Internetom kruže brojni izazovi u sklopu kojih se ljudi odriču konzumacije šećera na sedam, 10, 30 ili više dana.
Mnoge web stranice obiluju člancima u kojima se tvrdi da
izbacivanje samo tog jednog sastojka može drastično poboljšati
zdravlje. Influenceri objavljuju fotografije prije i poslije
izazova i teško je ne doći na ideju da i sami isprobate šećerni
detoks. Nema sumnje da šećer treba jesti umjereno, ali
jedan detalj nitko ne spominje, a to je da ga je gotovo nemoguće
u potpunosti prestati jesti.
Prvo, istina je da je pretjerana konzumacija šećera povezana s
povećanim zdravstvenim rizicima. Njegovo dugoročno jedenje, u
prevelikim količinama, može povećati rizik od bolesti srca,
dijabetesa tipa 2 i drugih kroničnih stanja. Ali nitko stručan ne
savjetuje da ga potpuno izbjegavate, nego da njegov dnevni unos
ne prelazi više od 10 posto ukupnih kalorija koje
konzumirate.
U osnovi, čak i kad prestanete jesti šećer, i dalje jedete šećer.
On se nalazi u voću, povrću, žitaricama i mahunarkama.
“Svi se ugljikohidrati razgrađuju u šećer kad ih pojedemo. Naše
tijelo probavlja i razgrađuje ugljikohidrate u glukozu,
jednostavan šećer, koji se transportira kroz tijelo i mozak i
pruža energiju”, pojašnjava Alissa Rumsey, autorica knjige
Unapologetic Eating, za Health.
Zato, kad se odlučite podvrgnuti detoksikaciji od šećera, ima
smisla izbaciti dodani šećer i voće s visokim udjelom šećera. Jer
kroz sve drugo što jedete i dalje ga unosite, ali u drugom
obliku.
“Pravila detoksikacije razlikuju se od osobe do osobe. Neki će
izbaciti sve slatkiše ili desert, drugi pakiranu hranu koja
također sadrži dodani šećer, a ima i ekstremnih primjera gdje
ljudi prestaju jesti većinu ugljikohidrata”, dodaje Rumsey.
Ako mislite da ste ovisni o šećeru, detoksikacija neće
pomoći, ali može naškoditi
Studija objavljena 2016. u magazinu European Journal of Nutrition
usporedila je postojeća istraživanja o ovisnosti o šećeru, od
kojih je većina provedena među glodavcima, i pokazalo se da šećer
ne stvara ovisnost. Naravno, to ne znači da se isto odnosi na
ljude, ali nije provedeno dovoljno drugih istraživanja da bi se
stvorili bilo kakvi zaključci o tome može li šećer kod ljudi
stvoriti ovisnost.
Ipak, moguće je osjećati da ste ovisni o hrani.
“Obično ovisnost opisuju kao kombinaciju intenzivne želje,
osjećaja nekontrole i čestog prejedanja. Zapravo je to biološki
nagon koji ne možemo kontrolirati”, ističe Rumsey.
No smatra da je taj osjećaj vjerojatnije rezultat ograničenja,
nego ovisnosti.
“Kad demoniziramo hranu i učinimo je zabranjenom, skloni smo
povećanju želje za istom. Na kraju ćemo posegnuti za njom i
osjećati se kao da nemamo kontrolu jer smo si je dugo uskraćivali
i vjerujemo da je nakon ovog obroka ponovo nećemo jesti”, dodaje.
Dijetetičarka Josee Sovinsky pojasnila je da će osjećaj žudnje za
šećerom proći nekoliko dana nakon što ga ne konzumirate.
“Naš mozak zahtijeva velike količine šećera u obliku glukoze. Kad
ga nema dovoljno, nuspojave mogu uključivati glavobolju,
poteškoće u koncentraciji, vrtoglavicu, razdražljivost, tjeskobu
i porast misli o hrani”, pojašnjava Sovinsky.
Postoji puno bolji pristup od odricanja
Stručnjakinje se na kraju slažu da je intuitivno jedenje puno
korisnije jer dovodi do boljeg odnosa s hranom.
“Moj je savjet da si ništa ne zabranjujete. Štoviše, imajte
slatku hranu u kući, a to će s vremenom umanjiti želju za njom.
Želju za šećerom mogu suzbiti obroci koji sadrže sva tri
makronutrijenta (ugljikohidrate, proteine i masti)”, tvrdi
Rumsey.
Usvajanje fleksibilnog načina razmišljanja po pitanju šećera je
izvedivije, zdravije i realnije od još jednog 21-dnevnog izazova
detoksikacije.
