Pomicanje vremena sa zimskog na ljetno računanje vrlo je nezdravo za ljudsko tijelo, smatraju neki njemački znanstvenici. Naime, prema Jürgenu Zulleyju, koji je imao intervju u njemačkom tjedniku Die Zeit, pomicanje sata je beskorisno i vrlo nesigurno.
S njime se slaže i Till Rönnenberg koji pomicanje kazaljke s dva
na tri opisuje kao čovjekovo miješanje u prirodni ljudski
biološki sat.
Ideja osmišljena u Engleskoj tjera građane Europe i SAD-a, ionako
kronično premorene u još veći umor. Kina, Indija i radišni
Japanci nisu se dali uvući u igru. Cijela Europa se davno, za
Prvog svjetskog rata, odlučila na ljetno-zimsko računanje vremena
kako bi što veći dio životnih i poslovnih aktivnosti smjestila za
vrijeme danjeg svjetla, odnosno uštedjela na umjetnoj rasvjeti.
Za razliku od Europe, međutim, vrlo radišni Japanci u tu se priču
nisu dali »uvući«, kao, uostalom, niti Kina, Indija, Indonezija,
veći dio Australije ili pak većina zemalja Južne Amerike.
Istraživanja su pokazala da promjena u računanju vremena povećava
broj srčanih udara, a utjecaj poremećaja u unutarnjem tjelesnom
satu osjeća se i daljnjih sedam mjeseci do ponovog vraćanja sata.
– Našem bi tijelu više odgovaralo kada bi na bio ritam cijelo
vrijeme funkcionirao prema zimskom vremenu – objasnio Zulley.
Gubitak jednog sata naviše utječe na osobe koje su najaktivnije
tijekom večeri i noći, smatra znanstvenik Horst-Werner Korf,
upravo jer već i tako teže ustaju. Dodao je i kako jetra treba
čak tjedan dana da se prilagodi ljetnom vremenu.
Slično su istraživanje proveli i behavioristi Christopher Barnes
i David Wagner koji su proučavali ozljede na radu kod rudara
između 1983. i 2006. Otkrili su, u usporedbi s drugim danima,
kako se najviše ozljeda dogodilo upravo u ponedjeljak nakon
pomicanja sata na ljetno računanje vremena. Uz to ozljede su bile
teže.
Nakon provođenja ankete potvrđeno je kako su rudari u prosjeku
spavali 40 minuta manje. Njihovo je izdraživanje izašlo u
znanstvenom magazinu Journal of Applied Psychology.
Prema znanstvenim studijama, koje pozivaju na ukidanje običaja
pomicanja sata, ranije padanje mraka zimi utječe na manjak
energije. Igranje s prirodnim ciklusom uzrokuje drastično
smanjenu produktivnost, smatraju znanstvenici, napominjući kako,
pomičući satove, postajemo podložniji bolestima i, svakako –
umorniji. Većina građana Europe i SAD-a, ionako kronično
premorena, biva još premorenija zbog pomicanja sata dvaput
godišnje. Više sunca ujutro je, zaključila je znanost, dobro, no
dodavanje sata večeri odgađa san i šteti tijelu. Praćenje srčanih
oboljenja pokazalo je da Šveđani, nakon proljetnog pomicanja
sata, pate od drastičnog poremećaja bioritma, dok su istraživanja
u Velikoj Britaniji pokazala kako bi zaustavljanje promjene sata,
odnosno prelazak na sat plus tijekom zime, kao i još jedan sat
više tijekom ljeta, ljudima dao 300 sati više svjetlosti u godini
dana. To znači da bi ljudi bili sretniji, s više energije i
zdraviji, a ušteda bi, zbog dužeg dana i više svjetla, bila i
energetske, odnosno ekološke naravi.
Smanjuje li pomicanje sata potrošnju energije? Analize provedene
unatrag nekoliko godina kažu – ne. Prema nalazu Sveučilišta
Washington, ranijim buđenjem u ljetno vrijeme navečer se troši
manje energije, ali se to nadoknadi ujutro. S druge strane, neke
analize ipak pokazuju uštedu – SAD su produživanjem ljetnog
računanja vremena na nekim mjestima, navodno, uštedjele 1,3
teravata struje. Korist je bila najočitija u Kaliforniji, gdje su
ljudi umjesto boravka u klimatiziranoj kući duže ostajali vani,
trčeći i općenito se baveći sportom, umjesto gledanjem
televizije.
Kako se pretpostavlja, ideja o pomicanju sata prva je pala
napamet ocu Amerike, Benjaminu Franklinu, ranoraniocu koji
navodno nije mogao podnijeti da se sunce ljeti budi prije njega.
Službeno, promjenu sata osmislio je engleski arhitekt Wiliam
Willet, koji je svoju ideju 1907. godine iznio u britanskom
parlamentu, i tako začeo burnu raspravu, koja je trajala
godinama. U svojoj namjeri nije uspio, no devet godina kasnije,
dvije godine od početka Prvog svjetskog rata, Njemačka je
prihvatila ljetno računanje vremena, kako bi uštedjela na
energiji.
Nakon Njemačke, promjenu prihvaća i Velika Britanija, a zatim i
SAD, koji je ovu praksu ukinuo već 1919. godine zbog protesta
farmera, a onda vratio 1966. godine. Osam godina kasnije
Amerikanci su i službeno došli do računice prema kojoj pomicanjem
kazaljki sata tijekom ožujka ili travnja svakog dana uštede
10.000 barela nafte.
Najnovija istraživanja pokazuju, zato, da pomicanje sata ne
utječe samo na naše zdravlje kratkoročno, u obliku nesanice ili,
dokazano, povećanja broja infarkta, nego i u idućih sedam
mjeseci, dok se sat ponovno ne vrati na zimsko vrijeme.
Znanstvenici tvrde kako pomicanje sata dovodi do promjena u
tijelu, pa jetri, primjerice, treba čak tjedan dana da se
prilagodi toj promjeni. Prema američkim istraživanjima, u prvom
tjednu ljetnog računanja vremena povećava se broj srčanih napada,
najvjerojatnije zbog izgubljenog sata sna, no pri kraju računanja
ljetnog vremena i broj srčanih napada opada. U proljetnom gubitku
sata žene češće imaju srčani udar nego muškarci, kažu
stručnjaci, prenosi Gorila.hr.
