Rečeno nam je da dobro roditeljstvo znači da naša djeca slušaju kad im kažemo "ne". Dobro roditeljstvo također znači da prepoznajemo svoje nesavršenosti kao roditelja i radimo na tome da ih promijenimo.
Ipak, koliko god se trudili biti dosljedni kad kažemo “ne”, svima
se nekad dogodi da popustimo nakon nekoliko molbi. Kad riječ “da”
izađe iz naših usta, općenito žalimo zbog toga, a dotad je već
prekasno.
“Pa, dobro, samo ovaj put. Ne pitaj me više.”
Poznato? Zapravo je smiješno što smo zapanjeni i zbunjeni kako
djeca uspješno naše “ne” pretvaraju u “da”, ali postaje nam s
vremenom jasno da je razlog taj što im ostavljamo dojam da naše
“ne” ne treba shvaćati ozbiljno. Naime, svi roditelji, a osobito
oni koji imaju i svoje poslove, nemaju snage ni strpljenja
raspravljati s djecom svaki put i na kraju popuste. Tad se
postavlja pitanje: kako natjerati našu djecu da prihvate naš
odgovor prvi put?
“Ne. Ovo nije otvoreno za raspravu.”
Često zaboravljamo da smo mi roditelji i da je naša primarna
odgovornost donošenje odluka. Naravno da dopuštamo svojoj djeci
da donose neke svoje odluke, ali i to je naša odluka. Ako ne
preuzmemo kontrolu, kako onda uopće možemo tražiti išta drugačije
od naše djece? Kada vaše dijete postavi pitanje na koje niste
spremni odgovoriti, jednostavno mu odgovorite da ćete o svemu
razmisliti i da ćete mu dati do znanja kad mu budete mogli dati
odgovor. Ako vas dijete proganja kontinuiranim spominjanjem,
dajte mu jedno upozorenje – izravno, ozbiljno upozorenje
koje će uspjeti prvi put: “Ako me nastavite pitati prije nego što
vam dam odgovor, onda ću reći “ne” odmah sad.”
Ako se ne pridržava ove odluke, budite dosljedni i provedite
u djelo ono što su rekli. Moglo bi biti teško, ali ako uspijete
održati svoje riječi, već u idućoj situaciji mogli biste se
iznenaditi promjenom u ponašanju i reakciji vašeg djeteta. Ako
je ipak nešto jačeg karaktera, nastavite biti dosljedni dok
vas ne shvati ozbiljno. Ako vam
dijete postavi pitanje i odlučite reći “ne”, pogledajte
ga u oči i govorite odlučno, ali nježno. Nakon toga, ne
morate objašnjavati svoju odluku, ali ako to odlučite, pripazite.
Ostavljate prostor za raspravu kada više puta obrazložite svoju
odluku.
Dijete bi vam moglo i pokušati argumentirati da je ono u pravu, a
da vi niste. Slušajte ga pažljivo, zagrlite ga i dajte do znanja
da čujete što govore, ali vaš odgovor je “ne” i da više neće biti
razgovora. Ako nakon toga trebate otići kako biste izbjegli
daljnje sukobe, onda otiđite. Ako je uporno u pokušaju
rasprave o situaciji, ignorirajte. Bit će izazovno, ali ako
ostanete čvrsti u svojim riječima, one će postati konačne.
Uostalom, kazna ne djeluje na discipliniranje vašeg djeteta.
Komunikacija odrađuje taj posao, piše Working Mom.
