Već od malih nogu, da li u roditeljskom domu ili u školi, čujemo svatko je kovač svoje sreće. I to kao djeci nam je donekle jasno, jer smo djeca, imamo vremena za sebe. Nalazimo beskrajnu inspiraciju po svuda. No odrastanjem nađemo se u svijetu odraslih. I zaboravimo biti dijete.
Sve je podređeno stjecanju novaca, staleža, prestiža i nekom
natjecanju između ljudi. I tu polako počinjemo gurati sreću u
neki drugi plan. I najednom se sjetimo rečenice, koju možda i
sami govorimo drugim ljudima. No kad nas netko upita, pa ajde,
kako da to postignem, nemamo neki odgovor. Nemamo, jer smo
ponekad izgubljeni u toj marketinškoj utrci svijeta i zaboravili
smo što je sreća.
Sreća ustvari nije prolazni hir od jednog trena. Sreća je
dugoročno stanje uma, duha i tijela, te energije kojom smo
okruženi. Kada odrastemo i u potpunosti se otuđimo od sebe, u toj
nekoj utrci velikih, može nam se dogoditi da shvatimo da sreća i
nije ono što smo mislili da jest. Da sreća ne leži u količini
novaca, novom automobilu, vikendici i sličnim stvarima. Uglavnom
kada se nađemo u takvoj situaciji, da progledamo, da poželimo
uistinu osjetiti sreću, treba krenuti polako. Nekim baby
koracima.
Prva stvar koja nam može pomoći jest da se prisjetimo, što
uistinu volimo raditi i da to zaista počnemo raditi i natrag
vraćati u naš život. Nekog ispunjava slušanje glazbe, ali nema
vremena. Netko obožava kampirati, netko pak voli dobru knjigu ili
posjetiti kazalište. Netko voli planinariti ili putovati. Druge
zanima slikanje, plesanje, vježbanje, meditacija. Uglavnom prvo
se treba prisjetiti stvari koje volimo i početi ih raditi. Na taj
način vraćamo izgubljenu pozitivnu energiju u svoj um, duh i
tijelo. A sve je lakše čim pozitivnije razmišljamo.
Rad na sebi je ključan za postizanje sreće. Rad kao i na svemu
ostalome. Ni kuhati nismo znali odjednom, niti pjesmu ne naučimo
ako samo letimično pogledamo papir, niti smo znali plivati,
voziti automobil bez rada na sebi. Najžalosnije je što se i danas
smatra da se taj dugotrajan osjećaj sreće i ispunjenosti postiže
bez rada na sebi. No to nije tako.
Kada već počnemo sa stvarima kojih smo se odavno riješili, zbog
obima posla, nedostatka vremena, u našu stvarnost uplitati sve
lijepe stvari na koje smo zaboravili, život se počinje mijenjati.
Nove stvari, koje su u stvari “stare stvari”, koje nismo
koristili, počinju nas inspirirati za daljnji rad na sebi. Da
bismo iskusili nova sretnija iskustva koja priželjkujemo, trebamo
promijeniti sadašnja iskustva koja nam ne odgovaraju. Ne treba
žuriti, to je proces kojim idemo polako.
Također druga stvar koja je potrebna jest voljeti se više. Ljudi
koji prema sebi osjećaju ljubav, ne dopuštaju si da im sreća
izmakne. Ljubav prema sebi isto se može pojačati osjećajem
vlastite vrijednosti. To znači kada smo ponosni na sebe to treba
osjetiti, podijeliti sa drugima, biti jedno sa tim osjećajem.
Iskrenost je isto jedan vrlo važan nosioc sreće. Nema ljepšeg
osjećaja, nego na kraju dana znati da si prema svima bio iskren,
fer i bez figa u džepu. Ljubaznost isto je jedan od velikih
parametara sreće. Upleti ljubaznost u svoj život, jer ona zaista
otvara sva vrata, kao i osmijeh. Smijanje je odličan booster
sreće, blagostanja i izvora unutarnjeg mira. Još onaj osmijeh
kojeg možeš primiti i podijeliti sa drugima.
Dakle malim koracima treba krenuti u potragu za srećom, za koju
smatramo da smo izgubili. To je jedno prekrasno putovanje
otkrivanja kvalitetnih i pozitivnih emocija, sa stvarima koje nas
čine nama. I dugoročan i trajan osjećaj koji nas može prožimati
od jutra do večeri svaki dan. Pohvali se, osjeti svoj dah,
zastani na tren i uradi ono što već dugo nisi, a obožavaš. Ne
sutra, ne za tjedan dana, baš danas i polako i sigurno zakorači
na stazu sretnijeg života, ispunjenog prekrasnim emocijama.
Napisala: Nela Crnčić
