Znanstvenici još uvijek ispituju povezanost mentalnog i fizičkog zdravlja i kako usamljenost utječe tijelo, a evo što su pokazale samo neke od studija.
Usamljenost nije novost – većina se ljudi osjeća tako u nekom
trenutku, no većina se obično ipak trgne i počne razmišljati na
drugačiji način i vrati se među žive, da tako kažemo. Jer, tek
toliko da znate, za većinu ljudi usamljenost je samo privremeno
stanje koje ima razne moguće faktore – od promjena u životu,
posla i sličnog, tako da im se samo treuntno čini tako, no
zapravo nije stalno
Ali za druge ljude usamljenost je način života koji može izaći
iz nedostatka povezanosti s drugima. Istraživanja su
pokazala da kronična usamljenost može imati ozbiljne posljedice
za zdravlje, piše CNN Health. Znanstvenici još uvijek
ispituju povezanost mentalnog i fizičkog zdravlja i kako
usamljenost utječe tijelo, a evo što su pokazale samo neke
od studija, no, uglavnom se može reći da su tri glavna znaka da
ste kronično usamljeni – pa poradite na tome.
Doslovno vam može slomiti srce – kod ljudi
koji su kronično usamljeni može doći do upala u tijelu što opet
može izazvati oštećenja tkiva, navodi se u istraživanju iz 2011.
u kojem su sudjelovale 93 odrasle osobe. Kratkotrajne
upale mogu biti dobre za tijelo, ali dugotrajna upala može
dovesti do srčanih bolesti i raka. Istraživanje je otkrilo
povezanost između genske ekspresije i usamljenosti, tako da nije
utvrđeno uzrokuje li jedno drugo. Međutim, koautor istraživanja
Steven Cole sugerirao je da protuupalni lijekovi mogu biti
korisni kod osoba koje osjećaju kroničnu usamljenost.
Može dovesti do preuranjene smrti – dva
istraživanja iz 2012. otkrila su da samački život ili samo
osjećaj usamljenosti mogu povećati rizik od rane smrti.
Jedno istraživanje pratilo je skoro 45 tisuća osoba od 45
godina i više koji su imali srčane bolesti ili visoki rizik
od razvoja istih. Otkriveno je da su osobe koje su živjele
same imale veću šansu da umru od srčanog ili moždanog udara
ili drugih komplikacija tijekom četiri godine za razliku od osoba
koje žive s prijateljima ili obitelji.
Utječe na mozak slično kao i fizička bol –
“Iz evolucijske perspektive, to ima smisla: naši su se preci
oslanjali na društvene skupine ne samo zbog druženja, nego i zbog
opstanka. Ostanak u blizini plemena donio je pristup zaklonu,
hrani i zaštiti. Odvajanje od grupe, s druge strane, značio
je opasnost”, objasnila je dr. Sanjay Gupta. “Danas kada se
osjećamo odbačeno, naša tijela mogu osjetiti prijetnju zbog
preživljavanja. Neki od takvih osjećaja boli aktivirali bi se
kada bismo bili u stvarnoj fizičkoj opasnosti. Kod ljudi koji su
kronično usamljeni, razina hormona stresa
kortizola ujutro je viša nego kod društveno aktivnih ljudi i
nikada se potpuno ne smiri”, objasnila je dalje u kolumni
za O Magazine.
