Inteligentni ljudi razlikuju se od drugih na više načina, a naročito po tome što nek stvari rade drugačije, što je posljedica činjenice da je inteligencija povezana s regijom iz koje dolazite, a povećava se smanjenom interakcijom između ljudi
Istraživači sa Sveučilišta Goethe u Frankfurtu predstavili
su razmišljanje kako funkcioniraju mozgovi inteligentnih ljudi.
Kirsten Hilger, Christian Fiebach i Ulrike Basten – svi iz
Sveučilišta Goethe u Frankfurtu, s odjela za psihologiju –
pokazali su da postoje ključne razlike u obrascima aktivacije
mozga koje razdvajaju inteligentne ljude.
Na tu temu je objavljen članak koji piše o frontalnim i
parijetalnim dijelovima mozga koji su aktivniji kod osoba s
visokim stupnjem inteligencije. Prednji režanj mozga i prednji
cingularni korteks aktivnije rade u određenim zemljama svijeta te
su tamo ljudi inteligentniji.
Istodobno, istraživači su istaknuli da je visoki IQ također
povezan sa smanjenom povezivosti u temporoparijetalnom spoju,
gdje se, kao što i ime sugerira, povezuju vremenski i parijetalni
režnjevi.
“Različito topološko ugrađivanje tih područja u mrežu mozga moglo
bi olakšati pametnijim osobama razlikovanje važnih i irelevantnih
informacija – što bi bilo korisno za mnoge kognitivne izazove”,
predlaže Basten.
Zainteresirani tim otkrićem, Hilger i njegovi kolege krenuli su
dalje, postavljajući istraživanje kako obrasci aktivacije i
integracije u mozgu koreliraju s višom razinom inteligencije.
U svojoj novoj studiji – čiji su rezultati nedavno objavljeni u
časopisu Scientific Reports- istraživači su primijetili da
pametniji ljudi imaju povećanu povezanost između nekih područja
mozga, a interakcija je zamagljena između ostalih područja.
Tim je analizirao skeniranje mozga kod 309 sudionika (110
muškaraca i 199 žena), od kojih su svi bili u dobi od 18 do 60
godina. Njihovi bodovi na Kvocijentu za inteligenciju
procjenjivani su Wechslerovom skalom inteligencije.
Hilger i njegovi kolege svoje istraživanje temelje na pojmu da je
ljudski mozak “podijeljen” u module, gdje regije međusobno
komuniciraju “preferirano”, tako da neka područja intenzivnije
komuniciraju s drugima. Basten to objašnjava analogijom
društvenim mrežama.
“Ovo je slično društvenoj mreži koja se sastoji od više podmreža
(npr. obitelj ili krug prijatelja)”. Unutar tih podmreža ili
modula, članovi jedne obitelji snažnije su međusobno povezani
unutar obitelji nego s ljudima iz drugih obitelji ili krugova
prijatelja”.
“Naš je mozak funkcionalno organiziran na vrlo sličan način”,
objašnjava Basten. “Postoje podmreže područja mozga – modula –
koje su međusobno snažno povezane dok druge imaju slabije veze s
područjima mozga od drugih modula.”
U novoj studiji, istraživači su otkrili da osobe s višim IQ imaju
jaču povezanost između određenih regija mozga. Specifičnije,
autori su primijetili da su klasteri mrežnih čvorova u frontalnom
i parijetalnom korteksu, te u kortikalnim i subkortikalnim
područjima bili snažnije međusobno povezani i intenzivnije
aktivni.
Istodobno, tim je primijetio da su određene regije mozga – poput
vrhunskog prednjeg gyrus temporoparietalnog spoja – “odvojene”,
što znači da manje komuniciraju s drugim područjima mozga.
“Pretpostavljamo da mrežna svojstva koja smo pronašli u
inteligentnijim osobama pomažu da se mentalno usredotočimo i
ignoriramo ili suzbijemo irelevantne, potencijalno zbunjujuće
ulaze”, kaže Basten.
Međutim, istraživači napominju da je teško reći gdje je uzročnost
u tim nalazima. Može biti, da ljudi s višim IQ-om prirodno
razmišljaju drugačije, no možda i da su ti obrasci povezanosti
uzrokovani angažiranjem u stalno zahtjevnom intelektualnom radu.
Ovo je zagonetka koja se treba riješiti budućim istraživanjima.
“Moguće je da bi zbog svojih bioloških predispozicija neki
pojedinci razvili mreže mozga koje pomažu inteligentnim
ponašanjima ili izazovnim kognitivnim zadacima, no jednako je
vjerojatno da česta upotreba mozga za zadaće s kognitivnim
izazovima može pozitivno utjecati na razvoj mreža u mozgu. ”
“S obzirom na ono što trenutačno znamo o inteligenciji,
vjerojatno se radi o međudjelovanju oba procesa”,
objašnjava Ulrike Basten
