Ženska ejakulacija je izbacivanje bjelkastog pa sve do prozirnog ejakulata na vrhuncu seksualnog uzbuđenja kod osoba s vulvom, a povezana je s intenzivnim iskustvom orgazma i kontrakcijama mišića.
Squirting, što doslovno možemo prevesti kao špricanje, je
izbacivanje tekućine kod osoba s vulvom tijekom seksa. Ta
tekućina nije mokraća, već je kombinacija uree, mokraćne kiseline
i kreatinina koji oslobađa Skeneova žlijezda koja se nalazi na
donjem kraju uretre.
Ženska ejakulacija je izbacivanje bjelkastog pa sve do prozirnog
ejakulata na vrhuncu seksualnog uzbuđenja kod osoba s vulvom, a
povezana je s intenzivnim iskustvom orgazma i kontrakcijama
mišića.
U oba se slučaja ejakulat izlučuje kroz izlaze iz parauretralne
žlijezde, tj. Skeneovih žlijezda popularno zvanih ženska
prostata.
Kada osoba squirta, do toga obično dolazi zbog stimulacije
G-točke ili dvostruke stimulacije klitorisa i G-točke. Skeneove
žljezde, G-točka i spužvasto tijelo uretre nalaze se na približno
istom području tijela i ako stimulirate jednu od njih, velika je
vjerojatnost da se stimuliraju sve istodobno.
Teško je objasniti kakav osjećaj imaju žene koje squirtaju. Kao i
ostali osjećaji i ovaj je individualan. Međutim, žene koje
squirtaju taj osjećaj često opisuju kao drugačiji od orgazma, ali
i sličan osjećaj orgazmu. Brojne žene objasnile su da se
squirtanje događa kada nakon prvog orgazma nastave stimulirati G
točku. Za neke žene osjećaj prije squirtanja je sličan osjećaju
kada imaju pun mjehur.
Druga česta rasprava koja se vodi oko squirtanja je mogu li to
iskusiti sve žene. Na to pitanje također je teško jednostavno
odgovoriti. Ženska seksualnost je općenito jako malo istraživana
pa je teško dati točan, znanošću potvrđen, odgovor.
Kako tvrdi doktorica i seksologinja McDevitt, sve osobe s
vulvom imaju potrebnu anatomiju za squirtanje. Međutim to ne
znači i da će svatko moći squirtati. Procjene kažu da to može
postići 10 do 15 posto žena.
Ženska ejakulacija prepoznata i u doba Hipokrata
Već se dugo zna da neke žene mogu stvoriti značajne
količine tekućine iz svojih genitalija tijekom seksualnog
uzbuđenja ili orgazma. Hipokrat i Kama
Sutra govore o postojanju ženskog sjemena.
Hipokrat je mislio da ta tekućina pomaže u stvaranju djece, a
Kama Sutra sadrži detaljne opise kada se očekuje pojava ženskog
sjemena, tj. ejakulata. U 17. stoljeću nizozemski
anatom Regnier de Graaf napisao je
revolucionarnu raspravu “O generativnim organima žena”, opisujući
ejakuliranu tekućinu i povezujući je s erogenom zonom unutar
rodnice koja je bila slična muškoj prostati. Međutim, liječnici i
znanstvenici dugo nisu zapravo razumjeli kako žene
squirtaju.
Suvremene studije procjenjuju da fenomen u nekom obliku
doživljava od 10 do 54 posto žena, a prema studiji sa 320
sudionica iz 2013. godine kako prenosi BBC,
količina oslobođenog ejakulata može se kretati od približno 0,3
do više od 150 mililitara, što je ekvivalent nekoliko kapi do
pola šalice. Prije ove studije smatralo se da je izbačena
tekućina zapravo mokraća. Znanstvena analiza izbačenih tekućina
koju je provela američka seksologinja Beverly
Whipple ranih 1980-ih otkrila je da su u ženskom
ejakulatu urea i kreatin – kemijski sastojci mokraće, prisutni u
vrlo niskim dozama.
Otkrili su zato dodatne tvari, a jedna od njih bio je antigen
specifičan za prostatu ili PSA. U muškaraca PSA proizvodi
prostata. Ženska tijela također sadrže tkivo prostate i to u
strukturama poznatim kao Skeneove žlijezde ili parauretralne
žlijezde kao što smo već naveli, koje se nalaze na prednjem zidu
rodnice. Neke studije pokazuju da se kanali vežu u donji kraj
uretre. Pojedini stručnjaci sada vjeruju da ove žlijezde igraju
presudnu ulogu u stvaranju tekućine koja se oslobađa tijekom
squirtanja. Različiti nivoi razvoja i veličine ovih žlijezda među
ženama mogu djelomično objasniti zašto neke žene doživljavaju
dramatične ejakulacije, dok druge ne.