Kad roditelji uskaču svake sekunde, uskraćuju djeci priliku da razmišljaju. Djeca će tako naučiti da je uvijek potreban netko drugi kako bi organizirao njihovo vrijeme, ističu psiholozi
“Meni je dosadno!”, rečenica je koja dovodi do ludila svakog
roditelja. Kad završe sa svim obvezama, velika dječja sreća začas
se pretvori u monotoniju. Nema nikoga vani, TV je bezveze, knjige
su dosadne… Djeca su navikla ispunjavati preuzete obveze, ali
ne i samostalno organizirati svoje vrijeme. Okruženi stalnim
podražajima, pomisao da je djetetu dosadno navodi roditelje na
stalno strukturiranje njihova vremena. Ali ne gubite živce.
Pustite ih da se sami snađu.
“Izrazito je važno da dijete provede vrijeme dosađujući se, da ne
organizirate maksimalno njegove slobodne trenutke. Tu roditelji
najčešće griješe. Ako je djetetu dosadno, to je odlična prilika
da smisli nešto novo”, kaže Ivana Grabar, prof. pedagogije i
integrativni gestalt terapeut.
Moraju imati pravo i na dosadu
Ako im se ne da smišljati, na to imaju puno pravo. Mogu izabrati
i dosadu. Ivana Grabar ističe da dosada može biti izvrstan
prijatelj koji šapće – dosta je odmora. Idemo u nove pustolovine.
“Ako pustite dijete da se dosađuje, iznenadit ćete se kako će se
samo zaigrati nakon nekog vremena: svojim prstima, jastucima i
dekama, dvjema žlicama, nekom ambalažom. Ne moraju igre biti
uvijek u svrhu učenja… igra radi igre je jako važna”, pojašnjava
pedagoginja.
Stručnjaci se slažu da stalna aktivnost djetetu sputava maštu.
Roditelji lako zaborave djeci dati odgovornost da svoje vrijeme
upotrijebe kako žele. Čim malo zastanu, roditelji uskaču s
prijedlozima, idejama i uskraćuju im šansu da razmišljaju. “Djeca
također, kao i odrasli, moraju imati vrijeme da ‘stanu i bulje u
prazno’. To je vrijeme kad se pune baterije, a u trenutku kad ne
znaju što bi sami sa sobom, razvija im se njihova urođena
kreativnost”, tvrdi dr. Teresa Bolton, američka stručnjakinja za
obrazovanje. Video Player is loading.
Također ističe i da ako se djecu ne usmjeri i ne nauči ih se kako
pobijediti dosadu, taj osjećaj im može ostati kao negativan
obrazac ponašanja i u kasnijoj dobi. Može se dogoditi da kao
odrasli ne znaju biti sami sa sobom, da ih ništa ne motivira i
ništa im nije interesantno. Takav dugotrajni osjećaj dosade,
monotonije i nesvrhovitosti pak često u adolescentskoj dobi
dovode do eksperimentiranja i ovisnosti o drogama, alkoholu, ali
i do loših rezultata u školi i delinkvencije.
Ponekad se djeca samo žele družiti s vama
Roditeljski pokušaj da ‘popravi’ dosadu samo će donijeti
frustraciju – kako roditelju, tako i djetetu. Obično nije problem
u nedostatku načina da se zabavi, nego u tome što se ne osjećaju
dovoljno dobro da bi uživali. Drugim riječima, često samo traže
tvoju pozornost. Stoga lijek nije paljenje kompjutora i guranje
bojanki u ruku dok ti kuhaš i spremaš, jer nećeš ništa postići.
Ponekad se potrebno samo spustiti na pod i raditi nešto s njima.
Uglavnom bilo što. I obično škakljanje će biti ultrazabavno.
