Istraživanja pokazuju da sretniji ljudi žive dulje, budu zdraviji i uživaju u uspješnijim životima. I "vrlo sretni ljudi" imaju više ovih prednosti u odnosu na samo prosječno sretne ljudi. No, uz određene metode pretjerivanja i pritiska, sreća ili pozitivnost mogu postati toksični.
Istraživanje Men’s Healtha, objavljeno u The Journal of
Positive Psychology, koje je uključivalo gotovo 500 ljudi, za
cilj je postavilo otkriti ključni sastojak toksične pozitivnosti.
Očekivati najbolje, osjećati se gore
Neka istraživanja su pokazala da, kada ljudi pridaju veliku
vrijednost vlastitoj sreći, to može dovesti do manje sreće,
posebno u kontekstima u kojima najviše očekuju da će se osjećati
sretno. Ova sklonost da se očekuje sreća, a zatim se osjećate
razočarano ili se krivite što se ne osjećate dovoljno sretno,
povezana je s većim simptomima depresije i manjkom dobrobiti.
Međutim, istraživači su također primijetili da, kada
ljudi daju prednost ponašanjima koja povećavaju vjerojatnost
njihove buduće sreće – umjesto da pokušavaju izravno povećati
svoju razinu sreće “u ovom trenutku” – vjerojatnije je da će
doživjeti poboljšanja (a ne deficite) u razinama svoje dobrobiti.
To može značiti sudjelovanje u aktivnostima koje pružaju osjećaj
postignuća ili svrhe, kao što je volontiranje, izvršavanje teških
zadataka ili konstruiranje dnevnih rutina koje pomažu vlastitoj
dobrobiti. Ovo istraživanje sugerira da bi neizravno traženje
sreće, umjesto da se postavlja u fokus, moglo pretvoriti našu
potragu za pozitivnošću iz toksične u toničnu.
Vrednovanje sreće naspram davanja prioriteta
pozitivnosti
Izmjerili su dva pristupa pronalaženju sreće: vrednovanje sreće
naspram davanja prioriteta pozitivnosti. Ljudi koji su cijenili
sreću složili su se s izjavama poput “Zabrinut sam za svoju sreću
čak i kada sam sretan” ili “Ako se ne osjećam sretno, možda nešto
nije u redu sa mnom”. Ljudi koji su davali prednost pozitivnosti
složili su se s izjavama kao što su “Ja strukturiram svoj dan
kako bih povećao svoju sreću” ili “Tražim i njegujem svoje
pozitivne emocije”.
Što čini pozitivnost toksičnom?
Čini se da ključni sastojak toksične pozitivnosti ipak nije sama
pozitivnost. Umjesto toga, to je način na koji stav osobe prema
sreći tu osobu navodi da reagira na negativna iskustva u životu.
Izgledi da ćete doživjeti bol, neuspjeh, gubitak ili razočaranje
u životu su neizbježni. Ponekad ćemo se osjećati depresivno,
tjeskobno, uplašeno ili usamljeno. To je činjenica. Važno je kako
ćemo reagirati na ta iskustva. Naučiti reagirati na te emocije
ključno je za našu sreću. Naša reakcija na nelagodu često je
pobjeći i smanjiti bol. To bi moglo značiti da koristimo
neučinkovite strategije regulacije emocija, kao što je
izbjegavanje ili potiskivanje neugodnih osjećaja. Kako se kaže:
“Bol je neizbježna. Patnja je stvar izbora”, piše Men’s Health.
