Postoji mnogo načina za suočavanje s nesvjesnim predrasudama po pitanju društvenih ili rasnih različitosti. Kao roditelji, možemo napraviti štošta po tom pitanju prvenstveno djelujući na sebe, ali i u razgovoru s djecom. Portal fitbottomedgirls.com donosi razgovor s međunarodnom i nagrađivanom motivacijskom govornicom i stručnjakinjom Rishom Grant.
“Mi nemamo problem s nejednakošću, imamo problem s ljudima.
Potrebno je napustiti ideje o promjeni sustava i rješavati
problem na mikrorazini. Svaki pojedinac središte je utjecaja
nekome, a svatko od nas treba pokušati doprijeti do nekoga. Ovo
je za roditelje imperativ”, kaže ona.
Risha je žena afroameričkog podrijetla, odrasla u Oklahomi,
jednoj od najkonzervativnijih američkih saveznih država. Uz to
što je specifična i britka kao motivacijska govornica, a i kao
konzultantica mnogih uspješnih tvrtki, Risha je autorica knjige
That’s BS! How Bias Synapse Disrupts Inclusive Cultures.
Kako roditelji mogu postati svjesni svojih skrivenih
predrasuda?
“Svoje predrasude osvještavamo introspektivno, razvijanjem svoje
samosvijesti. Proces nije lagan i potrebno je puno truda.
Osjećamo li se nelagodno u društvu ljudi drugačije rase,
seksualne orijentacije, ljudi s puno tetovaža, pirsinga, ljudi s
obilježjima drugačije vjere? Za početak definirajmo što nam
stvara nelagodu i zašto. Kad konačno to shvatimo, zavirimo duboko
u sebe i zapitajmo se zašto se tako osjećamo i odakle je potekao
takav osjećaj.”
Što je sinapsa predrasuda?
“Sinapse su veze između naših neurona kojima se prenose
informacije u našem mozgu. Djeluju uglavnom u jednom smjeru, baš
kao i naše predrasude. Vjeruje se da se naši životi sastoje od
sinapsi jer se tu stvaraju naše uspomene. Zbog ovoga mozak može
funkcionirati kao na autopilotu; primjerice, kad doživimo nešto
negativno od neke osobe, automatski je svrstavamo u određenu
skupinu na temelju njenih karakteristika. Uslijed toga, sve osobe
iz te skupine možemo početi doživljavati negativno. Moramo se
suočiti s takvim stavovima i razoriti barijere koje su stvorili.
Potrebno je stupiti u kontakt s osobama o kojima imamo
predrasude. Ne bismo trebali to raditi na način da raspravljamo o
različitostima, već je potrebno upoznati osobu i njene osobine.”
Kako pomoći našoj djeci?
“Naša djeca promatraju nas i naše postupke. Rade to i kad mi
mislimo da im je pozornost usmjerena na nešto drugo. Uče od nas i
slušaju nas. Kontrola i pravilno usmjeravanje vlastitog ponašanja
put su prema ispravnom odgoju naše djece, kao i najbolja metoda.
Upravo zato je ključno da smo prvo sami sa sobom načisto kakvi
ljudi želimo biti i što želimo za svoju djecu. Potreban je oprez
pri izražavanju i ponašanju kad smo nervozni, osobito kod
osjetljivih pitanja kao što su rasna ili neka druga obilježja
ljudi.”
