Mononukleoza je zarazna bolest koja se često širi pljuvačkom. Mnogi ljudi, osobito tinejdžeri, obolijevaju od ovog stanja ljubeći zaraženu osobu. Istraživači s University Collegea u Londonu su prikupili medicinske podatke od preko 2.4 milijuna ljudi za studiju o tome kako je bolest povezana s MS-om.
Prije se vjerovalo da su ljudi koji su genetski pod većim rizikom
od MS-a imali veću vjerojatnost da će patiti od ozbiljnog slučaja
mononukleoze ako su bili izloženi, ali su istraživači sada
promijenili korelaciju.
Tijek istraživanja
Budući da je MS često vezan uz genetske čimbenike, tim je morao
uspostaviti kontrolu nad inherentnim genetskim rizikom od razvoja
MS-a. Također su htjeli zaobići dugogodišnje uvjerenje da
čimbenici koji uzrokuju MS mogu uzrokovati i značajnije slučajeve
mononukleoze. Da bi to učinili, pronašli su zapise ljudi koji su
oboljeli od mononukleoze i usporedili ih s braćom i sestrama koji
nisu oboljeli od te bolesti ili braćom i sestrama koji su je
dobili u drugoj dobi.
“Braća i sestre dijele velik dio svog genetskog sastava i imaju
sličan obiteljski život. Ako jedan brat ili sestra razvije
mononukleozu i naknadno razvije MS, dok drugi ne razvije
mononukleozu i ne razvije MS, to bi sugeriralo da je
mononukleoza, a ne bilo kakva genetska predispozicija, razlog što
je osoba dobila MS”, napisao je u izvješću Scott Montgomery,
vodeći istraživač i profesor na UCL-u.
Istraživanje po dobnim skupinama
Također su podijelili sudionike u tri dobne skupine, od 10 godina
ili mlađe, od 11 do 19 i od 20 do 24 godine. U skupini mlađoj od
10 godina osobe koje su oboljele od mononukleoze su činile
0.16 posto ljudi koji nisu razvili MS, a 0.27 posto onih koji
jesu – povećanje od 68 posto.
Najveći porast bio je u dobnoj skupini od 11 do 19 godina, gdje
su oni koji su imali mononukleozu činili 0.72 posto onih koji
nisu razvili MS, ali 1.84 posto onih koji jesu.
To je porast od 155 posto, zbog čega su ljudi koji dobiju bolest
između 11. i 19. godine u najvećem riziku. Međutim, kada osoba
navrši 20 godina, opasnosti od mononukleoze se obično smanjuju.
Istraživači su otkrili da ljudi koji su bili zaraženi tom bolešću
u dobi od 20 do 24 godine čine 0.2 posto ljudi koji nisu
razvili MS i 0.29 posto onih koji jesu.
Spor razvoj bolesti kao prednost
Iako se radi o povećanju, tim je smatrao da to nije dovoljno
značajno da se na temelju njega izvode bilo kakvi zaključci.
Istraživači su također otkrili da se MS razvija prilično sporo,
pri čemu većina ljudi ne pokazuje znakove dok ne navrše 30
godina. To znači da, iako mononukleoza izaziva MS, moglo bi
potrajati više od desetljeća da se učinak stvarno osjeti.
“Mononukleoza tijekom tinejdžerskih godina može izazvati MS jer
može ući u mozak”, napisao je Montgomery. “A oštećenje koje
uzrokuje na živčanim stanicama može uzrokovati da imunološki
sustav počne napadati dio živaca koji ih izolira – nazvan
mijelinska ovojnica. Kada se imunološki sustav aktivira na ovaj
način, proces se naziva autoimunost. Kada se jednom započne, može
oštetiti živce u mozgu koji se s godinama progresivno
pogoršavaju.”
Multipla skleroza potencijalno je onesposobljavajuća bolest koja
napada živčani sustav osobe. Ona uzrokuje da imunološki sustav
napadne zaštitnu ovojnicu koju imaju živci – nazvanu mijelinska
ovojnica – i uzrokuje da mozak osobe pogrešno komunicira s
ostatkom tijela. U najgorim slučajevima osoba može izgubiti
sposobnost hodanja ili čak ostati paralizirana. Međutim,
činjenica da se radi o sporom procesu može biti od
koristi jer daje širok vremenski okvir u kojem osoba koja se
zarazi mononukleozom i polako počinje razvijati MS može
početi primati terapiju.
“Srećom, moderni tretmani postaju sve učinkovitiji u usporavanju
ovog procesa”, napisao je Montgomery, a objavljuje Daily Mail.
