Studija provedena na Sveučilištu u San Franciscu otkrila je da između 'teške navučenosti' na pametne telefone i ovisnosti o teškim drogama i nema neke velike razlike
Pametni telefoni su sastavni dio života većine ljudi, omogućuju
nam da u svako doba ostanemo povezani i dostupni. Nedostatak toga
je to što su mnogi od nas također ovisni o neprestanim pingovima,
zvonjavama, vibracijama i drugim upozorenjima s naših uređaja, ne
možemo zanemariti nove e-poruke, tekstove i slike.
U novoj studiji objavljenoj u časopisu NeuroRegulation, profesor
zdravstvenog obrazovanja Erik Peper iz San Francisca i izvanredni
profesor zdravstvenog obrazovanja Richard Harvey tvrde da je
prekomjerna upotreba pametnih telefona jednaka svakoj drugoj
vrsti zlouporabe droga.
“Ponašanje ovisnosti o upotrebi smartphonea počinje stvarati
neurološke veze u mozgu na sličan način kao i opioidna ovisnost
kod ljudi koji su uzimali Oxycontin za ublažavanje boli –
postupno”, objasnio je Peper.
Izoliranost, usamljenost, depresija i tjeskoba
Osim toga, ovisnost o tehnologijama društvenih medija može
negativno utjecati na društvenu povezanost. U studiji u kojoj je
sudjelovalo 135 studenata iz San Francisca, Peper i Harvey
otkrili su da su studenti koji su najviše koristili svoje
telefone imali višu razinu osjećaja izoliranosti, usamljenosti,
depresije i tjeskobe.
Vjeruju da je usamljenost dijelom posljedica zamjene interakcije
licem u lice s oblikom komunikacije gdje se govor tijela i drugi
signali ne mogu tumačiti.
Također su otkrili da ti isti studenti gotovo neprestano
multitaskaju dok uče, prate medije, jedu ili pohađaju predavanja.
Zbog ove stalne aktivnosti ostane malo vremena da se tijela i
umovi opustite i regeneriraju, kaže Peper, što također rezultira
“polu-taskiranjem”, gdje ljudi rade dvije ili više stvari
istodobno – ali “na pola” onog kako bi radili da se fokusiraju na
jedan po jedan zadatak.
Peper i Harvey primjećuju da digitalna ovisnost nije naša
krivica, već rezultat želje tehnološke industrije da poveća
korporativnu dobit.
Sve zbog zarade
“Više očiju, više klikova, više novca”, kaže Peper. Notifikacije,
vibracije i ostala upozorenja na našim telefonima i računalima
kao da nas prisiljavaju da ih gledamo pokretanjem istih
neuronskih veza u našem mozgu koje nas upozoravaju na neposrednu
opasnost, kao što je napad tigra ili drugog velikog grabežljivca.
“Ali sada su nas zarobili isti mehanizmi koji su nas nekoć
štitili i dopustili da preživimo – zbog najbesmislenijih
informacija”, rekao je.
No, baš kao što se možemo uvježbati da, primjerice, jedemo manje
šećera, tako se možemo disciplinirati i vježbati kako bismo bili
manje ovisni o našim telefonima i računalima.
Prvi korak shvaćanje da tehnološke tvrtke manipuliraju našim
urođenim biološkim odgovorima na opasnost. Peper savjetuje
isključivanje notifikacija i reagiranje samo na e-poštu, te
“obilazak” društvenih medija u određeno vrijeme i samo na
razdoblje koje nam neće odvući pažnju od važnijih zadataka.
Odmak
Dvoje Peperovih studenata kaže da su poduzeli proaktivne mjere
kako bi promijenili svoje obrasce korištenja tehnologije. Jedan
je prije šest mjeseci zatvorio sve profile na društvenim mrežama
kako bi čim više komunicirao s ljudima licem u lice.
“Još uvijek šaljem SMS-ove i zovem ljude, ali većinu vremena sa
svojim prijateljima pričam uživo”, kaže Khari McKendell.
Sierra Hinkle, studentica zadnje godine, kaže da je prestala
koristiti slušalice dok hoda kako bi bila svjesnija svoje
okoline. Kad je s prijateljima, svi stave mobitele na sredinu
stola, a prvi koji ga takne plaća piće.
“Moramo postati kreativni i pristupiti tehnologiji na drugačiji
način koji još uvijek uključuje vještine koje trebamo, ali nam ne
oduzima iskustvo stvarnog života”, rekao je Hinkle.
Izvor: Gentleman.hr
