Američki pisac Neil Gaiman napisao je zanimljiv članak o prirodi čitanja i koristi koje ono donosi. Ovo nije samo maglovito razmišljanje, već vrlo jasan i dosljedan dokaz o naizgled očiglednim stvarima.
Ukoliko imate prijatelje koji vas uvjeravaju da će uskoro sve
knjige biti elektronske, dajte im da pročitaju ovaj tekst. Ako se
s toplinom sjećate (ili nasuprot tome s užasom) odlazaka u
biblioteku, pročitajte ovo i sami.
Ako imate djecu koja rastu, pročitajte s njima ovaj tekst ili ako
se pitate kako i što čitati s djecom, tim prije trebate ovo
pročitati. Ljudima je važno objasniti na čijoj su strani,
piše uspesnazena.com. Ovo je svojevrsna
deklaracija interesa.
Zato želim s vama popričati o čitanju i o tome zašto čitanje
beletristike i čitanje iz zadovoljstva spadaju u najvažnije
stvari u čovjekovom životu.
Pismeni ljudi čitaju lijepu književnost
Lijepa književnost ima dvije svrhe:
1. Otkriva nam potrebu, ovisnost o čitanju
Stvara želju da saznamo što je bilo dalje, želju da okrenemo
stranicu, potrebu da nastavimo, čak i ako bude teško zato što su
nekoga snašle nevolje, ali vi morate znati kako će se sve to
završiti… To je istinska potreba.
Zbog toga ćete naučiti nove riječi, razmišljati drugačije,
nastaviti ići naprijed. Otkrit ćete da je čitanje samo po sebi
zadovoljstvo. Kad to budete shvatili, više nećete prestati
čitati.
Najlakši način da garantirano odgojite pismenu djecu je da ih
naučite da čitaju i da im pokažete da je čitanje ugodna zabava.
Najbolje je naći knjige koje im se sviđaju, pokazati im i dati da
ih pročitaju.
Ne postoje loši pisci za djecu, ako ih ona žele čitati i traže
njihove knjige, zato što su sva djeca različita. Sama će naći
priče koje su im potrebne i ući u te priče. Istrošene i banalne
ideje za njih nisu stare i izlizane. Dijete ih prvi put otkriva.
Ne odvraćajte djecu od čitanja, zato što vam se čini da čitaju
pogrešne stvari. Literatura koja se vama ne sviđa može biti put
do knjiga koje i vi volite. Nemaju svi isti ukus kao vi.
2. Korist od lijepe književnosti je u tome što stvara empatiju
Kad gledate emisiju na televiziji ili film, saznajete što se
događa drugim ljudima. Beletristika je nešto što gradite od
trideset slova i nekoliko znakova interpunkcije, a vi sami, uz
pomoć svoje mašte, stvarate i ispunjavate svet, koji promatrate
tuđim očima.
Počinjete osjećati stvari, posjećujete mjesta i svjetove za
koje ne biste ni znali. Dolazite do saznanja da ste taj vanjski
svijet – također vi. Postajete netko drugi, a kada se vratite u
svoj svijet, nešto se u vama malo promijenilo.
U knjigama se također nalazi nešto od životne važnosti za
postojanje u ovom svijetu – a to je da svijet ne mora biti baš
ovakav. Sve se može promijeniti.
Djeci treba čitati naglas. Čitajte im ono što vole. Čitajte im
priče koje su nama već dosadile. Govorite im raznim glasovima,
zainteresirajte ih i nemojte im prestati čitati samo zato što su
već naučili čitati. Čitanje naglas je trenutak povezivanja,
vrijeme kada nitko ne gleda u telefon i kada sve nevolje ovog
svijeta ostaju po strani.
Moramo stvari učiniti lijepima. Nemojmo činiti svijet gorim nego
što je bio prije nas, ne uništavajmo oceane, ne prenosimo naše
probleme na sljedeća pokoljenja. Moramo počistiti za sobom, da ne
bismo ostavili svoju djecu u svijetu koji smo tako glupo
upropastili, opljačkali i unakazili.
Jednom su Albert Einsteina pitali kako djecu možemo učiniti
pametnijom. Odgovorio je jednostavno i mudro: Ako hoćete da vam
djeca budu pametnija, rekao je, čitajte im bajke. Ako hoćete da
budu još pametnija, čitajte im još više bajki. Razumio je
vrijednost čitanja i maštanja.
Nadam se da ćemo našoj deci moći predati svijet u kojem će čitati
i u kojem će im se čitati, u kojem će maštati i razmišljati.
