Hodajući modnim pistama Pariza, New Yorka i Milana u najskupljoj odjeći koja se može kupiti, čini se kao da manekenke žive san. Ali iza tog svijeta glamura i putovanja skriva se činjenica da mnoge od njih zarađuju za "džeparac" i da su za agencije vezane dugovima.
“O tome je nemoguće govoriti jer u ovoj industriji ljudi žele
raditi samo s ‘uspješnim’ djevojkama. To je najgore”, otkriva
26-godišnja Clara koja se fotografirala za časopis Vogue i nosila
revije za Pradu, Ricka Owensa i Comme des Garcons.
Ta manekenka s adresom u Londonu i u velikim dugovima prema
svojim agencijama u New Yorku i Parizu, pristala je za agenciju
France Presse govoriti o zamci u koju su upale ona i njezine
kolegice samo ako joj se u tekstu promijeni ime, strahujući da
više nikad ne bi dobila posao.
Drugi modeli su otkrili kako im se često plaća u odjeći i
torbicama i da im fotografiranje za modne časopise “gotovo
nikad nije plaćeno”.
“Model Law”, skupina za prava manekenki osnovana ove godine u
Parizu, tvrdi kako su dugovi i veći tabu od seksualnog
uznemiravanja koje izašlo u javnost nakon nastanka pokreta
#MeToo.
Godine zlostavljanja
Suosnivačica organizacije Jekaterina Ožiganova, manekenka s
redovnim angažmanom na pariškim pistama, kaže kako je
vrijeme da se stane na kraj “godinama zlostavljanja,
sumnjivih praksi i kršenja zakona o radu”.
Clara, koja se manekenstvom počela baviti još u školi, prepričava
kako joj je tijekom svog prvog pariškog tjedna mode agencija
na raspolaganje stavila automobil kako bi stizala na
kastinge. “Tek sam kasnije shvatila da za vozača plaćam 300
eura dnevno. Potpisala sam ugovor koji me do kraja tjedna doveo
do tri tisuće eura duga”, otkrila je.
“Nakon toga sam radila na njujorškom tjednu mode. Svaki model s
druge strane oceana ondje stiže u dugovima jer je radna viza
veoma skupa”.
“Zatim boravite u ‘stanu za modele’ koji vam agencija naplaćuje
50 dolara dnevno, a sobu dijelite s još tri osobe. Kad su
započele audicije baš sam se bila jako razboljela i propustila
veliki dio njih, pa sam završila s osam tisuća dolara duga”,
rekla je Clara.
“Još uvijek dugujem svojim agencijama u Parizu i New Yorku iako
sam u međuvremenu obavila mnoge poslove za njih. Primjerice, bila
sam dio velike revije u Parizu koja se plaćala 1100 eura, od
kojih sam dobila samo 400. A niti taj novac nisam vidjela jer mi
je oduzet zbog duga”.
Dodaje, međutim, kako “njezina situacija i nije posebno loša” u
usporedbi s drugim manekenkama “koje imaju 16
godina, jedva pričaju engleski i dolaze iz siromašnih obitelji”.
Svakoj pedesetoj ide dobro
Dvije iskusne američke manekenke također ističu kako su u
dužničkom ropstvu i da im agencije često uzimaju velik dio
zarade. Ali naglašavaju kako su najranjivije
djevojke iz istočne Europe i Brazila koje trenutno
dominiraju kastinzima.
Jedna 24-godišnja američka manekenka koja je nosila revije Diora,
Isseya Miyakea, Balmaina i Off-Whitea kaže da je dugovanje
obilježio njezin privatni život. I zato je donijela
“profesionalnu odluku da će izlaziti samo s muškarcima dovoljno
bogatim da je uzdržavaju” iako je to “suprotno njezinu
feminizmu”.
Ožiganova (26) se nada kako bi Model Law mogao pomoći u
otklanjanju straha od otkrivanja tajni o industriji “u kojoj
brzo dobijete etiketu problematične osobe ako
postavljate pitanja”.
“Ljudi misle da modeli zarađuju velik novac, no to apsolutno nije
istina. To uspijeva malom broju djevojaka, njih možda dva posto”,
a muški modeli su još lošije plaćeni, kaže manekenka.
Ožiganova ističe kako neplaćeni rad uništava živote
manekenki.
“Samo rijetko se plaća za fotografiranje za časopise iako to
oduzima sate rada”.
“Okej, to je prestiž, ali kako njime platiti
stanarinu?”.
Tretirali ih kao stoku
Model Law koji je trenutno u pregovorima s francuskim
sindikatima, već se sastao sa Synamom, tijelom koje
zastupa francuske modne agencije.
Šefica te organizacije Isabelle Saint-Felix priznaje kako Model
Law “ima opravdane zahtjeve”, uključujući onaj da se ugovori i
ponude prevedu na engleski jer većina modela koji rade u
Parizu ne govore francuski.
No Saint-Felix propitkuje koliko je ta skupina reprezentativna.
“Moraju precizirati svoje zahtjeve, a ne ih poopćavati”.
Odnos prema manekenkama postao je vruć krumpir za velike luksuzne
brendove nakon što je njujorški modni agent James Scully prošle
godine u javnost izašao s informacijama o sadizmu modnih kuća,
navevši primjer kako je najmanje 150 manekenki za
kasting revije Balenciaga bilo primorano čekati tri sata u
mračnom, vrućem prostoru bez zraka. “Tretirali su ih kao stoku”,
rekao je.
Francuski modni giganti LVMH i Kering, vlasnici nekih od najvećih
modnih brendova, zbog tog su incidenta udružili snage i
stvorili povelju kojoj je cilj borba protiv
maltretiranja.
Novim pravilima se zabranjuje angažiranje premršavih modela i
onih mlađih od 16 godina.
