Vivian Dunstan otkrila je da ima ADHD u odrasloj dobi, a dijagnoza njezine kćeri godinama prije potaknula ju je da osnuje ADHD grupu podrške u Australiji te pomogne ljudima koji se bore s tim stanjem.
“Sve više ljudi dobiva dijagnozu u odrasloj dobi”, kaže ona za
Body+Soul. “Kada roditelji traže dijagnozu za svoje dijete i
počnu odgovarati na pitanja o simptomima, počinju uviđati mnoge
sličnosti u vlastitom životu i počinju se pitati imaju li i oni
ADHD.”
Uvjerenje da je ADHD stanje iz djetinjstva koje se može prerasti
jedna je od mnogih zabluda, kaže Dunstan, pa je pobrojala
još neke od njih.
“Svi s ADHD-om su hiperaktivni.”
Zapravo, postoje tri potkategorije ADHD-a s različitim
simptomima.
“Samo dječaci imaju ADHD.”
U Australiji je ADHD dijagnosticiran kod 5.8 posto
dječaka i 2.3 posto djevojčica.
“To je samo odraz lošeg odgoja.”
Budući da je ADHD neurološko stanje, drugima nije fizički očito,
pa neupućeni često zaključuju da je ponašanje djeteta s ADHD-om
odraz lošeg odgoja.
“Ljudi koji imaju ADHD ne mogu se
koncentrirati.”
Ljudima s ADHD-om je puno teže održati fokus na
svakodnevnim zadacima. Ipak, ako je nešto zaintrigira, osoba
s ADHD-om može biti hiperfokusirana.
“Svi pomalo imaju ADHD.”
ADHD je neurobiološko stanje koje je kronično i doživotno i
nemaju ga svi ljudi.
