Pravilo o osam čaša vode dnevno ipak nije univerzalno, pokazalo je australsko istraživanje i tako donijelo dobru vijest za sve one kojima je takva ideja bila prilična tlaka
Naime, postoji jednostavan način da biste ustanovili koliko vam
je dnevno vode potrebno kako biste bili hidrirani, a pritom samo
trebate slušati vlastiti organizam.
Možda isprva zvuči pomalo nejasno, no znanstvenici su prvi put
uspjeli dokazati da je žednome čovjeku vrlo teško nastaviti
gutati, čak i vodu. Dakle, osluškujte svoje – grlo.
Prvi su put znanstvenici detektirali mehanizam koji regulira unos
tekućine u organizam i sprečava pojedinca da popije previše vode,
što ide u prilog činjenici da je potreba za tekućinom
individualna.
Nema znanstvenog dokaza za pravilo o 8 čaša vode
dnevno
Pravilo o osam čaša vode dnevno ne mora se slijepo slijediti jer
nema znanstvenog dokaza o tome kolika je optimalna količina
tekućine potrebna pojedinom organizmu, tvrde znanstvenici s
australskog Instituta za medicinu (IOM).
Suautor studije Michael Farrell s Instituta za biomedicinska
otkrića australskog Sveučilišta Monash i njegovi kolege rezultate
istraživanja objavili su u časopisu Proceedings of the National
Academy of Sciences.
Dobra je vijest da vam, čak i ako disciplinirano ispijete osam
čaša vode dnevno, tekućina neće naškoditi. Naime, nekim je
ljudima potrebno i više vode dnevno.
No unos uistinu prevelike količine vode može predstavljati
problem te u težim slučajevima rezultirati intoksikacijom vodom
ili hiponatremijom, odnosno poremećajem elektrolita koji
karakterizira snižena koncentracije natrija u krvi.
Prekomjeran unos tekućine u težim slučajevima dovodi do oticanja
stanica tijela, što rezultira grčevima, mučninom, povraćanjem,
napadajima, gubitkom svijesti, padom u komu, a u najtežim je
slučajevima moguća i smrt.
Farrell i kolege istraživanje su proveli na 20 ispitanika, od
njih zatraživši da popiju veliku količinu vode neposredno nakon
vježbanja, dakle u trenutku kada su bili vrlo žedni i kasnije
tijekom dana, kada nisu osjećali tako veliku žeđ.
U oba slučaja ispitanici su morali ocijeniti u kolikoj im je
mjeri bilo teško gutati vodu. U usporedbi s vodom ispijenom
neposredno nakon vježbi sudionicima su odgovorili da im je triput
teže bilo gutati vodu kasnije tijekom dana kada više nisu
osjećali tako jaku žeđ.
Gutanje ‘viška vode’ naporno za organizam
“Prvi smo put ustanovili da je ispitanicima gutanje postalo
naporno pošto su nastavili piti, a radilo se o ‘višku vode’ za
organizam, što znači da su morali svladati neku vrstu otpora.
Potvrdila se naša pretpostavka po kojoj je refleks gutanja postao
inhibiran ili zakočen zbog glavnoga inhibicijskog
neurotransmitera u središnjem živčanom sustavu –
gamaaminomaslačne kiseline. To se dogodilo pošto je pojedinac
popio dovoljnu količinu vode”, objasnio je Farrell.
On i kolege su funkcionalnom magnetskom rezonancom (fMRI)
nastojali izmjeriti aktivnost mozga neposredno prije konzumiranja
vode u dvjema spomenutim okolnostima. Ustanovili da su dijelovi
desnoga prefrontalnog korteksa mozga pokazivali značajno višu
aktivnost dok su sudionici istraživanja s naporom gutali vodu.
Iako je studija nepotpuna i u njoj je sudjelovao mali broj
ispitanika, pozitivna joj je strana što je ukazala na to na koji
način naš organizam kontrolira unos tekućine, a Farrell ističe
kako je korisna i da bi ukazala na to kako je potreba za
količinom vode individualna. “Važno je biti hidriran i pritom
slušati tijelo. To je bolje nego se držati strogo predviđenog
rasporeda kada je posrijedi konzumiranje vode”, kaže
Farrell.
