Koliko god mi vjerovali u onu da smo stari koliko nam je star duh, ipak mora postojati neko mjerilo u godinama, pa evo što o tome misle spolovi.
Godine, željeli mi to ili ne, neumitno prolaze i čini vam se da
ste se maloprije okrenuli, a već imate 10 godina više. To na
papiru nije neki problem, no postaje ako ste jučer imali, recimo,
60 ili 70, a sada već imate dosta više.
Kad postajemo stari? To je pitanje koje se prilično elegantno
izbjegava, desetljeća se izokreću pa su tako “tridesete nove
dvadesete”, “četrdesete nove tridesete” i tako unedogled, a sve u
svrhu odgađanja starosti.
Već je i srednja dob postala prilično diskutabilan pojam, što je
donekle i logično s obzirom na produženje prosječne životne dobi,
no za zapadnjake srednje godine, matematički, i dalje dolaze
prije četrdesetog rođendana. Uz sve to, tješimo se i onom da smo
“stari koliko nam je star duh”, pa se osjećamo mladima i u
osamdesetoj, ma kako to možda neobično zvučalo, a ponekad i
izgledalo. No, u krutoj stvarnosti, žene o starosti počinju
razmišljati točno dvostruko ranije od muškaraca.
Naime, muškarci se počinju zabrinjavati nisu li ostarjeli s – 58
godina, kad se u bračnom krevetu pojavljuju značajniji problemi,
ako aktivnosti uopće i ima. S druge strane, žene o starosti
počinju razmišljati već s 29 godina i pojave prvih sijedih vlasi
i dubljih bora, koje im počinju dokazivati da zub vremena stvarno
postoji.
