Sigurno ste puno puta čuli da netko ostaje u nezadovoljavajućoj ili lošoj vezi iako ima mogućnosti prekinuti taj odnos. Bez obzira koliko taj odnos bio loš, osoba usprkos svemu ostaje i nada se boljim danima.
“Ma, promijenit će se on/a.” No najčešće se druga
osoba neće promijeniti bez obzira što mi učinili. Ako idemo u
stručne termine, ovdje je riječ o ovisnosti o drugoj
osobi/suovisnosti. Iako se o ovoj ovisnosti jako malo zna za
razliku od ovisnosti o alkoholu, cigaretama, ona također može
ozbiljno ugrožavati život pojednica, fizički, psihički i
emocionalno, piše
atma.
Što je zapravo suovisnost te kako ju razlikovati od prave
ljubavi?
Svaki ljubavni odnos sadrži određenu razinu ovisnosti, i to je
normalno. Dok dijelimo zajedničke trenutke i interese sa voljenom
osobom, mi se još više razvijamo te dodatno razvijamo vlastite
pozitivne, najbolje osobine. Međutim, ovisnost se razvija kada
“Ja te trebam.” preraste u krajnost. Tada kako kaže
H.Helpern lišavamo sebe tri bitne slobode: slobode da budemo
svoje najbolje ja (self), slobode da volimo osobu na temelju
slobodnog izbora i brižne predanosti te slobode između održavanja
i prekidanja odnosa.
Ako ste duboko nesretni u svom ljubavnom odnosu, ostajete u
njemu, a niste sigurni da li se radi o ovisnosti o drugoj osobi
ili o odnosu koji zaslužuje vašu predanost i strpljenje,
pokušajte promotriti ovih pet značajki ovisnosti o drugoj osobi
ili vezi:
- Objektivne činjenice i razumsko prosuđivanje (kao i mišljenje
drugih ljudi) vam poručuju da se radi o štetnom odnosu te da nema
znakova poboljšanja, no vi sve to zanemarujete i ne poduzimate
nikakve korake za prekid odnosa. - Sami sebi dajete racionalne razloge za ostajanje iako ti
razlozi nemaju valjano objašnjenje i nisu dovoljna protuteža
svemu negativnom u vezi. - Kad razmišljate o prekidu, osjećate strah, nemir, užas tako
da izbjegavate o tome misliti i pričati. - Kada poduzmete neke korake da bi prekinuli odnos, javlja vam
se stanje poput apstinencijske krize (uključujući i fizičku bol)
uz ostale simptome te vam se kao jedino rješenje javlja ponovno
uspostavljanje odnosa. - Kad je odnos uistinu prekinut (ili samo
maštanjem o tome), osjećate izgubljenost, samoću i prazninu
nastalu prekidom, ali se javlja i osjećaj oslobođenja.
Ako je prisutna većina ovih znakova, vjerojatno se radi o odnosu
u kojem elementi ovisnosti značajno uništavaju sposobnost
upravljanja vlastitim životom. Muškarci i žene mogu biti
podjednako ovisni o drugoj osobi.
Od kuda dolazi ovisnost o drugoj osobi?
Korijene ove ovisnosti (usudila bi se reći i dosta drugih
ovisnosti) nalazimo u našim najdubljim osjećajima i potrebama iz
ranog djetinjstva. Točnije radi se o gladi za
privrženošću. Ona je toliko jaka da može potpuno
nadvladati praktične razloge (“Ovaj odnos šteti mom zdravlju.”) i
uvjerenja (“Treba prekinuti odnos u kojem nema ljubavi”) zbog
kojih bi trebalo prekinuti odnos. Svi smo započeli život kao
bespomoćna bića, ovisili smo o tome da nas nahrane, premotaju, da
smo na sigurnom i da je sve oko nas u redu. “Dovoljno dobra
majka” kako ju zove psihoanalitičar D. Winnicott pravovremeno
odgovara na djetetove potrebe te čini koliko može (uzimajući u
obzir i svoje potrebe) da se dijete osjeća sigurno, voljeno i
prihvaćeno.
Nadalje, oko druge godine pomaže mu da se lakše otisne u svijet.
Dijete zna da se uvijek može vratiti mami u zagrljaj i opet otići
dalje u istraživanje. To mu stvara dozu sigurnosti, zaštite, ali
i na taj način se prekida simbiotska veza majka-dijete. Iako se
to rijetko spominje, uloga oca je ovdje neizmjerno važna. Njegova
uloga je da pomogne djetetu da se sigurno odvoji od majke, bez
većih trauma ili poteškoća. Otac je taj koji mora uzeti dijete za
ruku, prošetati s njim po svijetu, pokazati mu sve ono što ga
može razveseliti, uliti mu hrabrost i pouzdanje da se snađe,
pokazati mu kako će se suočiti s opasnostima i sl.
