Prisilno i produljeno odmaranje ne vodi do osjećaja opuštenosti, nego do nemira i iritiranosti, osim ako nismo bolesni i naše tijelo traži odmor.
Lijeni ljudi… možda jesu, a možda i nisu, zavisi od gledanja…
evo primjera – jeste li ikad sanjali o tome da ništa ne morate
raditi? Da se izležavate cijelo popodne, zurite u zid i slušate
tišinu? Istina je da često tražimo jednostavniju opciju i
prečac na putu do uspjeha i da rado idemo tzv.
linijom manjeg otpora. Svaki rad ili trud zahtijeva mentalni
i fizički napor pa ima smisla izbjegavati ga kad god
možemo, piše BBC.
Ako već imamo daljinski upravljač, zašto bismo ustajali i ručno
birali program na televizoru? Ako imamo auto, zašto bismo u
trgovinu išli biciklom? Ako možemo bez posljedica napraviti upola
manje posla od kolega, zašto ne bismo? Iako u teoriji zvuči kao
dobra ideja, izgleda da je u stvarnosti ljudima ”ne
raditi ništa” popriličan izazov. U tu jednadžbu nije
uključeno spavanje.
U istraživanju provedenom na Sveučilištu u Virginiji u SAD-u
sudionici su stavljeni u potpuno prazne sobe, bez mobitela,
knjiga i ekrana, a nisu smjeli ni drijemati. Na gležnjevima su
imali pričvršćene elektrode i ostavljeni su sami 15 minuta. Bila
je to prilika za odmaranje. Hm, i ne baš. Sudionicima je
prije ulaska u sobu pokazano kako da na kompjuteru pritisnu tipku
koja kroz elektrode na njihovim gležnjevima šalje električni šok.
Vjerojatno mislite da svakome tko je ijednom pritisnuo tipku nije
bilo ni na kraj pameti pritisnuti ju ponovno. Ako je tako, bili
biste u krivu.
Zapravo je 71 posto muškaraca i 25 posto žena barem jednom
pritisnulo tipku za vrijeme 15-minutne izolacije, a jedan je
muškarac za tipkom posegnuo nevjerojatnih 190 puta. Ispada da
činjenica da nemamo što raditi ljudima može biti toliko
nepodnošljiva da im je i mazohizam bolja opcija. Navedeno
istraživanje je svakako ekstremni slučaj, ali ilustrira činjenicu
da ljudi u svakodnevnom životu konstantno biraju raditi stvari
koje zapravo ne moraju ili su čak i bolne.
Prisilno i produljeno odmaranje ne vodi do
osjećaja opuštenosti, nego do nemira i iritiranosti, osim
ako nismo bolesni i naše tijelo traži odmor. Tijekom izolacije
zbog pandemije koronavirusa to je bilo posebno jasno. U normalnim
uvjetima većina nas odmor ne shvaća ozbiljno kao ni važnost
održavanja ravnoteže. Izvanredne okolnosti koje su
stigle s pandemijom daju priliku da naučimo bolje raspodijeliti
vrijeme na odmor i rad i onda takav ritam primijeniti na život
nakon izolacije.
Zanimljivo je da ćemo pritom shvatiti kako nismo instinktivno
lijena bića. Naprotiv, pokazalo se da je za ljude odmaranje
itekako zahtjevan zadatak, piše BBC.
