Nocole Jeoing vjerovala je da samohrano roditeljstvo ima negativan učinak na djecu. Mislila je da je teško samostalno odgajati dijete i zato je uvijek opraštala neoprostive stvari. No kad je njeno najmlađe dijete navršilo šest mjeseci, doznala je da je suprug (ponovno) vara. Nešto se u njoj prelomilo, izbacila ga je iz kuće i više se nikad nije osvrnula unazad. Razvela se i postala samohrana majka.
“Moja djeca i ja smo izašli iz toksičnog okruženja, ali sam se
uvjerila da samohrano roditeljstvo nije teško koliko sam se
bojala da će biti. Ipak, bila sam sretnica. Imala sam oko sebe
ljude koji su brinuli o meni mojoj djeci”, otkrila je za portal
She Knows pa odlučila olakšati drugima i pobrojati četiri stvari
koje ljudi, koji se nađu u takvoj situaciji, doista trebaju i
žele čuti od svoje obitelji i prijatelja.
1. Govorite pozitivno o ne-nuklearnoj obitelji sa svojom
djecom
Dok sa svojom djecom razgovarate o drugim obiteljima, imajte na
umu da način na koji prezentirate djetetu samohrane majke/očeve,
razvedene roditelje itd., uvelike utječe na način na koji će vaša
djeca to interpretirati dalje u školi, vrtiću ili u parku. Moramo
biti svjesni da vršnjaci imaju veliki utjecaj na emocionalni
razvoj jedan drugoga. Razgovori koje vodite kod kuće će djetetu
pomoći da se formira u osobu koja je ljubazna i ugodna te bi tako
mogla promijeniti svijet djeteta koje prolazi kroz teško
razdoblje.
2. Koristite inkluzivni jezik
Svi smo nekad izgovorili rečenice poput “Gdje su ti roditelji?”
ili “Moraš pitati mamu i tatu”. Iako se ove rečenice čine kao
iskazivanje odgovornosti i kao bezazlene fraze, imaju veliki
utjecaj na dijete. Pokušajte riječ “roditelji” zamijeniti
s “netko stariji” ili “odrasli”. Korištenjem inkluzivnog
jezika izbjegavate neugodnu situaciju.
3. Ne stvarajte pretpostavke o uključenosti drugog
roditelja
Postoji jedan popularan mit, a to je da roditelji ostanu u dobrim
odnosima čak i nakon razvoda ili razdvajanja te se mogu bolje
posvetiti djetetu, no nažalost, u stvarnosti to nije baš tako.
Takvi odnosi su često vrlo komplicirani i izuzetno teški. Zato ne
bi trebali stvarati pretpostavke – ni pozitivne, ni negativne. Na
primjer, u razredu vašeg djeteta je jedan dječak osvojio
nagradu za najboljeg učenika. Vi, kao i obično, na dodjeli vidite
samo tatu. Ako kažete tom dječaku: “Vjerujem da su mama i tata
jako ponosni na tebe”, to se može čini kao lijepa gesta, no
uzmite u obzir da dječak možda vrlo rijetko viđa svoju majku i ne
zna koji je tome pravi razlog.
4. Ponudite mali znak ohrabrenja i podrške
Jedna od najtežih stavki u samostalnom roditeljstvu je obnašanje
svih uloga. Samohrani roditelji često zauzimaju ulogu majke i oca
istovremeno i pokušavaju nadoknaditi prazninu. To iziskuje jako
puno energije, truda i volje. Sjetimo se koliko je ugodno i
lijepo čuti riječi ohrabrenja pa pokušajmo potvrditi tuđi trud
rečenicama kao što su: “Učiš svoju djecu tako važnim i bitnim
lekcijama” ili “Primjećujem koliko energije ulažeš u svoju
djecu”.