Stupanj gladi za privrženošću što ćete ga osjećati u odrasloj
dobi i u vezama, uvelike ovisi o događajima u tim početnim fazama
vašeg života – fazi privrženosti i
fazi uvođenja u život. Ukoliko su vaši
roditelji dobro odradili ova dva razvojna zadatka te podržavali
vašu neovisnost, vjerojatno ćete u odrasloj dobi manje osjećati
glad za privrženošću i biti samostalniji, no ako nisu, vjerojatno
ćete u odrasloj dobi tražiti i održavati ovisne odnose.
Kako to izgleda kada krene veza?
U početku kada se zaljubimo, sve je idealno, mislimo da smo našli
savršenu osobu. U podsvijesti se nadamo da će nam ta osoba
uspijeti zadovoljiti sve naše potrebe i vratiti cjelovitost. Više
o tome sam pisala u prošlom članku: “Naše djetinjstvo utječe
na izbor partnera – Jeste li čuli za Imago?” Ovdje još ne
primijećujemo znakove ovisnosti. Međutim, ako nam taj odnos nakon
duže vremena više ne donosi zadovoljstvo, ispunjenost nego nam
šteti, a mi ga unatoč svemu ne prekidamo, tada se radi o
ovisnosti o drugoj osobi.
“Neću preživjeti bez njega.”
“Nikad više neću naći osobu poput nje.”
Ovdje se pali alarm za preživljavanje, ulazimo u ulogu djeteta
koje je nemoćno te neće moći preživjeti kada se odvoji od dotične
osobe. Nismo svjesni da nismo više bespomoćna djeca te da imamo
potpunu slobodu skidanja okova i odlaska. Skidanje okova je jako
teško ukoliko smo zaglavili na ranoj fazi djetinjstva te smo
obuzeti jakim emocijama. Razumska objašnjenja tada imaju malo
utjecaja.
Ako smo zakinuti u navedenim fazama djetinjstva te imamo težnju
ovisnosti o drugoj osobi, vrlo je vjerojatno da ćemo privlačiti
te ulaziti u odnose sa osobama koje:
- Neprestano mijenjaju svoja raspoloženja (jedan dan vas voli,
a drugi dan ne želi čuti za vas) - Vrijeđaju vas, odbacuju te rijetko kada pitaju za vaše
osjećaje, potrebe ili želje - Rijetko se drže dogovora ili obećanja
- Ne mogu vam dati svoju ljubav, pažnju ili razumijevanje jer
nemaju to razvijeno u sebi ni prema sebi - Mogu biti ovisne o alkoholu, tabletama, poslu i sl.
- Bježe od sebe, svoje odgovornosti, osjećaja te su potpuno
nesvjesni što uistinu žele i osjećaju - Međutim, unatoč svim ovim stavkama, osobe koje su ovisne o
drugoj osobi ne mogu prekinuti taj odnos te često nalaze izgovore
za ostajanje:
“Kako ću sama opet ispočetka?”
“Nije ona uvijek takva, ponekad zna biti jako razumna i
nježna.”“Imao je samo loš dan.”
“On je sve što imam.”
“Ne mogu ni zamisliti da ostanem bez nje.”
Iako se u takvoj vezi, osjećamo emocionalno i fizički loše,
paradoksalno je da je lakše sve to podnositi nego otići i
prekinuti takav život.
Često puta znamo sami sebe obmanjivati ne razmišljajući o tome,
vjerujući da će sutra biti bolje, da će se partner/ica
promijeniti preko noći. Ponekad osobe u takvom odnosu, da bi
održali taj status quo, znaju prekomjerno jesti, puštiti, raditi,
piti i sl. te na taj način pozornost se pomiče na druge
objekte poput hrane ili cigarete, a stvarni problem ostaje i
dalje zamaskiran.
Izgovori za ostajanje
Prvi od tih izgovora
je racionalizacija, odnosno način kojim si
logično objašnjavamo razloge zašto ne bi trebali otići.
“On me voli, ali jednostavno ne zna kako mi to
pokazati.”
