Adolescenti koji su prirodno skloniji ostati budni dugo u noć imaju veće izglede patiti od nesanice kao i emotivnih problema i problema u ponašanju u odnosu na vršnjake koji rado idu ranije na spavanje, pokazalo je nedavno istraživanje
Znanstvenici su istraživanjem obuhvatili 4948 učenika
srednjih škola u Hong Kongu u dobi od 12 do 18 godina i ispitali
ih o navikama odlaska u krevet te psihičkom i mentalnom zdravlju.
Njih 23 posto imalo je noćni ritam života odnosno prirodnu
sklonost kasnom lijeganju u krevet.
‘Noćne ptice’ imale su 88 posto veće izglede za emotivne probleme
i probleme u ponašanju u odnosu na druge tinejdžere i 25 posto
veće izglede za lošije mentalno zdravlje.
Oko polovice noćobdija patilo je od simptoma nesanice, ponajviše
su teško tonuli u san i teško održavali neprekinuti san.
Neovisno o ovom istraživanju, nesanicu prate trostruko veći
izgledi za emotivne probleme te probleme ponašanja i probleme s
mentalnim zdravljem.
“Ne spavati dovoljno ili nekvalitetno spavati može
negativno utjecati na nečiju sposobnost da kontrolira emocije i
donosi odluke što pridonosi riziku razvoja problema mentalnoga
zdravlja“, kaže voditeljica studije Shirley X. Li sa
sveučilišta Hong Kong.
“Postoji dvosmjerni odnos između neurednog sna te
emotivnih problema i problema s ponašanjem”, kazala je
Li u e-mailu. “Nekvalitetni san može dovesti do problema
s mentalnim zdravljem a problemi u ponašanju i emotivni problemi
mogu također uzrokovati probleme sa spavanjem.”
Oko dvije trećine tinejdžera obuhvaćenih istraživanjem ubraja se
u skupinu tzv. prijelaznog tipa što znači da nisu ni ranoranioci
ni noćne ptice. Oko devet posto ispitanika bili su jutarnji
tipovi, odnosno ranoranioci. Među noćobdijama oko 11 posto imalo
je poteškoća s time da utone u san a oko četiri posto imalo je
poteškoća održavati neprekinuti san.
Veći dio noćobdija, oko 22 posto, također se žalilo na lošije
mentalno zdravlje u usporedbi s oko 15 posto drugih tinejdžera
kao i na emotivne i druge probleme u ponašanju – njih 38 posto u
odnosu na 24 posto.
Ograničenje studije je da su se znanstvenici morali oslanjati na
procjene tinejdžera o kvaliteti njihova sna i drugim zdravstvenim
problemima, što ne mora uvijek biti točno, navodi se u radu
objavljenom u časopisu Sleep Medicine.
Unatoč tomu studija nudi nove dokaze o odnosu kratkog sna i loše
kvalitete sna te emotivnih problema i problema s ponašanjem kod
tinejdžera, komentira dr. Judith Owens, direktorica za medicinu
spavanja u bostonskoj dječjoj bolnici te znanstvenica na
harvardskom medicinskom fakultetu koja nije bila uključena u
istraživanje.
Roditelji možda ne mogu promijeniti biološki sat djece no mogu
poduzeti korake da im djeca bolje spavaju, kaže dr. Sujay
Kansagra iz programa za medicinu dječjeg sna sveučilišta Duke u
Durhamu.
“Cilj je osigurati da nema drugih faktora koji mogu
pogoršati predispoziciju za kasnije lijeganje izazivajući tako
još nekvalitetniji san“, dodaje Kansagra. “Ključ
je 30 minuta prije spavanja izbjegavati izloženost izvorima
svjetla, posebice elektroničkih uređaja.”
