Kada govorimo o dugovječnosti, nova studija sugerira da nefizički čimbenici mogu biti puno važniji, nego što se dosad mislilo
Jeste li vesela osoba? Onako, ne bez razloga, ali obično s malim
osmijehom na licu? E, to je dobro za vas. Naime, svi bismo
željeli živjeti duže i kvalitetnije, no kako to postići?
Jesu li ključni prehrana, tjelovježba i dobar san
ili dugovječnost ima više veze s nefizičkim čimbenicima,
poput socijalne podrške ili održavanja osjećaja svrhe
kasnije u životu?
Nova studija objavljena u časopisu Proceedings of the
National Academy of Sciences sugerira da nefizički čimbenici
mogu biti važniji, nego što se mislilo. Naime, tim istraživača
pod vodstvom dr. Lewine Lee s Medicinskog
fakulteta Sveučilišta u Bostonu otkrio je čvrstu poveznicu
između optimizma i dugovječnosti – odnosno života nakon
85. godine.
Istraživači su analizirali podatke iz dvije prethodne američke
studije – o zdravlju medicinskih sestara i
o starenju veterana. Ukupno je u Leejevu analizu bilo
uključeno 69.744 žena i 1.429 muškaraca.
Sudionici u obje studije ispunili su upitnike
o procjeni optimizma, a dob i smrtnost sudionika
pratili su se neprekidno od 1976. do 2014.
Osim toga, gledala se povijest bolesti ispitanika,
razina obrazovanja, prihodi i etnička pripadnost.
Lee i njezin tim usporedili su podatke procjene optimizma s
dobi i smrtnosti sudionika, kao i dodatne medicinske, psihološke
i demografske podatke. Otkrili su da muškarci i žene koji
pokazuju viši nivo optimizma dulje žive.
Uspoređujući žene koje su postigle najbolji rezultat na ljestvici
optimizma s onima koje su postigle najlošiji, istraživači su
izvijestili o približno 15% razlike u
dugovječnosti. Sličan obrazac rezultata nađen je kod
muškaraca. Izrazito optimistični muškarci živjeli su
otprilike 11% duže od pesimističnih muškaraca
Zatim su znanstvenici potražili uzroke. Ispitane su dvije
mogućnosti. Jedna od mogućnosti, prema istraživačima, jest da
se optimistični ljudi imaju tendenciju živjeti zdravije i
brinuti o sebi, što rezultira kvalitetnijim i duljim
životom. Drugi objašnjenje bi bilo da je optimizam dovoljan sam
po sebi za promicanje dugovječnosti.
“Naši rezultati ukazuju na to da optimizam može biti važan
psiho-socijalni čimbenik u promicanju zdravog starenja”, stoji u
zaključku studije, a prenosi Forbes.