Klijentici koja je ovo izgovorila, bilo je teško shvatiti da
unatoč svim očitim dokazima, muškarcu za kojim je tako žudjela,
nije stalo do nje i da je uopće nije volio. Sve očite dokaze
poput hladnog držanja, varanja, nepoštivanja zakazanih dogovora,
pričanja samo o sebi i sl., ona je umanjivala.Drugi način
samozavaravanja je idealizacija. Kada nekog
idealiziramo, tada prenaglašeno ističemo njegove pozitivne
strane, a umanjujemo važnost negativnih strana. Ako partnera/icu
vidimo kao najljepšu, najzgodniju posebnu osobu, a pri tom ne
uočavamo da ta ista osoba ne poštuje dogovore, nije odgovorna,
bježi od problema, vjerojatno smo osobu “idealizirali”.
“On je najljepši muškarac kojeg poznajem i za mene nikad
nijedan neće biti ljepši ili bolji.”“To je žena mojih snova.”
Kroz neosnovanu nadu, nadamo se da će
biti bolje i drugačije. Muškarac koji deset godina pije, ništa ne
poduzima u vezi s time, najčešće se neće sam od sebe promijeniti.
Ljudi se nikada ne mijenjaju zbog drugih ljudi, nego zbog toga
jer im se nešto dogodilo u životu što ih je potaknulo na
promjenu.
“Iako je već puno puta odlazio i vraćao se, ovaj put će
stvarno biti drugačije.”
Održavanje iluzije je zadnji način samozavaravanja.
Iako su racionalizacija i idealizacija također dio iluzije,
osnova održavanja iluzije glasi:
“Ako uspijem da me ta osoba zavoli, bit ću potpuno sretan/a.”
“Sve što mi u životu treba je njezina ljubav.”
Da bi postigla ovu iluziju i povezala se sa objektom svoje
iluzije/ovisnosti, suovisna osoba koristi različite
strategije/ponašanja:
- Čeka i nada se da će se partner/ica jednom promijeniti
- Pristaje na različite kompromise koje inače nikada ne bi
prihvatila - Zadovoljava se sa “mrvicama” ljubavi i pažnje u vezi
- Nada se da će sa puno ljubavi uspijeti doprijeti do druge
osobe i promijeniti je - Potiskuje svoje potrebe, želje te sve posvećuje drugoj osobi
- Planira sve svoje dogovore u skladu sa željama druge osobe
- Pokušava biti savršena u svakom pogledu da bi se što više
svidjela partneru/ici - Kupuje različite poklone ili daje novac drugoj osobi kao znak
pažnje
Izdržati samoću
Najteže u prekidanju bilo kojeg štetnog ponašanja pa tako i pri
izlasku iz štetnog odnosa, je izdržati
samoću. Iz osobnog iskustva i svakodnevnog rada sa
osobama koje prekidaju sa štetnim navikama, znam da je vrlo teško
proći kroz razdoblje samoće. Uz roj misli koje prolaze glavom,
može se javiti i prava apstinencijska kriza, sa stvarnom fizičkom
boli. Naš mozak je naučen tokom veze na određenu “dozu”
privrženosti koju dobiva od druge osobe i zaista kada prekidamo
takav odnos, osjeti i osjećaji u tijelu mogu biti isti kao da se
skidamo sa droge ili alkohola.
Ponekad nam se može činiti da ćemo poluditi od svega, ali svaka
kriza ima svoj vrhunac. Nakon toga počinjete svaki dan biti
sve bolje, sigurniji u sebe i krećete u istraživanje sebe. U tom
razdoblju velika podrška vam mogu biti prijatelji, osoba koja je
prošla slično iskustvo, različite knjige, šetnja, pisanje
podsjetnika koji su vrlo bitni da vas vrate u stvarnost i
odraslost u kojoj se nalazite. Puštanjem suovisnosti, počet ćete
istraživati tko ste, što volite, koje stvari vas zanimaju,
otkrivati novi život i nakon nekog vremena započeti zdraviju
vezu.
I na kraju svega, kako izaći iz takvog odnosa?
- Osvijestiti što se događa te da imate slobodu izbora
- Napisati sve pozitivno, ali i negativno što se događa u vašoj
vezi te uočiti zakonitosti koje su vam se možda ponavljale u više
veza - Preispitati sva svoja uvjerenja o vezi, ljubavi ili braku
- Osigurati si podršku (osobu s kojom ćete lakše proći kroz sve
uspone i padove) - Ići dan po dan (bez forsiranja, žurbe, postepeno realno
prihvaćati stvari kakve jesu) - Puštati dio po dio potisnutih emocija
- Osvijestiti i ojačati svoju snagu i hrabrost
- Naučiti reći “ne”, postaviti zdrave granice
- Otkrivati što sve volite raditi, a to ste propuštali bivajući
u lošem odnosu - Postaviti si pitanje: “Što bi svaki dan učinila osoba koja
sebe voli?”
