Odrastemo, odselimo iz obiteljskog doma i osnujemo vlastitu obitelj. U tom procesu naši roditelji ostaju sami. Starenje može biti teško. Nakon određene dobi, vaši roditelji, koji su brinuli o vama, mogu postati oni kojima je potrebna pomoć i njega.
Potpuno je razumljivo da osobe starije životne dobi žele ostati u
svom domu i zadržati svoju neovisnost. No ponekad treba obratiti
pozornost na znakove upozorenja koji ukazuju na to da su
njihove sigurnost i dobrobit zbog toga ugrožene.
Iznenada su smršavjeli
Ako primijetite da vaši roditelji izgledaju mršavije nego inače,
to može značiti da se ne hrane pravilno, što može biti znak
početka kognitivne bolesti. Ako su vaši roditelji zaboravni i
zaborave kuhati ili jesti, možete s njima razgovarati o kućnom
pomoćniku ili ih zamoliti da dođu živjeti s vama ili u domu za
starije i nemoćne osobe.
Zanemaruju svoju osobnu higijenu
Nekome tko ima demenciju ili Alzheimerovu bolest može biti teško
sjetiti se svih koraka koji su uključeni u osobnu njegu. Možda će
im biti teško razumjeti zašto se moraju tuširati ili kako to
učiniti.
Gube se odlazeći na poznata mjesta
Uobičajena mjesta poput trgovine ili banke trebala bi se moći
lagano upamtiti. Ako ustanovite da vaši roditelji ne mogu
upamtiti put do njih, jasno je da nešto nije u redu.
Kuća im je pretrpana
Pretrpana kuća nije nešto oko čega treba brinuti ako su vaši
roditelji neuredni. Ali ako iznenada prestanu brinuti o čistoći,
to bi moglo ukazivati na kognitivni problem.
Često su umorni
Alzheimerova bolest, demencija i druga kronična stanja mogu
poremetiti cirkadijski ritam, držeći ljude budnima cijelu noć i
pospanima cijeli dan. Spavanje je bitno kako za kognitivno, tako
i za fizičko funkcioniranje, a nedostatak sna može pogoršati
stanje. Ako smatrate da vaši roditelji ne spavaju dovoljno, zbog
čega su umorni, potreban im je nadzor.
Počeli su zauzimati obrambeni stav
Starije osobe s kognitivnim padom počinju zauzimati obrambeni
stav. Ljudi koji pate od demencije mogu postati sumnjičavi prema
svima, uključujući članove obitelji, jer ne mogu razlikovati
tko im želi pomoći, a tko nauditi.
Kako započeti razgovor na ovu temu?
Razgovor s roditeljima o njihovom premještaju može biti težak.
Započnite ga s pitanjem roditeljima kako se osjećaju, koji su im
ciljevi i jesu li primijetili bilo kakvu promjenu u svom
ponašanju. Tada im predstavite ideju da potražite pomoć, što će
im olakšati. Osobe s kognitivnim oštećenjima često ne mogu
shvatiti da im je potrebna pomoć, pa je važno biti strpljiv i
uporan. Važno je educirati ih o tome kroz što prolaze.
