom noći, najmanje tri puta tjedno, u
pitanju je nesanica.
Bez obzira koliko malo spavate, ako se zbog svojih noćnih navika
ne osjećate slabo i neraspoloženo tijekom dana, vi nemate
nesanicu. Oni koji se teško uspavljuju ili bude, a nemaju
nesanicu, pate od poremećaja faze sna. U ovom slučaju ljudi
pokušavaju zaspati u pogrešno vrijeme. Ovo je češći slučaj kod
adolescenata i studenata koji do kasnih noćnih sati, odnosno
ranih jutarnjih, ostaju budni. Ako imate nesanicu tijekom četiri
ili pet noći tijekom tjedna, a dobro spavate vikendom, opet nije
riječ o nesanici.
Izvanredni profesor psihologije i psihijatrije Michael L. Perlis
s kaže da ne bismo voljeli spavati kao bebe jer se one često bude
noću. Možda je bolje da spavamo kao adolescenti zato što većina
adolescenata spava kao da ne postoji sutra.
Rađanje i podizanje djece je čimbenik broj jedan koji kod žena
izaziva nesanicu. Žene se nauče spavati oprezno, pa kasnije kad
potreba za noćnim buđenjem prestane, ona se i dalje budi na
najmanji šum.
Nesanica se ponekad javi iznenada, neočekivano. Nešto vam se
dogodi pa zatim ostanete budni cijelu noć. Većina ljudi
doživljava frustraciju i uznemirenost zbog lošeg spavanja.
Pokušavaju nadoknaditi san: drijemaju poslijepodne, idu u krevet
ranije, duže spavaju sljedećeg jutra ili popiju neko piće prije
spavanja.
Sve ovo je kontraproduktivno i samo pogoršava stvari. Odlazak u
krevet bez akumulirane potrebe za snom, zurenje u plafon, dodatno
uznemirenje zbog iscrpljujućih razmišljanja vodi vas u začarani
krug. Pod utjecajem zabrinutosti vaš mozak brzo uči.
Bez vašeg znanja i suglasnosti spavaća soba postaje okidač za
nesanicu. Legnete kako bi se odmorili, a vaš mozak pređe u stanje
budnosti. Neka istraživanja su pokazala da su ljudi koji imaju
problem sa spavanjem postali preosjetljivi na podražaje koji se
nalaze u spavaćoj sobi. Uspavate se u fotelji ispred televizora,
ustanete i odete u spavaću sobu i odjednom ste se razbudili. Na
umu vam je milijun stvari, među kojima i računanje koliko vam je
još vremena ostalo da spavate kako biste bili sposobni za
sutrašnji dan.
Postoji druga vrsta nesanice, koja nije posljedica nedostatka
sna, već pogrešne percepcije: vaš mozak misli da ste budni, a vi
ustvari spavate.
Dok drijemate, prenošenje informacija i slušna obrada podataka
nisu u funkciji. Nesvjesnost spavanja polako prelazi u budnost,
tako da se mnogi ne sjećaju kad su zaspali. Iz tog razloga se ne
sjećamo buđenja usred noći, i pored činjenice da se normalno
budimo pet do 10 puta svake noći. Neki ljudi imaju doživljaj da
su budni cijele noći, te da nisu “ni oka sklopili”. Međutim, kada
im se uključe monitori koji nadgledaju san, ustanovi se kako
normalno spavaju.
Zaključak je da smo sami sebi najveći neprijatelj kada se radi o
nesanici. Svojim ponašanjem je još više potičemo. Sve taktike
kojima ljudi pribjegavaju poslije loše prospavane noći,
drijemanje ili odlazak u krevet ranije, narušavaju prirodnu
sklonost organizma da sam popravi “izgubljenu” stvar.
Nesanicu ćemo najbolje savladati ako ništa ne radimo. Prvi i
najbolji pristup nesanici je da dozvolimo homeostat sna da se sam
popravi, bez ikakvih pokušaja da nadoknadimo san. Također
pravilnom upotrebom pilula za spavanje, poslije par neprospavanih
noći, možemo vratiti prirodni mehanizam sna.
Posljedice nesanice
Kronična nesanica dovodi do razdražljivosti, glavobolje, bolova u
mišićima. Slabi koncentraciju i mentalno blagostanje, umanjuje
sposobnost da se borimo s problemima i da ih rješavamo te
smanjuje vitalnost organizma.
Istraživanja dr Perlisa dokazuju kako je rizik od razvijanja
depresije kod osoba koje su dva do tri tjedna patile od nesanice
visok. Perlis upravo tvrdi da je jedan od čimbenika depresije
nesanica. Njegove longitudinalne studije pokazuju kako poslije
pet tjedana nesanice slijedi depresija. Međutim, ono što budi
interes znanstvenika je to da liječenje nesanice može spriječiti
prvu epizodu depresije, ili makar to da depresija ne postane
kronična.
Poznato je da razlikujemo najmanje dvije faze spavanja: prva
sadrži 4 stupnja (NREM, faza bez brzih pokreta očiju ) i drugu
(REM faza brzih pokreta očiju). Kod čovjeka, otprilike svakih 90
minuta dolazi do REM faze u kojoj sanjamo. Ono što je
karakteristično za depresivne osobe jeste da veoma brzo uranjaju
u REM fazu, kao i to da REM faza kod njih traje dva puta dulje.
REM faza pomaže čovjeku u obradi događaja, poboljšanju pamćenje,
integraciji znanja i osjećaja koja su se događala tijekom, kao i
da oslobodi misli od negativnog naboja.
Kod depresivnih osoba negativnog naboja ima previše, zbog čega
središnji živčani sustav ostaje budan, a mentalna hiperaktivnost
dovodi do negativnih misli koje ostaju upamćene i čovjek ih se
teško rješava. Upravo jutarnje buđenje kod depresivnih ljudi je
pokušaj da se čovjek prirodnim putem oslobodi negativnog naboja
koji je ostao neprerađen u posljednjoj REM fazi.
Iz ovoga slijedi da kognitivnim putem u budnom stanju možemo
obraditi negativne informacije i događaje i integrirati ih u
memoriju dugoročno, čime nam neće u toj mjeri remetiti
svakodnevne životne aktivnosti.
Kako si pomoći?
Jedan od načina rješavanja specifičnih problema je solving
terapija čiji su osnivači D. Zurilla i Goldfried (1971).
Pojedinac u ovoj terapiji korak po korak uči strategiju
rješavanja problema kao što su gubitak posla, drage osobe, raskid
veze, bolest i slično.
U prvom koraku osoba uči prepoznati svoj problem, kako bi ga
izolirao te kako bi ga se riješio.
U drugom koraku osoba se uči da nađe što veći broj mogućih
rješenja za problem koji ima.
U trećem koraku se analiziraju moguća rješenja, uočavaju
prednosti i nedostaci svakog pojedinačnog rješenja i na kraju se
na osnovi zaključaka osobi pomaže opredijeliti za najbolje moguće
rješenje.
Naravno, ovo je samo jedan od načina da naš mozak bude manje
aktivan dok spavamo. Neke od načina za bolji san smo već
spomenuli. Srž ovog problema je napraviti razliku između noćnog
života, nesanice i depresije.