Sindrom ukočene osobe rijedak je i vrlo progresivan neurološki poremećaj čiji su najčešći simptomi ukočenost i grčevi mišića u tijelu, a s vremenom se stanje može pogoršati pa osobe ne mogu samostalno hodati.
Za tretiranje se koriste određeni lijekovi koji sprječavaju ili
umanjuju grčeve u mišićima.
Ova bolest češća je kod žena između 30 i 60 godina, a nije točno
poznato što je uzrokuje. Sindrom ukočene osobe prvi je
put opisan 1956. godine.
Kako prepoznati sindrom ukočene osobe?
Kao što i samo ime kaže, glavni simptom je ukočenost,
odnosno grčevi u mišićima na različitim dijelovima
tijela. Prvenstveno se radi o ukočenosti mišića trupa i trbušnih
mišića, ali i ruku, nogu i lica, a s vremenom može doći do
deformacija posture.
Sama ukočenost može trajati danila ili tjednima, sve dok u
razvijenim stanjima bolesti ne počne utjecati na svakodnevicu.
Osim ukočenosti, javlja se i kronična bol, smanjena
pokretljivost, nemogućnost hodanja. S vremenom se simptomi
pogoršavaju, a na njihovu progresiju utječe i stres, hladno
vrijeme, infekcije i razne bolesti.
Može se javiti i osjetljivost na zvukove ili dodir. U nekim
slučajevima osoba neće moći stajati ni hodati, a grčevi mogu biti
i toliko jaki da dolazi do lomljenja kosti.
Ovaj sindrom teško se dijagnosticira jer je vrlo rijedak i
još uvijek nepoznat, pa pacijenti mogu dobiti pogrešnu dijagnozu
kao što je dijagnoza multiple
skleroze, Parkinsonove bolesti ili neke
druge autoimune bolesti.
Što uzrokuje sindrom ukočene osobe?
Sindrom ukočene osobe jako je rijedak i ima ga samo jedna od
milijun osoba. Nije poznat točan uzrok ovog stanja, ali
znanstvenici vjeruju kako se radi o autoimunom poremećaju.
Poznato je samo da bolest utječe na središnji živčani sustav,
odnosno na mozak i leđnu moždinu.
Jednako tako, mnogi pacijenti stvaraju antitijela koja napadaju
enzim koji se zove dekarboksilaza glutaminske kiseline (GAD) koja
stvara neurotransmiter GABA, a koji pomaže u kontroli mišića. Kod
osoba s ovim sindromom imunološki sustav pogrešno napada enzim
GAD, a rezultat je onda i pogrešna poruka mozga i leđne moždine o
kontroli pomicanja mišića.
Osobe koje imaju anemiju, dijabetes, vitiligo ili određene
vrste raka imaju i nešto veću šansu od dobivanja ovog sindroma.
Kako se dijagnosticira sindrom ukočene osobe?
Kako bi se postavila prava dijagnoza, potrebno je napraviti niz
testova.
Prije svega potrebno je napraviti krvnu pretragu u kojoj se traži
prisutnost određena antitijela, druga pretraga je
elektromiografija kojom se mjeri električna aktivnost u mišićima
i na kraju se radi lumbalna punkcija.
Kako se tretira sindrom ukočene osobe?
Liječenje sindroma ukočene osobe ovisit će o simptomima i
tome koliko utječu na svakodnevni život.
Ne postoji lijek za ovu bolest, već postoje lijekovi koji će
ublažiti simptome, a to su razne injekcije antitijela i lijekovi
za opuštanje mišića. Inicijalno liječenje se sastoji od uzimanja
benzodiazepina ili baklofena.
U nekim slučajevima pomoći može i fizikalna terapija i određene
vježbe.