Riba može pružiti mnoštvo nevjerojatnih zdravstvenih prednosti. Primjerice, većina masne ribe sadrži omega-3 masne kiseline, za koje je poznato da smanjuju rizik od srčanih bolesti i pomažu u kognitivnom zdravlju. Također, mogu smanjiti rizik od depresije i poboljšati mentalno zdravlje.
Međutim, iako riba ima puno zdravstvenih prednosti, ona također
može povećati vašu izloženost živi.
Prema časopisu Environmental Health Perspectives konzumacija
ribe kriva je za više od 90 posto izloženosti živi u SAD-u, a
tuna je jedna od vodećih vrsta ribe po sadržaju žive.
No, premda znamo da tuna i druge vrste ribe sadrže živu, je li
moguće otrovati se živom ako je pojedete previše?
Živa u tuni
Consumer Reports, neprofitna organizacija
koja se među ostalim bavi zaštitom potrošača, nedavno je objavila
izvješće u kojem su ispitali razine žive u pet različitih marki
tune: Wild Planet, Bumble Bee, StarKist, Chicken of the Sea i
Safe Catch.
Osim različitih proizvođača, proučavali su i različite vrste
tune.
Otkrili su da je svih pet marki sadržavalo određene razine žive,
a znanstvenici su se zabrinuli da bi količine koje su pronašli u
određenim limenkama mogli biti potencijalno opasne.
Budući da se razina žive razlikuje od tune do tune i od
proizvođača do proizvođača, stručnjaci preporučuju da trudnice u
potpunosti izbjegavaju tunu ako je moguće, a da ostale odrasle
osobe jedu umjereno.
No čak i s ovim novim informacijama o razinama žive u određenim
markama i vrstama tune, kao i prijedlogom da se trudnice u
potpunosti klone, postoji još više za znati o rizicima prosječne
odrasle osobe kada je u pitanju konzumacija tune i žive – posebno
o tome može li vas previše tune zapravo uzrokovati trovanje
živom.
Zašto tuna sadrži živu?
Prema izvještaju Consumer Reports, ne možete konzumirati plodove
mora bez konzumiranja određene razine žive. To je zato što je
stalno prisutna u morima i zato što je prirodni mineral, ali i
zato što dolazi od onečišćenja koje je stvorio čovjek.
Članak iz časopisa Biological Trace Element Research navodi
da tuna ne dobija živu samo hraneći se drugim ribama, nego se
ovaj mineral također s vremenom nakuplja u tkivu tune jer ga se
ne može lako riješiti.
Ova kombinacija čimbenika čini živu velikim problemom, posebno u
tuni.
Može li živa naštetiti organizmu?
Prema EPA-i (Agencija za zaštitu okoliša
Sjedinjenih Država) živa se smatra neurotoksinom koji može imati
negativne zdravstvene nuspojave ako se konzumira u većim
količinama – poput gubitka moždanih stanica i motoričkih
sposobnosti, pogoršanog pamćenja, osjećaja tjeskobe i povećanog
rizika od srčanih bolesti.
Točnije, metil-živa je vrsta žive koja se nalazi u plodovima mora
i ribi poput tune, a visoke razine mogu potencijalno dovesti do
trovanja.
EPA također kaže da simptomi trovanja metil-živom uključuju
oštećenje govora ili sluha, gubitak perifernog vida, slabost
mišića i osjećaj bockanja u tijelu.
Ali kako možete znati kada prestati ili koliko žive može dovesti
do trovanja?
Nažalost, nema jasnog pokazatelja koliko tune možete pojesti
prije nego što riskirate trovanje živom, posebno imajući u vidu
da nova otkrića o konzerviranoj tuni pokazuju da konzerve često
sadrže neočekivane i nedosljedne količine žive.
No, Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) ima neke osnovne
smjernice kojih se možete pridržavati kako biste smanjili rizik
od trovanja, piše EatThis.
Što kaže FDA?
FDA tvrdi da bi odraslima trebala biti dovoljna riba s nižim
sadržajem žive otprilike jednom ili dva puta tjedno, a da bi
trudnice ili dojilje trebale ograničiti konzumaciju ribe na one
vrste s niskim sadržajem žive dvaput ili tri puta tjedno.
Ako redovito jedete puno tunjevine, obratite pozornost na neke od
mogućih znakova trovanja živom u tijelu i razgovarajte sa svojim
liječnikom ako ste zabrinuti koliko konzumirate.
Prijedlozi morskih plodova s niskim sadržajem
žive
Važno je upamtiti da kad god jedete plodove mora, više je nego
vjerojatno da unosite određenu količinu žive u svoje tijelo.
Međutim, postoje vrste riba i školjkaša koje u prosjeku sadrže
manje žive nego primjerice tuna.
Niže razine žive nalaze se kod rakova, škampa, liganja, bakalara,
lososa, kamenica i jastoga. Ako tražite konzervirane proizvode
koje možete zgrabiti i opskrbiti se, a koji nisu toliko izloženi
živi kao konzervirana tuna, probajte inćune ili sardine za koje
se smatra da spadaju u kategoriju s “nižom razinom žive”.
Premda ne možete u potpunosti točno predvidjeti koliko tune može
dovesti do trovanja živom, sa sigurnošću se može reći da više
razine žive sigurno mogu imati potencijalno štetan utjecaj na
vaše zdravlje.
Jadransko more čišće od oceana
Prema informacijama koje su prikupljenje u sklopu
projekta “Riba Hrvatske – Jedi što vrijedi”, Jadransko
more nije poznato kao more onečišćeno živom i teškim metalima.
U 2014. godini Hrvatska agencija za hranu izradila je “Znanstveno
mišljenje o prisutnosti žive, olova, kadmija i arsena u
akvatičkim organizmima na tržištu Republike Hrvatske”.
Zaključak ovog znanstvenog mišljenja je da razina rizika za
ljudsko zdravlje od unosa toksičnih elemenata putem konzumacije
istraživanih akvatičkih vrsta u Republici Hrvatskoj vrlo niska.
No, ipak upozoravaju da veliki predatori, kao što su tuna,
sabljarka i sl. nalaze se na vrhu prehrambenog lanca u morskom
ekosistemu te zato mogu bioakumulirati veliku količinu žive i to
posebno u obliku metil-žive.
Iz navedenih razloga ne preporuča se konzumirati tune i njima
srodne vrste u velikim količinama kroz dugi period.
Glavni simptomi trovanja živom:
– gubitak osjećaja u jezik i usnama
– gubitak sposobnosti koordinacije
– smanjenje vidnog polja
– gubitak sluha
– rastrojenost živčanog sustava i mentalni poremećaji
– Poput sve druge ribe, tune i njima srodne vrste
iznimno su zdrav izvor proteina ali moramo biti pažljivo koliko
često je jedemo, to nije hrana koju trebamo jesti svaki dan,
navodi se u tekstu koji potpisuje dr.sc. Krstina Mišlov.