Visoka inteligencija svakako je prednost, no nije i ključ za lakši, jednostvaniji, sretniji ili pak ispunjeniji život.
U odgovoru na to može li inteligencija biti i prokletstvo nekima,
psiholozi objašnjavaju da ona svakako može imati negativne
strane, koje potvrđuju znanstvene studije.
Često razmišljaju umjesto da
osjećaju
Visoko inteligentni ljudi mogu razumjeti osjećaje jako
dobro, razmišljati i razgovarati o njima, no problem je u tome
što često neće osjećati olakšanje kod njihovog izražavanja. To
je čest problem jako pametnih ljudi, osobito onih koji se
sjajno izražavaju. Oni koriste riječi kao dimnu zavjesu. Manje
komunikativni i verbalni ljudi svoja ponašanja koriste i kao
ispušni ventil – povikat će, baciti nešto, rasplakati se,
skočiti, plesati. Visoko inteligentni će pričati o tome kako se
osjećaju, a kad završe s razgovorom, svi će ti osjećaji i dalje
biti zarobljeni – kaže psiholog Marcus Geduld.
Ljudi očekuju da uvijek zabljesnu
Kod prepoznavanja visoko inteligentnih ljudi, društvo će
od njih očekivati više – da budu najbolji u svemu, nebitno o
kojem je području riječ, pa oni nemaju s kime razgovarati o
svojim slabostima ili nesigurnostima. Na njima je veći pritisak
da moraju uspjeti, zbog čega su pod stalnim stresom. To je
očito već i u mlađoj dobi – djeca koja su inteligentnija
generalno osjećaju više tjeskobe.
Teže nauče vrijedost teškog rada
Činjenica je kako će inteligentniji ljudi znati bolje
rasporediti svoje zadatke te brže obavljati posao, odnosno s
manje truda nego što bi trebalo nekom tko nije tako
inteligentan. Ipak, inteligencija ne vodi direktno uspjehu, a
visoko inteligentni ljudi možda nikad ne razviju upornost koja
im je potrebna za njega. – Inteligencija postaje problem kad
oni koji je imaju otkriju u ranoj dobi da ne trebaju toliko
puno raditi kako bi pratili druge, pa nikad ne razviju dobre
radne navike – ističu psiholozi.
Ljudima ide na živce kad ih
ispravljaju
Bez obzira je li riječ o čavrljanju ili ozbiljnijem
razgovoru, inteligentni ljudi najčešće imaju potrebu da
ispravljaju druge ako kažu ili tvrde nešto pogrešno, a to znači
da ih drugi doživljavaju kao pametnjakoviće koji su u društvu
naporni.
Pretjerano analiziraju
Ljudi s visokom inteligencijom previše vremena troše na
razmišljanje i analize, a u tome si teško mogu pomoći. Iz
pretjeranih analiza proizlazi i previše brige, pa i otežana
mogućnost odabira – inteligenti žele biti ziheraši u svojim
odlukama kako bi bili uvjereni da nisu pogriješili, što je u
većini životnih situacija nemoguće te je ponekad nužno osloniti
se i na svoj instinkt, piše Express.
