Vrlo često, dok pokušavamo smiriti djecu, ona još više prosvjeduju. Iako nam je smirenost vrlo teško zadržati i iznutra si čestitamo na pribranosti, naša djeca nisu istog mišljenja. Ona kao da čuju nešto sasvim drugo, neizgovorene riječi: "Ne možeš dobiti što želiš, mamu i tatu nije briga."
Frustracija i osjećaj usamljenosti
Problem je dvojan – frustracija koju su djeca primarno osjećala i
zbog koje su i počela s ispadom bijesa intenzivirana je osjećajem
usamljenosti uslijed dojma da nikoga nije briga što su ona
tužna. Istina je da je za odrasle onaj prvi razlog bio
beznačajan, jer se vjerojatno radilo o nečem realno trivijalnom,
ali za razočarano dijete, ta nezadovoljena potreba ili želja
jednako je uznemirujuća kao i svaka sitna katastrofa koja
nas odrasle zadesi tijekom dana.
Vaš dosadni kolega konstantno koristi vaš pribor i ne vraća
ga? Prestani se žaliti. Nije velika stvar. Vaš prijatelj je
podijelio vaše osobne probleme s cijelim susjedstvom?
Pretjerujete. Nemojte biti tako osjetljivi. Mehaničar vam je
naplatio previše za popravak automobila, koji se pokvario ponovo
za tjedan dana? Ma dobro, to je život. Nema svrhe uzrujavati se
zbog toga.
Suosjećanje s djecom prije svega
Radi se o primjerima koji bi mogli pomoći odraslima da shvate da
je, kao i uvijek, stvar perspektive. Kakva god bila naša
razočarenja, ljuti nas ako ih netko samo tako omalovaži, odbaci
ili ignorira. Ponekad smo i sami isprovocirani reagirati
ispoljavanjem nezadovoljstva na drugu osobu.
Ipak, očajnički želimo dati djeci neku perspektivu. Važno nam je
da ih naučimo da ne dozvoljavaju svakakvim sitnicama da ih
pokolebaju. Važan dio našeg posla je pomoći im da shvate što je
važno, a što ne. Naime, radi se o pogrešnom tajmingu. Ne mogu
proći kroz život raspadajući se zbog svake sitnice. Dio
našeg posla je pomoći im da nauče što je važno, a što nije, zar
ne? Ali tajming je pogrešan. U trenutku sloma, djetetu treba
razumijevanje i utjeha. Potrebno je da zna da je voljeno, uvijek,
a osobito u trenucima kad je slabo i gubi kontrolu. Ti trenuci
nisu vrijeme za ikakve životne lekcije.
Koristite riječi da biste pokazali jasnoću
i prihvatljivost njihovih emocija, kao i suosjećanje za
njih
Umjesto da tvrdite da je dijete glupo, da je u krivu, da je
nepristojno ili da pretjerano reagira, zastanite i zapitajte se
kako se zapravo zove osjećaj koji trenutno proživljava.
Frustracija, razočaranje, bijes, nervoza, tuga, zabrinutost,
strah… Pokažite svom djetetu da ste shvatili. “To zvuči
zastrašujuće”, “Razočaran si”, “Vjerujem da se brineš”, “Zvuči
kao da si stvarno ljut na svog prijatelja trenutno” i slično.
Koristite riječi, ali pisane, da biste im pomogli da budu
načisto sa svojim osjećajima i mislima
Ima nešto u pisanoj riječi zbog čega se dijete osjeća kao da je
ozbiljno shvaćeno. Čak i djeci koja su premlada za čitanje dobro
je zapisati misli i pročitati im ih.
Kreativnost kao rješenje za teške trenutke
Ponekad će djeca prihvatiti prijedlog i pokušati vam pokazati
svoje osjećaje tuge ili ljutnje pomoću olovki, kreda ili bojica.
Upotrijebite maštu da im pružite ono što u stvarnosti ne
možete
Kada dijete želi nešto što je nemoguće imati, izazovno je
objasniti zašto je to tako. “Već sam ti rekla, ne možemo
sada na plivanje, dušo, bazen je zatvoren. Nema svrhe
plakati zbog toga.” Ovakve logičke konstatacije rijetko
uspiju uvjeriti djecu da prihvati stvarnost. Brže će se
razvedriti ako kažete: “Oh, voljela bih da je bazen otvoren
cijelu noć. Mogli bismo plivati na mjesečini!”. Recite svom
djetetu da želite posjedovati čarobni štapić, da možete učiniti
da se pojavi zdjela puna sladoleda i slične dosjetke.
Saslušajte ih u tišini
Ponekad je dovoljan samo zvuk odobravanja i kimanje glavom, dok
slušate izljev nezadovoljstva iz dječjih usta. Oduprite se porivu
za držanjem predavanja, postavljanjem pitanja ili
davanjem savjeta. Umjesto toga, samo slušajte, piše Today’s
Parent.
